Mit da se mokar mobitel može “spasiti” stavljanjem u rižu jedan je od najraširenijih kućnih trikova današnjice, ali ujedno i jedan od najbesmislenijih. Gotovo svatko je barem jednom čuo savjet da se telefon koji je upao u vodu zakopa u zdjelu riže i ostavi preko noći. Ideja zvuči logično, jednostavna je i daje osjećaj da se nešto poduzima. Upravo zato se toliko duboko ukorijenila, o čemu je pisao i Guardian.
Problem je u tome što taj trik ne funkcionira na način na koji ljudi misle. Riža doista upija vlagu kada se kuha, ali u ovom slučaju nema direktan kontakt s vodom zarobljenom unutar zatvorenih dijelova uređaja. Vlažnost u mobitelu ostaje tamo gdje je najopasnija, na kontaktima, ispod čipova i unutar konektora. Riža tu ne može doprijeti, niti može zaustaviti kemijske procese koji već počinju.
Najveća šteta kod mokrog mobitela ne nastaje zbog same vode, nego zbog korozije. Čim voda dođe u kontakt s elektroničkim komponentama, osobito ako nije destilirana, započinje oksidacija metala. Taj proces traje satima, a ponekad i danima. Dok telefon mirno leži u riži, korozija se nastavlja. Drugim riječima, riža ne samo da ne pomaže, nego često aktivno odmaže jer odgađa stvarne mjere koje bi imale smisla.
Dodatni problem je što riža može unijeti nove nečistoće. Sitna prašina i škrob lako završe u priključcima za punjenje, zvučnicima ili mikrofonima. Serviseri često nalaze zrna ili ostatke riže zaglavljene tamo gdje nikada nisu trebale biti. Time se stvara dodatni rizik od mehaničkih problema koji nemaju veze s vodom.
Razlog zašto ljudi i dalje vjeruju u ovaj trik leži u pogrešnom zaključivanju. Ponekad se mobitel doista ponovno uključi nakon nekoliko dana, bez obzira na to gdje je bio ostavljen. Kada se to dogodi, zasluga se pripisuje riži, iako bi se isti ishod vjerojatno dogodio i da je uređaj samo stajao na suhom zraku. O neuspjelim slučajevima se rijetko govori, pa mit opstaje.
Stvarno razumna reakcija na mokar mobitel znatno je dosadnija i zato manje popularna. Isključivanje uređaja, izbjegavanje punjenja i ostavljanje da se suši na zraku smanjuju rizik od kratkog spoja. Ako je dostupno sredstvo koje zaista upija vlagu, poput silica gela, ono ima smisla. U mnogim slučajevima jedino ispravno rješenje je servis, osobito ako je uređaj bio izložen morskoj ili prljavoj vodi.
Mit o riži savršen je primjer kako se “kućni trik” može održati isključivo zato što je jednostavan, jeftin i zvuči pametno. Nema znanstvenu podlogu, nema mehanički učinak i ne rješava pravi problem. Ipak, i dalje se prenosi s osobe na osobu kao univerzalni savjet. Upravo zato zaslužuje titulu najglupljeg kućnog trika u koji svi vjeruju.
FOTO ilustracija
