Dječja fascinacija prirodom i životinjama s vremenom je prerasla u nešto mnogo dublje i odvela 28-godišnjeg Koprivničanca Ivana Ciganeka u Švedsku, na Karolinska Institut u Stockholm, jednu od vodećih medicinskih istraživačkih institucija u svijetu. Kao poslijedoktorski istraživač bavi se područjem imunoterapije raka, odnosno terapijama koje koriste vlastiti imunološki sustav kako bi se borio protiv bolesti.
– Karolinska Institut i Karolinska University Hospital su dvije odvojene, ali vrlo povezane institucije koje zajedno čine jedan od najjačih biomedicinskih centara u Europi. Institut je prvenstveno istraživačko i obrazovno središte, dok bolnica predstavlja vrhunski klinički centar. Ta povezanost znanosti i medicine omogućuje da se nova znanstvena otkrića relativno brzo počnu primjenjivati u liječenju pacijenata. Upravo me ta translacijska priroda istraživanja najviše privukla. Na Karolinska Institutu rade stručnjaci iz vrlo različitih područja, od biologa i liječnika do farmaceuta, bioinformatičara i inženjera. Dio istraživanja bavi se temeljnim pitanjima biologije, dok je velik dio rada usmjeren prema razvoju novih terapija i rješenja za konkretne medicinske probleme – istaknuo je mladi znanstvenik.
Vlastite stanice u borbi protiv raka
Njegovo područje je imunoterapija, a ideja je pokušati dodatno ojačati ili preciznije usmjeriti imunološki sustav kako bi bio učinkovitiji u borbi protiv bolesti. Danas se, kaže, mogu koristiti čak i same imunološke stanice kao terapija, a jedan od najpoznatijih primjera su CAR-T terapije u kojima se imunološke stanice pacijenta genetski modificiraju kako bi prepoznale i uništavale stanice raka.
– Riječ je o tome da imunološkim stanicama damo nove upute kako bi mogle prepoznati i napasti tumorske stanice. Takve terapije već se koriste u liječenju određenih vrsta leukemija i limfoma i u nekim slučajevima pokazuju izuzetno dobre rezultate. Međutim, iako su vrlo obećavajuće, i dalje imaju velikih izazova. Proces njihove proizvodnje je složen, dugotrajan i skup. Jedan od glavnih ciljeva istraživanja na kojem radim upravo je pokušati takve terapije učiniti učinkovitijima, sigurnijima i dostupnijima. To znači bolje razumjeti biologiju tih stanica, pronaći načine da djeluju preciznije i s manje nuspojava te razviti tehnologije koje bi mogle skratiti vrijeme proizvodnje i smanjiti troškove. U tom kontekstu posebno je zanimljivo istraživati pristupe u kojima bi se imunološke stanice mogle modificirati izravno u tijelu pacijenta uz pomoć vrlo malih čestica koje prenose genetske upute. Ako uspijemo u tome, takve terapije bi kroz neko vrijeme mogle postati dostupne znatno većem broju pacijenata – objasnio je Ciganek te dodao da je drugo veliko pitanje u ovom području kako proširiti ovakav pristup i na druge bolesti.
– Danas se CAR-T terapije uglavnom koriste kod određenih oblika raka krvi, ali mnogi istraživački timovi, uključujući i naš, pokušavaju razviti načine da se slični pristupi koriste i kod drugih vrsta tumora, pa čak i kod nekih autoimunih bolesti. To je jedno od najuzbudljivijih područja moderne biomedicine. Dio istraživanja provodimo u laboratoriju kako bismo razvili i testirali nove pristupe, dok je krajnji cilj te rezultate što prije prenijeti u kliničku praksu. Upravo ta mogućnost da znanstvena ideja jednog dana postane stvarna terapija koja pomaže pacijentima ono je što ovaj posao čini posebno motivirajućim – napomenuo je Ciganek čiji je put do ovoga gdje je danas počeo još u školskim danima u Koprivnici. Još od malih nogu bio je izrazito znatiželjan i fasciniran prirodom, životinjama i načinom na koji funkcionira svijet oko nas, ali i mi sami.
S vremenom je ta znatiželja prerasla u interes za ono što se zapravo događa unutar nas. Ta pitanja odvela su ga prema biologiji, a posebno prema molekularnoj biologiji. Veliku ulogu u tome imali su profesori u osnovnoj školi i Gimnaziji Fran Galović; Goran Višak, Miroslav Samardžić i Sonja Moferdin, koji su mu pomogli da svoj interes pretvori u ozbiljniji put. Nakon gimnazije upisao je molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Počeo je sve više razmišljati o tome kako stanice funkcioniraju i kako male promjene na molekularnoj razini mogu imati velike posljedice za cijeli organizam, a taj interes odveo ga je u Francusku gdje je radio doktorat u suradnji akademskog laboratorija i farmaceutske industrije. Riječ je o takozvanom industrijskom doktoratu, modelu koji povezuje akademsku znanost i razvoj lijekova u industriji.
Sve strane znanosti
Što se tiče znanstvenog rada, Ciganek napominje da može biti vrlo zahtjevan, a za znanost je specifično to što zahtijeva stalno učenje jer se svaki tjedan objavljuju novi znanstveni radovi, pojavljuju se nove tehnologije i novi pristupi. Istovremeno, sam posao vrlo je raznolik.
