Milan je pronašao ‘sveti gral’ umjetnosti – podravski zen!

Za Milana Frčka novije generacije rekle bi da je „old school“ umjetnik, što i u određenom smislu i jest; njegov atelje u Crnogorskoj u Koprivnici svjedok je nekih prošlih vremena kad su tako stvarale naše legende naivne umjetnosti, od Generalića, Večenaja, Kovačića…

Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…

Baš poput većine navedenih podravskih umjetnika nema akademski pedigre, to mu, kaže, nikad nije bilo bitno jer – umjetnička iskra ili je tu ili nije. Slike mu krase zidove brojnih poznatih političara, poduzetnika, javnih osoba. One komercijalne, razumljivo prodaje, a za koje osjeti da imaju pravu „umjetničku vrijednost“ – nipošto, one su mu, navodi, neprocjenjive i mogu jedino visjeti na zidu galerije ili muzeja. A osim slikanjem, Frčko se aktivno većinu života bavi i pisanjem, uglavnom poezije, a kroz nju je – u simbiozi sa slikanjem – kako kaže, pronašao „podravski zen“.

Iza sebe ima „brdo“ izložbi i objavljenih zbirki pjesama, a upravo pred nama je predstavljanje posljednje u nizu zbirke „Haljina od tišine“. Susret je najavljen za  1. lipnja u 18 sati u galeriji Mijo Kovačič u Koprivnici. Sudjelovat će Darija Žilić prof., Vid Balog, Mirko Švenda Žiga te cimbulaš Andrija Maronić. Inače, nakladnik zbirke je podravsko-prigorski ogranak Društva hrvatskih književnika. Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije.

– Ovo je sedma zbirka pjesama, a od prethodne je prošlo otprilike devet godina. Drukčije je to što je pisana na standardu, a posebno mi je drago što sam u pjesme ubacio našu Koprivnicu i Podravinu, ali i vjeru – ističe Frčko čija apstraktna slika krasi i omot nove zbirke.

Frčko, naime u zadnje vrijeme intenzivno slika. Pruža mu zadovoljstvo, kaže, što je uspio postići određeni kolorit i to gledajući cvijeće „iznutra“. Ima iza sebe 20 samostalnih izložbi, u brojnim galerijama, muzejima, diljem zemlje.

– Meni je svejedno, ne mogu reći jesam li slikar ili pjesnik. Budi me jedno i drugo. Svakako da je slikarstvo tehnički zahtjevnije, no ne usudim se reći što je u suštini teže. Zadnja zbirka je recimo nastajala u trenutku, u prirodi, šetnjom, razmišljanjem… Recimo, kad radiš sonete, to je jako zahtjevno, to se teše godinama. A u sonetima postoji i neki „zvonac“, netko ga čuje, netko ne. Možeš i zadovoljit formu, no bez tog „zvončića“… – smatra Frčko koji je to osjetio pišući na kajkavskom, idealnom za opisivanje.

Frčko se prisjetio i kratkih poetičnih crtica i misli koje je pisao prije više godina. Naknadno ih je pronašao i shvatio čitajući kako postoji veza između toga i kada slika prstima, „da je pronašao tu dubinu“.

– To su iznimno rijetki trenuci. To je taj podravski zen – kaže Frčko i dodaje da je to pokojna Božena Loborec dobro dokučila. – Postoje mjesta na koje zakoračite i tamo vam jednostavno „čvapne“. No, do toga treba doći…

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI