Bračni par Zorko iz Križevaca, Damir (68) i Ljudmila (60), 2019. godine susreli se s najtežim životnim izazovom. Ljudmila je naglo oboljela i nalazila se na rubu smrti. Tako je Ljudmila bila u opasnosti da izgubi život, a Damir da izgubi ljubav svog života. Iz te traume na kraju rodilo se nešto što je zauvijek promijenilo njihov život, ali nabolje.
Članak je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
S jedne strane, doživjeli su u tim izrazito stresnim trenucima najbolje od naših liječnika i hrvatskog zdravstva, te je Ljudmila, kako tvrdi, doživjela nadnaravno iskustvo dok je lebdjela između života i smrti.
– U prijepodnevnim satima 6.prosinca 2019. moja supruga Ljudmila doživjela je rupturu aneurizme moždane arterije. Puka je sreća bila da sam u tom trenu bio uz nju i odmah reagirao pozivom na 194. Hitna je stigla u najkraćem roku i suprugu su, u besvjesnom stanju, odvezli u Neurološki odjel Opće bolnice Koprivnica. Nakon CT snimanja i obrade djelatnici Neurologije dogovorili su operaciju u Klinici za neurologiju KBC-a Zagreb.
Tijekom transporta bila je potrebna reanimacija u vozilu. Kod prijema u bolnicu obavljena je druga reanimacija u bolničkom hodniku. Operacija je trajala jako dugo, tek negdje pred ponoć kirurg koji je obavio operaciju došao nas je obavijestiti o stanju supruge. Gotovo deset dana koliko je bila u induciranoj komi sinovima, snahama i meni bilo je strašno, oni koji su to prošli dobro znaju o čemu govorim. Uspjeh operacije bio je stopostotni oporavak koji je bio nevjerojatno brz i sada mogu reći, potpun – naveo je Damir.
Iako su od tog događaja prošle gotovo tri godine, razlog javnog istupanja supružnika je što su htjeli upozoriti da se liječnicima, sestrama i svima iz medicinske struke ne smije suditi na pojedinačnim slučajevima. A nedavna smrt novinara Vladimira Matijanića, kada su uočeni teški liječnički propusti, smatra Damir Zorko, u javnosti je na cijelu liječničku struku bacila ljagu, neopravdano.
– Žao mi je svih kojima su njihovi najbliži ili oni osobno stradali zbog propusta u funkcioniranju našeg zdravstva. Iskrena sućut obitelji i prijateljima ako je to završilo nečijom smrću – navodi Damir, koji ipak napominje da sve propuste treba istražiti i ako se utvrdi da su on stvarni, sankcionirati odgovorne. No, ne slaže se da u Hrvatskoj može biti kvalitetno liječen samo onaj tko ima vezu ili stranačku iskaznicu.
– Sasvim sam obični hrvatski građanin, bez stranačke kartice bilo koje stranke, bez posebnih veza koje bih mogao “povući” kad zatreba. Pomoć iskrenih prijatelja koji su nam pomogli kad je zatrebalo nikako ne smatram protekcijom, već privilegijom koja nikome drugome nije nanijela štetu. Reakciju liječničkog tima od ekipe hitne pomoći do osoblja koprivničke bolnice kao i onih iz KBC-a Rebro Damir opisuje kao sam vrh profesionalizma, ali i ljudskosti.
– Zahvaljujem liječnicima i osoblju Hitne službe Doma zdravlja u Križevcima, liječnicima i osoblju Opće bolnice Koprivnica, liječnicima i osoblju KBC-a Zagreb. Hvala neurokirurgu dr. Vjerislavu Peterkoviću i njegovomu timu, hvala liječnicima i osoblju intenzivnog odjela KBC-a koji su pazili moju suprugu dok je ležala u komi. Veliko hvala našoj liječnici obiteljske medicine dr. Ivanki Anđelić Ištvanović i njenoj medicinskoj sestri Mariji koje su svojom stručnošću i dobrotom pomogle prilikom suprugina oporavka. Moram napomenuti da za tih teških mjesec dana, koliko je supruga bila u Općoj bolnici Koprivnica i KBC-u Zagreb, svi liječnici i osoblje obje bolnice uvijek su našli vremena da odgovore na mojih bezbroj pitanja, to me je držalo da ne potonem u očaj – naveo je Damir Zorko, koji inzistira da su današnje društvo i mediji ovisni o lošim temama.
– Poslao sam našu priču svim medijima, i onima koji govore da je naše zdravstvo dobro samo za one koji imaju vezu ili su članovi vladajuće stranke. Moje je iskustvo suprotno, no to nikoga nije zanimalo – istaknuo je Damir Zorko.
Druga dimenzija ove priče je duhovna, a tiče se iskustva Ljudmile Zorko kada je bila u induciranoj komi nakon teške operacije i lebdjela između života i smrti.
– Prvo moram napomenuti da oboje nismo previše religiozni ljudi, i kad sam čitala o sličnim iskustvima drugih ljudi, uvijek sam bila skeptična – objasnila je Ljudmila i ispričala svoju priču, koju je ekskluzivno izrekla baš za Podravski list.
– Bila sam u komi i najednom sam se našla u jednom prostoru. Radilo se o divnom mjestu, punom cvijeća, voća svih vrsta koja je bilo zrelo, bez obzira na to što se radilo o voću koje ne dozrijeva u isto vrijeme. Sve to nije se činilo kao san, nego sam se ja baš nalazila u tom prostoru. Osim ugodne prirode, oko mene nije bilo nikoga. Smatrala sam da ako ugledam neke poznate ljude koji su preminuli, da sam i ja napustila ovaj svijet, ali onda se niotkud pojavio jedan muškarac.
Radilo se o čovjeku nadljudske visine i izrazito čvrste građe. Bio je najmanje tri metra visok i obučen u bijelo. No, posebno su zanimljive bile njegove crte lica. Neki bi rekli da se radilo o ružnoj osobi, ali to nije točan opis. Radilo se o čovjeku s vrlo grubim crtama lica, crtama koje se ne stvaraju za vrijeme jednog života, već su one stvarane dugo vremena. On me je tada pitao bih li željela ovdje ostati ili se vratiti. Okruženje oko mene najbolje je opisivala riječ rajsko. Tada sam si mislila da, ako je moje vrijeme, onda idem. No, u tom trenutku sam se sjetila Damira i pomislila što će ovaj moj bogec sam s našim psima i mačkama, pa on to sam neće moći. To treba hraniti, četkati…
Ipak, presudna misao bila je ona o mom najmlađem sinu, jako smo vezani. Pomislila sam si da on još ima dva ispita na faksu, i ako odem, on će se slomiti i neće diplomirati. Sve to sam govorila čovjeku u bijelom. Nakon što sam mu to objasnila, otišao je velikom brzinom i samo sam uspjela vidjeti kako je zamahnuo rukom i rekao: Tebi ovdje nije mjesto, vrati se… U tom sam se trenutku vratila u svoj krevet, a oko mene su bili moj najmiliji – ispričala je Ljudmila svoje iskustvo za koje smatra da nije proizvod njenog mozga, već stvarno, ali nadnaravno iskustvo s one strane.
– Naši prijatelji vjernici govore da je to bio Isus, neki pak tumače drukčije. Ja ne znam s kim sam razgovarala, ali radilo se o događaju koji se zbio – zaključila je Ljudmila.
FOTO/VIDEO: Nikola Wolf
