razgovarao: Matija Dolenec
Biti ravnateljica ili ravnatelj Doma zdravlja zasigurno je jedna od najzahtjevnijih rukovodećih službi u županijskom sustavu. Pronaći dovoljno liječnika u primjerenoj zdravstvenoj zaštiti, posebno specijalista, sve je izazovnije, s tendencijom pogoršanja situacije. Nedavno se u javnom prostoru pojavila prepirka oko problema s pedijatrijom u križevačkom Domu zdravlja, no to je samo jedan od brojnih izazova. Isto tako, u županijskom Domu zdravlja u tijeku je veliki infrastrukturni ciklus renovacije prostora. Upravo je zbog toga Mirjana Hanžeković, ravnateljica županijskog Doma zdravlja, najbolja osoba za razgovor o ovoj tematici.
PL: Bili smo svjedoci političkih prepucavanja oko Doma zdravlja, točnije pedijatrije u Križevcima, no naša tema nije politika, već sam Dom zdravlja. Možete li nam objasniti što je to točno Dom zdravlja i kako on funkcionira, jer mnogi tu ustanovu poistovjećuju s bolnicom?
– Dom zdravlja prvenstveno se bavi primarnom zdravstvenom zaštitom, a najraširenija djelatnost u našem Domu zdravlja je zasigurno opća obiteljska medicina. Imamo zaposlenih 215 djelatnika različite strukture, od liječnika kojih brojimo 48, imamo i specijaliste pedijatrije, ginekologije, imamo doktora radiologije. Zatim imamo i specijalizirane liječnike opće obiteljske medicine i stomatologe. Također, postoji i patronažna zaštita, a u našem smo sastavu do nedugo imali i medicinu rada i sporta. Doktor je još uvijek tu, samo je otišao u privatnike. Posjedujemo i laboratorij, a bavimo se i palijativnom skrbi. Mobilni tim osnovali smo prije dvije i pol godine i sve više se čuje za njega. Nemamo stalnog liječnika, međutim naši liječnici specijalisti uključuju se po potrebi i idu na teren. Uveli smo i telemedicinu i broj pacijenata koji koriste tu uslugu raste iz dana u dan. Telemedicinske usluge nudimo u Križevcima, Đurđevcu, Rasinji i u Glogovcu. To znači da pacijent može u ambulanti obaviti pojedine preglede za koje bi prije morao ići u bolnicu. U Domu zdravlja se također bavimo fizikalnom medicinom, oftalmologijom, imamo oralnu kirurgiju i radiološku djelatnost. Po potrebi nam dolaze i specijalisti iz bolnice, što financira Koprivničko-križevačka županija.
PL: Da objasnimo ‘plastično’ – Dom zdravlja čine ispostave u Koprivnici, Križevcima i Đurđevcu i sve ambulante po općinama?
– Tako je, mi imamo 50 ordinacija na 19 izdvojenih mjesta. Ukratko, veliki je to teren i posao.
PL: Postoje infrastrukturni planovi koji su već u realizaciji…
– Najveći projekt koji trenutno radimo je u Križevcima, a radi se o projektu koji je vrijedan 8,5 milijuna eura i koji se kompletno financira iz županijskog proračuna. Radi se o uklanjanju, rekonstrukciji, dogradnji i energetskoj obnovi zgrada Doma zdravlja. Prva zgrada stavljena je „pod krov“. To je, dakle, zgrada koja će obuhvatiti stomatologiju i rendgen. Očekujemo da ćemo već u devetom mjesecu ove godine imati otvorenje te zgrade. Moram reći da je projektno-tehnička dokumentacija izvrsno napravljena. Sve zgrade koje rušimo, gradimo i obnavljamo su na istom mjestu pa nema izmještanja djelatnosti. Mi i dalje normalno funkcioniramo, a pacijenti nisu ni osjetili da se odvijaju građevinski radovi. Na mjestu stare zgrade opet će se graditi druga. Da ne duljim, sve službe dobit će nove prostore, a završen je i natječaj za nabavku sve medicinske opreme i laboratorija.
PL: To je bilo prijeko potrebno, jer prostori u Križevcima nisu bili primjerni današnjim standardima.
– Pogotovo laboratorij; pacijenti tamo nažalost vani čekaju. Pokušali smo ih na neki način zaštititi nadstrešnicom koju smo ugradili, ali to nije rješenje. Tako bi u devetom ili desetom mjesecu 2027. godine kompletno završili projekt u Križevcima. Ove godine na redu je i Drnje, gdje ide rekonstrukcija ambulante obiteljske medicine, a tamo je i stomatologija. Pola novca osigurava općina Drnje, a pola županija. Energetsku obnovu planiramo i u Đurđevcu. Tu smo prošle godine ugradili centralnu klimatizaciju, a planiramo i uređenje interijera jer ta zgrada isto zjapi za obnovom. Što se tiče opreme, u posljednje tri godine nabavili smo dva mamografa za Križevce i za Đurđevac. Otvorili smo tri stomatološke ordinacije te nabavili nove stomatološke stolce. U Đurđevcu smo nabavili kompletno novi ortopan i rendgen te oftalmološku opremu u Đurđevcu i Križevcima.
