Za Đurđevčanina Miju Martinčića (66) dr. Eugen Fucak, rođeni Đurđevčanin, zauvijek će biti heroj. Prije 15 dana, kaže Mijo, dr. Fucak mu je spasio život pa sad može slaviti svoj novi rođendan. Sve do ove godine, počinje Mijo svoju priču, nije imao srčanih problema, a prije tri mjeseca krenuli su znakovi kojima nije pridavao važnost.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
– Svaki dan sa svojom Đinom, psom pasmine aljaški malamut, idem u šetnju, a prije tri mjeseca povremeno mi se događao osjećaj kao da hodam po neravnini i na trenutke me preplavila prava vrućina. Nakon toga sam u nekoliko navrata gubio svijest po 15-ak sekundi, ali sam mislio da je to zbog umora te da je normalno za moje godine – priča nam Mijo Martinčić.
Tek prije 20 dana Mijo je shvatio da se zapravo nešto ozbiljno događa s njegovim zdravljem. U šetnji s Đinom izgubio je svijest i pao, a njegova ljubimica ga je odmah navigirala do kuće i potom stala i cvilila kod auta dajući mu jasan znak da je krajnje vrijeme da zatraži liječničku pomoć.
– Đina je osjećala da se nešto sa mnom događa i sad kad pogledam unatrag tri mjeseca došao sam do zaključka da u tom razdoblju nije s voljom išla u šetnje i da su one bile znatno kraće nego inače. Mislio sam da je to zbog vrućina, ali je ona očito osjećala da imam zdravstvenih problema. Nakon šetnje koja je završila mojim padom i novom nesvjesticom otišao sam u koprivničku bolnicu gdje su mi liječnici obavili brojne pretrage – kaže Mijo Martinčić.
Prilikom pregleda Mijo je morao obaviti testiranje na koronavirus i bio je pozitivan pa je ostao u bolnici na covid odjelu. Tu je opet počeo sve učestalije gubiti svijest, a kako mu je u tim trenucima prestajalo kucati srce, zatražiti pomoć dr. Eugena Fucaka, koji se spremno odzvao.
– Kako sam bio zaražen koronavirusom, nisam mogao biti prebačen na kardiologiju i tu je dr. Eugen Fucak donio prvu odluku koja je bila ključna u spašavanju mog života. Prebačen sam u izolirani dio na kardiologiju i odlučeno je da mi se mora ugraditi elektrostimulator. No, istog dana situacija mi se pogoršala i u sat vremena srce mi je triput prestalo kucati. Dr. Fucak je nakon toga odmah obavio zahvat ugradnje elektrostimulatora i da sam kojim slučajem samo dva sata kasnije došao na taj zahvat, završio bih na groblju jer bi bilo prekasno. Nema riječi kojima bih mogao zahvaliti dr. Fucaku, a i moja Đina je također moja spasiteljica jer je ona prva osjetila da imam nekakvih problema. Sad se osjećam odlično i vjerujem da je najgore razdoblje iza mene – zaključio je Mijo Martinčić.
