Mrkva je korjenasta povrtna kultura koja najbolje uspijeva kada ima uvjete za neometan razvoj dugog i ravnog korijena. Iako može rasti u različitim tipovima zemljišta, agronomska praksa pokazuje da određena struktura tla daje znatno bolje i kvalitetnije prinose.
Najvažniji čimbenik za uspjeh mrkve je rastresitost i prozračnost tla. Najbolje rezultate daje lagano, rahlo tlo koje ne pruža otpor rastu korijena. To su najčešće pjeskovita i pjeskovito-ilovasta tla, jer omogućuju dobru drenažu i istovremeno zadržavaju dovoljno vlage za razvoj biljke.
Teška i zbijena tla, osobito glinovita ili ona s puno kamenja, nepovoljna su za uzgoj mrkve. U takvim uvjetima korijen nailazi na prepreke pa se često račva, deformira ili ostaje kratak i zadebljan. Osim lošijeg izgleda, takvi korijeni obično imaju i slabiju tržišnu vrijednost.
Optimalno tlo za mrkvu treba biti plodno i bogato organskom tvari, ali istodobno dobro drenirano. Previše vode u zoni korijena može potaknuti razvoj bolesti i truljenje, dok umjerena i ravnomjerna vlaga omogućuje pravilan rast i formiranje korijena.
Važnu ulogu ima i reakcija tla. Mrkva najbolje uspijeva u blago kiselim do neutralnim tlima, gdje su hranjive tvari biljci najdostupnije. Ekstremno kisela ili jako alkalna tla mogu uzrokovati slabiji rast i povećati osjetljivost na fiziološke poremećaje.
FOTO ilustracija