PL: Infrastruktura se obnavlja, nabavlja se i oprema. Pitanje ostaje – tko će raditi s tom opremom? Kakvo je stanje s brojem liječnika? Kako bi Vi općenito ocijenili stanje popunjenosti službi u Domu zdravlja?
– Iskoristila bih priliku da se ispričam svim pacijentima, roditeljima, bakama i djedovima što se tiče nastale situacije s pedijatrijom u Križevcima. Zaista se nadam da je to privremeno stanje. Također, ovim bih se putem zahvalila svim liječnicima i zdravstvenim radnicima koji stali iza nas. Oni sami zovu svoje poznanike, sami traže liječnike koji bi došli raditi k nama. To govori i o radnoj atmosferi u našem kolektivu. Zdravstvena zaštita u Križevcima u pedijatriji je trenutno osigurana za cijeli četvrti mjesec, a za dalje se borimo, pregovaramo i vidjet ćemo što će biti. Trenutno fali pedijatara u Križevcima i stalni nositelj u Đurđevcu. Međutim, tu nam dolaze vanjski suradnici; pedijatri iz Čakovca i Bjelovara. Liječnika uvijek fali. Evo, i ginekologija u Đurđevcu ostala nam je prazna, ali smo, zahvaljujući ovim potporama koje grad osigurava, dobili dva vrsna ginekologa u Križevcima. Što se tiče opće medicine, dva tima u Đurđevcu su nažalost bez nositelja. Drugo smo sve više-manje pokrili.
PL: Mislim da je bez nositelja i ambulanta u Drnju.
– Tu na pola radnog vremena radi doktorica Šubarić, tako da na neki način ipak smatramo da je zdravstvena zaštita riješena kroz neki period. Pregovaramo oko dolaska liječnika pa se nadamo da će se nešto pozitivno dogoditi. Sve u svemu, kroz Dom zdravlja je od početka 2022. kroz ove tri godine „prošlo“ 53 liječnika. Neki su bili godinu dana, neki 2-3 mjeseca, neki su nam ostali za stalno.
PL: Čini mi se da se, kad se govori o nedostatku liječnika, često, možda i najčešće, spominje pedijatrija. Ima li neki poseban razlog za to?
– Pedijatar je u svoj ordinaciji u Domu zdravlja sam. Ima 30, možda 40 pacijenata kroz dan i vama se može dogoditi jedan slučaj koji vi ne možete predvidjeti. Dogodi se nekakav izvanredni događaj i on ili ona su za to odgovorni. Imali smo priliku u medijima čitati o takvim slučajevima. Pedijatar u ambulanti izložen je drukčijim rizicima nego onaj u bolnici. U bolničkom sustavu to je drugačije, više je kolega. Upravo se zbog toga liječnici ne odlučuju za specijalizaciju pedijatrije u primarnoj zaštiti. Nedostatak pedijatara je kroničan, a osjeti se čak i u Zagrebu.
PL: Kakvo je stanje s našim liječnicima i zdravstvenim djelatnicima u Domu zdravlja? Ima li tu puno zdravstvenih djelatnika koji se uskoro spremaju u mirovinu?
– S privatnim ordinacijama opće prakse i s našom u Domu zdravlja, imamo 25 ordinacija opće obiteljske medicine. Znači tu radi oko 60 ljudi, a od toga će ih 30% kroz nekakvih pet ili šest godina u mirovinu. To je puno. No, takvo stanje nije samo kod nas. Opće obiteljska medicina postala je preopterećena. Najviše s administrativnim poslovima, a takvih obaveza je sve više. To guši ambulante obiteljske medicine. Također, imamo 30% stanovnika koji su stariji od 65 godina, a ta populacija raste svake godine.
PL: Onda nešto treba mijenjati, jer doći će do još većih problema…
– Da, točno, treba mijenjati, a ima nekih naznaka da bi se uskoro mogli dogoditi konkretni potezi. Naznaka je da će Ministarstvo skoro uvesti, što je bilo najavljeno, administratora u ordinaciji, osobu koja bi se bavila administracijom i bitno ubrzala proces. Planira se, i ove godine bi se trebalo, možda krajem godine, uspostaviti savjetovalište za kronične pacijente, što će rasteretiti opću medicinu. Mi smo uz pomoć Koprivničko-križevačke županije putem studentskog servisa zapošljavali studente pete i šeste godine medicine koji su obavljali dio ove administracije, a uz put bi stekli i iskustvo, vidjeli kako primarna medicina funkcionira pa danas sutra možda se nekom svidi pa odluči doći raditi ovdje.