– Jedan dan provodite u laboratoriju radeći eksperimente, drugi planirate nove pokuse, analizirate podatke, pišete znanstvene radove ili projekte, a često i predstavljate rezultate na sastancima i konferencijama. Upravo ta kombinacija različitih aktivnosti čini posao vrlo dinamičnim i zapravo rijetko postane monoton – napomenuo je naš sugovornik. No, kako je istaknuo, postoji i druga strana znanstvene karijere koja je prilično dinamična i ponekad nestabilna jer sam sustav u velikoj mjeri potiče mobilnost, pa mnogi istraživači tijekom godina rade kroz više kratkoročnih ugovora i u različitim institucijama ili državama, a to znači dosta promjena, novih početaka i ponekad odvojenosti od obitelji i prijatelja. Istaknuo je da ga je znanost naučila ne samo kako postavljati eksperimente, nego i kako razmišljati kritički, strpljivo i s velikim poštovanjem prema složenosti života.
– U tom procesu naučite prihvatiti i neuspjeh. Eksperimenti često ne uspiju, hipoteze se pokažu pogrešnima, a odgovori koje tražite ponekad ostanu skriveni mnogo dulje nego što biste željeli. U takvim trenucima lako je početi povezivati vlastitu vrijednost s rezultatima koje dobivate i pitati se jeste li nešto mogli napraviti bolje ili drugačije. To je unutarnji dijalog kroz koji prolazi gotovo svaki znanstvenik. Znanost vas nauči prihvatiti neuspjeh kao sastavni dio procesa. Zbog toga su trenuci kada nešto napokon proradi izuzetno uzbudljivi. Kada vidite da eksperiment funkcionira i da ste možda otkrili nešto novo, to je osjećaj koji vas podsjeti zašto ste uopće krenuli tim putem. Znanost vas nauči i strpljenju i poniznosti. Entuzijazam je važan, ali napredak u znanosti najčešće dolazi polako, korak po korak. U javnosti se ponekad stvara dojam velikih i brzih otkrića, dok je stvarnost mnogo složenija. Većina istraživanja prolazi kroz dug put od prvih laboratorijskih rezultata do stvarne primjene u medicini – napomenuo je Ciganek.
Život u Švedskoj
U Švedskoj je tek nešto više od mjesec i pol dana, a najviše ga je oduševilo radno okruženje: riječ je o vrlo kompetentnim istraživačima, ali istovremeno i vrlo pristupačnim ljudima, rasprave o znanosti su otvorene, ideje se slobodno razmjenjuju, a kolege su spremne pomoći i podijeliti svoje znanje. Iako nema uvijek slobodnog vremena, trudi se pronaći dobar balans pa tako ide u teretanu, trči, a planira se ponovno više posvetiti i tenisu. Voli pogledati dobar film ili seriju, provesti vrijeme s prijateljima ili jednostavno istraživati grad, a najviše voli putovanja i kad god ima priliku voli otići na izlet, doživjeti nova iskustva, vidjeti nova mjesta i probati novu hranu.
– Na neki način to je za mene način da živim punim plućima i ostanem otvoren prema svijetu. Što se tiče dugoročnih planova, pokušavam razmišljati korak po korak. Trenutačno sam u fazi karijere u kojoj želim učiti što je više moguće i raditi na projektima koji su mi znanstveno uzbudljivi. Postdoktorsko razdoblje upravo i služi tome – da produbite znanje, razvijete nove ideje i vidite u kojem smjeru želite dalje. Zato za sada nemam čvrst dugoročni plan. Trenutačno sam ovdje i pokušavam iz tog iskustva izvući što više, i profesionalno i osobno. A gdje će me taj put dalje odvesti, to ćemo tek vidjeti – zaključio je Ivan Ciganek.
“Jedan od većih izazova u Hrvatskoj je odnos društva prema znanosti”
Područja kojima se bavi ovaj mladi znanstvenik, poput genske i stanične terapije ili imunoterapije raka, su izuzetno zahtjevna i skupa područja istraživanja.
– Financije su često glavni ograničavajući faktor, zbog čega se većina takvih istraživanja danas odvija u velikim međunarodnim centrima u Europi i SAD-u. To ne znači da znanja i stručnosti u Hrvatskoj nema. Naprotiv, velik broj hrvatskih znanstvenika sudjeluje u razvoju upravo takvih tehnologija diljem svijeta. Često se pokazuje da imamo izuzetno kvalitetne ljude i vrlo dobru znanstvenu osnovu, iako su uvjeti i resursi često skromniji nego u nekim drugim državama – objasnio je Ciganek te dodao da je nedavno najavljeno pokretanje domaće proizvodnje CAR-T terapije u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu, što predstavlja velik iskorak za hrvatsku medicinu.
– Možda je jedan od većih izazova u Hrvatskoj danas upravo odnos društva prema znanosti. Povjerenje u medicinu i postupke poput cijepljenja posljednjih je godina oslabilo. Kada je povjerenje u znanost narušeno, onda je teže očekivati i snažnu podršku za nova istraživanja – zaključio je.
FOTO privatna arhiva
