Završnicom kupa u Poreču spušten je zastor na još jednu rukometnu sezonu. Za Podravku vrlo uspješnu, jer nakon pet godina osvojena je dvostruka kruna, a nakon dvije u Koprivnicu vraćeno prvenstvo. Jasno, velike zasluge idu curama i treneru Obrvanu, ali i direktorici Vlatki Mihoci, koja je imala prste u sastavljanju ove ekipe. Na čelu kluba je točno pet godina i možemo slobodno reći da je napokon dočekala jednu mirnu sezonu, bez previše stresova ili, pak, potresa. Olakšanje se na njezinom licu vidjelo i prilikom dodjele medalja u Poreču, a što o svemu kaže, kako gleda na pojačanja, Ligu prvakinja i prema budućnosti otkrijte u razgovoru koji smo s njom vodili prije nekoliko dana.
PL: Iza vas je napokon jedna sezona bez stresa. Sezona u kojoj je Podravka dominirala u domaćim okvirima, ali napravila iskorak i u Europi.
– Na greškama se uči. Vjerujem da smo proteklih sezona platili danak i u ovu ušli maksimalno ozbiljno. Ekipu smo počeli slagati prije dvije godine, nadogradili smo je s dvije igračice i trener Obrvan imao je više-manje posloženi kadar koji je morao do kraja izglancati. Bili smo disciplinirani i ozbiljni u domaćim okvirima, a na to su se nadovezale i europske utakmice, gdje smo se potajno i nadali iskoraku. Stožer je tu napravio dobar posao, pogotovo kada se zna da smo vrlo rano ostali bez Tine Barišić, koja nam je vrlo važna igračica.
PL: Protekla sezona bila je najuspješnija unazad pet godina, a to znači i u vašem mandatu, jer ste na čelu kluba od 2019. godine.
– Radila sam rezime i taj moj mandat obilježilo je dosta toga što se prije nije događalo. Od nesretne smrti trenera Saračevića, preko korone pa do toga da smo jedne sezone izgubili prvenstvo već u listopadu i da nikako nismo mogli naći pravog trenera. Uz sve to, odlučili smo napraviti zaokret u odnosu na prijašnje politike, posvetili smo se domaćim igračicama, ali sad smo napokon postavili čvrste temelje za budućnost i u tom smjeru moramo nastaviti.
PL: Spomenuli ste trenere. Posljednjih godina bilo je dosta lutanja i još tamo od Saračevića nismo imali konstantu. Izgleda da ste s Obrvanom pogodili, jer imamo trenera koji će napokon spojiti dvije sezone.
– Da, bilo je dosta lutanja i nakon Saračevića smo dovodili sve u najboljoj vjeri i da budu dugoročna rješenja. Nažalost, događale su se neke neočekivane stvari u prvenstvu i treneri ponekad moraju biti svjesni da postoje treneri i na drugoj klupi, koji se itekako dobro pripremaju za Podravku. Obrvan je to shvatio i pokazao je koliko je ozbiljan, fokusiran i koncentriran na ono što radi. Jedan je od rijetkih kojemu je samo rukomet u glavi. Mislim, bili su i drugi takvi, ali on je drugačiji i rekla bih fokusiraniji. S njim smo apsolutno zadovoljni, on se brzo prilagodio, ekipa ga je brzo prihvatila i zajedno su ostvarili sve ciljeve.
PL: Spomenuli ste i smjer kojim je klub krenuo, a tog se pravca držite, jer ste za novu sezonu dogovorili već četiri nove, domaće igračice?
– Od početka mandata najviše me mučio domaći kadar igračica i mogu li se kod nas, a pritom mislim na cijelu Hrvatsku, pronaći one koje će odgovarati europskim izazovima. Kada sam stekla detaljniji uvid u sve to, pokazalo se da talent postoji, ali problem je u radu, jer nemaju svi klubovi, nažalost, uvjete ni dovoljan broj treninga, trenera, čak ni termina po dvoranama. Generalno gledano, sport u kojem se svi jako muče, ali talenta ima i to potvrđuje smjer kojim smo se okrenuli. Međutim, to ne isključuje činjenicu da ćemo se i mi ponekad morati okrenuti onima koje nisu iz Hrvatske, ali zasad imamo materijala s kojim se treba dodatno raditi. Tu je Hannah Vuljak, koja ima veliku perspektivu, Katji Vuković tek je 17, Ani Pandži 20 godina, ali sve one moraju prihvatiti činjenicu da samo radom mogu isplivati tamo gdje svi mi, ali i one same žele. Mi nismo klub koji može kupovati igračice, jer tržište je poludjelo, pogotovo rumunjsko, gdje se ne pita za cijenu. Štoviše, problema s financijama sad ima i Györ i još neke mađarske ekipe, kod kojih je prije nekoliko godina bio „el dorado“. Moja misao je da igračice koje dolaze u Podravku to rade jer vole rukomet i žele napredovati u karijeri, a ne dolaze se ovdje obogatiti. Bit ćemo kao Skandinavci, bavit će se sportom oni koji to vole.