PL: Često se postavlja pitanje oko famoznih privatnih ordinacija. Mnogi govore da je rješenje da se svima koji to žele osigura privatna ordinacija i da onda dok si privatni liječnik, radiš za sebe. Neće ići toliko na godišnji, radit će prekovremene. To je čista ekonomska računica koja izgleda dosta surovo, ali takva su razmišljanja opravdana. Kakvo je stanje kod nas? Ima li puno privatnih ordinacija u sklopu Doma zdravlja?
– Privatna praksa zaista nije nepoznanica i mi kao Dom zdravlja zaista nemamo ništa protiv toga. Dapače, baš sam na svom poslijediplomskom studiju radila jedno istraživanje oko toga zašto se liječnici obiteljske medicine odlučuju ići u privatnu praksu. Puno je tu razloga, baš kao što ste nabrojali, na neki način upravljanje svojim vremenom, motiviranost, možda i nekakva oprema iznad standarda koju si oni nabave da mogu obaviti što kvalitetniju zdravstvenu zaštitu. Kad si motiviran, više se možda i radi, ali neću umanjivati rad liječnika koji rade u Domu zdravlja. No mi kao uprava nemamo nikakav problem da nam liječnici idu u privatnike. Spominjali smo medicinu rada i sporta. To nam je bila jedina ordinacija koju smo imali. Pustili smo doktora da ode u privatnike samo da ostane. Nema dugo da su u privatnu praksu otišle dvije ordinacije u Koprivnici koje su imale pravo na to. Što se tiče obiteljske medicine, mi u sklopu Doma zdravlja imamo 25 ordinacija. U posljednje dvije ili tri godine nismo dobili nijedan zahtjev za odlazak u privatnike. Mislim da su tu na neki način s poticajima utjecale i lokalne jedinice. Isto tako, ambulante u ruralnim naseljima nemaju dovoljno pacijenata da bi se nekom isplatilo otvoriti privatnu ordinaciju. S druge strane, tu bi se trebao uključiti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Mislim da bi tu trebalo intervenirati po pitanju cijene dijagnostičko-terapijskih postupaka, da ljudi budu motivirani, jer opet u krajnjem slučaju radimo za novac. Statistika pokazuje da mi iz našeg proračuna za primarnu zdravstvenu zaštitu izdvajamo samo 15%, a u razvijenim europskim zemljama to je 30%. Trebali bi malo više novca usmjeriti u primarnu zaštitu i povećati cijene pregleda koje liječnici mogu naplatiti od HZZO-a.
PL: Dakle, Vi podupirete ovu praksu da općine i gradovi subvencioniraju svoje liječnike? Neki govore „Zašto bismo subvencionirali nekog da radi svoj posao?“.
– Istina je da neki liječnici vrlo brzo odu, ali u nekim slučajevima i ostanu, što je veliki dobitak. Ako ste s tom subvencijom osigurali zdravstvenu zaštiti svojih mještana, onda ste učinili jako puno.
PL: Postoji li konkurencija između domova zdravlja na razini Hrvatske? „Svađate“ li se za liječnike jedni s drugima? Postoji li ta nekakva vrsta konkurencije, kao da ste na privatnom tržištu? Sjećam se onih oglasa iz Istre, gdje su liječnike vabili da dođu tamo jer su bogati, a mi siromašni.
– Još jedan razlog zbog čega mi je žao što je došlo do ovog prepucavanja oko pedijatrije u Križevcima je činjenica da je kod nas stanje, ako uzmemo u obzir druge okoline, dobro. Odgovorni iz drugih županija došli su kod nas gledati kako mi radimo. Nedugo smo bili na medicinskom fakultetu, gdje smo predstavili naš program rada koji je prepoznat kao dobar primjer. Što se tiče konkurencije, mogu reći da čak i postoji. Moramo raditi na našoj reputaciji, na čimbenicima na koje možemo utjecati. To je radna atmosfera, financije, oprema, uvjeti koje pružamo ljudima. Dostupnost Uprave, da ako postoji neki problem, da se isti riješi. Mi smo prvi s tim išli u medije da privučemo liječnike pa su nas drugi kopirali.
PL: Planira li se uspostava nekih novih djelatnosti u sklopu Dom zdravlja?
Trenutno je na savjetovanju Zakon o logopedskoj djelatnosti. Tu planiramo u sva tri grada uspostaviti ordinacije za logopediju jer je sve veća potreba. Spomenuli smo savjetovalište za kronične pacijente koje bi trebalo zaživjeti ove godine. Radna terapija također će biti uvedena kao služba. Zatim fizikalna terapija, koja bi se odvojila od trenutne fizikalne medicine rehabilitacije pa bi naši fizioterapeuti na neki način imali veću samostalnost u kreiranju postupaka i mogućnosti liječenja. Na neki način bi se skratile i ove liste čekanja koje su zaista duge jer postoji deficit fizijatara. Dispanzerska djelatnost u smislu savjetovališta i brige o mentalnom zdravlju također je u planu, kao i mobilne ambulante, koje Ministarstvo planira do 2030. godine.
