DESETOGODIŠNJAK JEDVA OSTAO ŽIV, LIJEČNIK MU GREŠKOM PREREZAO TANKO CRIJEVO

Nakon operacije, sve što bi Roman pojeo iscurilo mu je van kroz ranu na trbuhu

Ti su trenuci bili izuzetno opasni po Romanov život, sadržaj crijeva tekao je po unutarnjim organima i to je vrlo lako moglo završiti sepsom, a ona nerijetko za ishod ima smrtan slučaj

Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista

Čitava tri mjeseca trajala je agonija tada desetogodišnjeg dječaka Romana, koji je cijelo vrijeme trpio jake bolove te se istovremeno našao u stanju opasnom po život. Kako stoji u, valja napomenuti, još nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru, sve je to bila posljedica liječničke pogreške mladog dječjeg kirurga u koprivničkoj bolnici. Radi se o vrlo zamršenom slučaju i pogrešci koja je za cijenu zamalo imala jedan mladi život koji je tek počeo. Sve se odvijalo još 2017. godine, kada je sin Valentine Hrandek iz Križevaca 17. svibnja pao s bicikla. Taj pad, kakav se kod zaigrane djece događa svakodnevno, bio je početak pakla mladog dječaka i njegove obitelj. Najviše je ipak patio Roman jer prošao je dvije operacije, trpio nezamislive bolove, kako fizičke tako i psihičke, neizvjesnost, strahove, a nakon svega ostale su i trajne posljedice čiji će se opseg tek saznati.

Nesretni dječak zaprimljen je u bolnicu jer se žalio na bol u trbuhu nakon, spomenuli smo, pada s bicikla. Zaprimljen je na traumatološki odjel koprivničke Opće bolnice Dr. Tomislav Bardek 18. svibnja i pušten već drugi dan uz preporuku mirovanja, uzimanja analgetika, stavljanja hladnih obloga i tretiranja heparinskom masti.

– Nakon prvog posjeta liječniku, dakle prve kontrole, mom je sinu svakim danom zdravstveno stanje bilo sve gore. Oteklina je rasla, hematom se proširio, a oko njega se razvila upala. Po njegovom izrazu lica dalo se jasno naslutiti da moj sin nije dobro. Nekoliko dana kasnije, nakon uzimanja antibiotika, došlo je do situacije gdje mu je naglo pozlilo i zavapio je „mama, zovi hitnu, ne mogu više“ nakon čega je moj sada pokojni otac primio svog unuka i na rukama ga odnio u auto, dok sam ja na brzinu pakirala osnovne stvari za bolnicu. Odvezli smo ga na hitnu u Križevce, gdje je kolima hitne pomoći po drugi put odvezen na hitni bolnički odjel u Koprivnicu. Tamo ga je zaprimio mladi koprivnički kirurg, tada još na specijalizaciji, te na svoju ruku odlučio da ga mora operirati, što mu je ujedno i rekao nakon što sam ga zamolila da se djetetu ništa ne govori dok mu ja kao majka ne objasnim, jer već ionako proživljava istu traumu po drugi put – prisjetila se mučnih dan Valentina Hrandek.

Romana je u koprivničkoj bolnici operirao mlado kirurg specijalizant

Ako je suditi po nepravomoćnoj presudi, liječnik je napravio grešku, zapravo dvije. Prva je bila kriva dijagnoza, a druga to što je nenamjerno Romanu kod operacije prerezao tanko crijevo.

– Nakon te operacije i moje posjete drugi dan oko ručka, stvari su krenule još nagore. Kada je Roman počeo jesti, iz rane je počeo izlaziti isti sadržaj, shvatili smo to kada je pojeo juhu. Ujedno su se uznemirile i sestre koje su bile zbunjene time što se događa s djetetom i konstantno su mijenjale plahte. Neposredno nakon toga, pozvana sam u hodnik i doktor koji je tada bio na dežurstvu mi je objasnio da s djetetom nešto ne štima i da je potrebna još jedna operacija. Znali smo da bi iz rane mogla izlaziti sukrvica kao posljedica operacije, ali kada se ovo dogodilo, znala sam da nešto nije u redu – napomenula je Valentina, koja nam je priču ispričala u društvu svoje odvjetnice Monike Mihelić, koja je vodila cijeli slučaj.

Ti su trenuci bili izuzetno opasni po Romanov život, sadržaj crijeva tekao je po unutarnjim organima i to je vrlo lako moglo završiti sepsom, a ona nerijetko za ishod ima smrtan slučaj.

– U tim trenucima, jasno mi je sada, moje je dijete bilo životno ugroženo… – s jezom se prisjetila Valentina dana kojeg će se sjećati cijeli život.