PL: U svakom slučaju, Pletikosić, Prkačin, Brkić i Birtić su pojačanja za Podravku?
– To su ciljana pojačanja, a Pletikosić je najzvučnije ime. Ona je želja i s njom smo u kontaktu već dvije godine i bili smo uporni. Ima iskustvo u Ligi prvakinja i donijet će nam sigurno puno toga. Prkačin je lijeva vanjska, tu smo ostali „kratki“ krajem sezone, a Brkić je, također, stara želja. Pokušali smo je dovesti prije dvije sezone, nismo uspjeli, otišla je prema francuskom Metzu, gdje nije imala minutažu pa dolazi na posudbu. Što se tiče Birtić, dolazi na poziciju s koje smo u zadnje vrijeme bili najmanje opasni po gol.
PL: S druge strane, odlaze tri svima dobro znana imena?
– Odlaze sestre Larissa i Dora te Lea Franušić, koja je najdugovječnija igračica u Podravki, što kroz mlađe kategorije, što kroz prvu ekipu. Ona i Larrisa imale su ponude od kluba, no odlučile su otići u inozemstvo i želimo im svu sreću.
PL: Sudeći prema svemu, gledat ćemo još jaču Podravku, a svi se nadamo u Ligi prvakinja?
– Nama je to želja. Trenutno je HRS na ljestvici na 10. mjestu, a izravan plasman ima devet zemalja. Među njima je i Rusija, koja je pod sankcijama, ali to ne znači da se mi automatski podižemo za jedno mjesto, nego će Izvršni odbor EHF-a odlučiti tko će dobiti pozivnicu. Po nekim mojim projekcijama, mi bismo trebali pronaći mjesto pod tim suncem, poslali smo strategiju, viziju i osvrt na sve što smo dosad odradili. Plus nam je što smo najdugovječniji klub u europskim natjecanjima, a na ruku nam ide i to što s organizacijske strane uvijek odradimo sve što EHF od nas zahtijeva. Imamo i popunjenu dvoranu u Europi, što je, također, vrlo važno i vjerujemo da ćemo se naći u njihovoj konačnoj odluci. No moramo biti svjesni da svi lobiraju i da ples novca igra važnu ulogu u tome svemu. Brzo će se sve znati, već krajem lipnja je izvlačenje skupina.
PL: Povezano s europskim natjecanjima, možemo se dotaknuti i naplate ulaznica. Jedan smo od rijetkih klubova koji iste dijeli, a bilo bi nekako logično da se ta europska elita ne gleda besplatno?
– Već dugo razmišljamo u tom smjeru. Gostujućim navijačima koji dolaze u Koprivnicu uvijek prodajemo karte, a za domaću publiku bilo je besplatno. Odnosno glavni sponzor i vlasnik otkupe te karte i dijele se zaposlenicima Podravke, Belupa i tako dalje. E sad, hoćemo li ići u naplatu još ćemo vidjeti. Uskoro imamo sjednicu Nadzornog odbora, a na njoj ćemo, između ostalog, raspravljati i o ovoj temi.
PL: Pogled prema budućnosti? Svi bismo htjeli da se Podravka vrati na stare staze slave, ali to nije realno. Gdje vi vidite klub kroz dvije-tri godine?
– Bila sam sudionik stvaranja one Podravke koja je 1996. zasjela na tron Europe i znam da se ta ekipa stvarala osam godina. To je bio dugotrajan projekt u koji je bio uključen veliki broj ljudi. Mi u ovom trenutku teško možemo u tom smjeru, jer financije su uvijek najveće pitanje, ali nije sve u njima. Mislim da mudro i kontinuirano poslagivanje prve ekipe može donijeti puno toga dobroga, ali sve ovisi i o puno faktora. Da bismo mogli crpiti iz baze, potreban je dobar rad i u drugim hrvatskim klubovima i prije svega moramo djecu što duže zadržati u rukometu, a ne da odustaju u 16. godini, što imamo jako puno slučajeva. Zato i kažem da je tu puno faktora koji se moraju poklopiti. (Vedran Tkalec)
ZA KOMPLETNO POSLOVANJE OKO 1,2 MILIJUNA EURA
Koliko imamo s time klimamo i ne ulazimo u dubioze
PL: Kakva je financijska situacija u klubu? Podrška glavnog sponzora, pretpostavljam, nije upitna?
– Potpisali smo prije nekoliko sezona dugoročni ugovor s Podravkom, koji ističe u lipnju sljedeće godine. Imamo i veliku podršku grada, koji nam puno toga rješava, a sad će, koliko sam čula, doći i do povećanja sredstava. Poslujemo stabilno, ne ulazimo u dugove i dubioze. Koliko imamo, s time klimamo. Istina, daleko smo ispod onih s kojima bismo se htjeli natjecati, jer, primjerice, u Rumunjskoj ekipe raspolažu s četiri-pet milijuna eura, a mi smo na 1,2 milijuna, s time da to nije novac za prvu ekipu, već za cijeli klub i za sve mlađe kategorije. To je za kompletno poslovanje cijeloga kluba. Rekla bih da iz onoga što imamo izvlačimo maksimum.
FOTO HRS
