Punih devedeset i pet godina prošlo je otkako je mali podravski Repaš ostao bez dva posto svojih stanovnika u samo jednome danu. O velikoj tragediji pisalo se 2016. godine, no prošle godine u spomenici niže pučke škole u Repašu otkriveni su novi detalji ove nesreće. Događaj masovnog utapanja u nabujaloj Dravi zapisao je tadašnji repaški učitelj Kazimir Marinčić. Tog kobnog dana utopilo se 26 osoba, a život uspjelo spasiti njih 14, uglavnom muškaraca. Dana 15. kolovoza 1930. godine na povratku s proslave Velike Gospe u Molvama 40 vjernika ukrcalo se u čamac kako bi se preko nabujale Drave vratili na lijevu obalu. Među njima je bio i osamnaestogodišnji Bolto Ivančan čija se kuća i danas nalazi uz cestu između Repaša i Ždale, a upravo je njegova nepromišljena vožnja pokrenula lanac događaja koji će selo zaviti u crninu. Čamci su bili pretrpani ljudima i dogodio se sudar na rijeci u kojem su putnici popadali u vodu i na žalost većina ih se utopila. Udarac je odbio mali čamac nekoliko metara unatrag, pramac je počeo tonuti, a ljudi su popadali jedan preko drugoga. Troje najbližih pramcu završilo je u većem čamcu i tako se spasilo, a za ostale je uslijedila borba duga četrdesetak minuta koju su nadglasavali smrtni vriskovi žena i djece.
Od dvadeset i šest života, voda je odnijela 20 stanovnika Repaša, Ždale, Okrugljače, Čazme i Novačke. Učitelj Kazimir Marinčić posebno je opisao sudbinu Mare Mihaldinec, Jele Krznarić i Treze Čuhaš koje su, izgrebene i izbezumljene, izronile zajedno s polupotopljenim čamcem, ali ih je tok nosio prema opasnom viru. Na nagovor s obale, Jela i Treza su skočile, no samo je Jela uspjela doplivati do spasa. Treza nije uspjela dohvatiti kolac koji joj je pružio njezin suprug s obale. Mara je završila u kovitlacu koji je njezino tijelo izbacio tek osam dana poslije. Osim Mare, utopio se i Antun Mihaldinec, čiji je otac nekoliko godina poslije obolio od tuge i završio u umobolnici u Stenjevcu, gdje je preminuo. Zapisana je i sudbina Ivana Kolarića koji je bio nadomak spasa, ali ga je netko povukao za nogu te je nestao pod vodom. Utopili su se i najbolji plivači, poput trideset petogodišnjeg Josipa Ledinskog iz Novačke. Nekolicina ljudi uhvatilo se za bicikl Ivana Varge u potrazi za spasom, no rijeka ih je odnijela, a bicikl pronađen pet dana poslije.
Upravo je šesnaestogodišnji Ivan Varga, zvan Hendek, pokazao veliku hrabrost. Iz mutne Drave izvukao je dvomjesečnog Ivana Vedriša, nakon što je otac, nemoćan jer se i sam jedva spasio, pustio sina da pluta. Taj je dječak, kasnije poznat kao Ivan Kišur, doživio duboku starost i umro 1998. godine, a poznato je i da se oženio Marijom Halaček iz Molvi. Po pričanju Marine Hontić, malog Ivana othranila je druga obitelj jer su se njegovi roditelji utopili. Stradanje je odnijelo cijelu obitelj. Preživjeli su bdjeli na obali gotovo mjesec dana kako bi pronašli preminule članove obitelji. Najmlađi nestali, jednogodišnja Katica Krznarić i devetogodišnji Ljudevit Kolarić, na žalost nikada nisu pronađeni. Unutar 16 dana izvučeno je 21 tijelo, a posljednji posmrtni ostaci pronađeni su tek u studenome. Tijela utopljenika pronalažena su sve do Pitomače. Svi utopljenici pokopani su u zajedničkoj grobnici uz molvarsko groblje , a kasnije je podignut spomenik s uklesanim imenima stradalih kao nijemi podsjetnik na ovu katastrofu. Detalje ovog događaja prenijelo je Društvo za povjesnicu i starine Molve, na svojim mrežnim stranicama kao posjetnik na tragičan događaj iz prošlosti Podravine i repaškog kraja, ali i na moć Drave koja je tog kobnog ljeta pokazala koliko brzo može oduzeti ljudske živote. (zk)
FOTO arhiva/Društvo za povjesnicu i starine Molve