Da u ovom slučaju nešto ne valja, shvatila je Mihelić kada je s Valentinom pričala o ovim događajima.

– Pričale smo i po svemu što mi je Valentina iznijela, ovdje se možda radi o nesavjesnom liječenju i liječničkoj pogrešci. Također, kod pregled medicinske dokumentacije vidjela samo da dio dokumentacije o prvom zahvatu uopće ne postoji. Dakle, postoji mogućnost da se cijela stvar htjela prikriti. Također, operaciju je obavljao liječnik specijalizant i on samostalno nije smio obaviti takav zahvat – rekla je Monika Mihelić.

No, ova priča ima svijetli kraj, a to je druga operacija, kojom je ispravljena pogreška napravljena u prvoj. Ovog puta postavljena je i dobra dijagnoza.

– Da ne ispade da imam samo pokude za liječnike koprivničke bolnice. Drugu operaciju obavio je doktor Tomislav Jelić. On je postupio izuzetno profesionalno, odnos prema nama bio je na razini koja zaslužuje samo riječi hvale, a to se odnosi na njegovo postupanje kao liječnika, ali i na empatiju koju je pokazao. Koristim ovu priliku da ga javno pohvalim i u istom mu trenutku zahvalim što je spasio moje dijete. Da nije bilo njega, strah me pomisliti što bi se uistinu dogodilo – napomenula je Valentina i dodala što ju najviše smeta.

– Liječnik koji je napravio pogrešku niti itko iz bolnice nije pitao kako je mom Romanu. A to mu i Roman poručuje: „Sve što bih uistinu sada želio, nakon svega što sam prošao, je da mi se taj doktor ispriča, da mi priđe i pita me: Kako si, boli li te“ – razočarano je govorila Valentina Hrandek, ali se u isto vrijeme zahvalila medicinsku sestri Zdenki Slivarić, koja joj je u najgorim trenucima pružila smještaj jer je tada živjela blizu bolnice.

No osim toga, Valentina je u to vrijeme prolazila pravu kalvariju i na poslu, teško je ostvarila bolovanje, nisu joj vjerovali da je u bolnici pored svojeg djeteta, a i policija se ovdje umiješala pa je čak dobila novčanu kaznu jer se dječak vozio na biciklu bez pratnje, na što se kasnije žalila.

Što se tiče samog sudskog procesa, za suca je ključno bilo svjedočene i iskaz medicinskog vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića, specijalista kirurgije. On je tada naveo da je prilikom pada dječaka s bicikla „došlo do disrupcija muskulature i frasacije trbušne stijenke koja je s vremenom dovela do nastanka traumatske kile trbušnog zida i inkarceracije tankog crijeva na okolni hematom“.

Takve ozljede, navodi se, vrlo su rijetke i događaju se u jedan posto slučajeva. Upravo zato teško ih je odmah dijagnosticirati. No, hitnim CT-om abdomena utvrdila bi se ovakva ozljeda, navodi se u vještačenju.

– Tijekom prvog operativnog zahvata 28. svibnja u 23.40 sati nije uređena eksploracija apscesne šupljine niti je utvrđen defekt trbušne stjenke koji je postojao, a tijekom ovog zahvata je došlo do nehotične ozljede tankog crijeva – navedeno je u vještačenju.

Na dječakovu će tijelu zauvijek ostati ožiljci

No, isto je tako vještak zaključio da je daljnji tijek liječenja proveden prema pravilima struke. Stoga je stručni svjedok došao do zaključka da je tijekom prvog operativnog zahvata počinjena liječnika pogreška.

Sudac je, pak, na temelju vještačenja zaključio kako je “dječak nepravilno i nesavjesno liječen, tijekom kojeg liječenja mu je prerezano tanko crijevo”.

– Šteta nanesena dječaku nastala je upravo zbog nepravilnog, nestručnog i nesavjesnog postupanja djelatnika Opće bolnice, odnosno nesporno je došlo do medicinskih pogrešaka – navodi se u nepravomoćnoj presudi.

Nažalost, moguće je da u budućnosti ozljede nastale zbog ovakvog zahvata prouzroče i veće probleme, a to će se moći vještačiti tek kada Roman s oko 20 godina samim odrastanjem u potpunosti razvije skelet i druga tkiva.

– On još uvijek ima posljedice, česta povraćanja i mučnina događaju se gotovo svaki mjesec – objasnila je Valentina.

Što se tiče same odštete koju bolnica mora platiti, radi se o relativno maloj svoti – nekoliko tisuća eura. – Mnogi će misliti da sam sebe i dijete povlačila po sudu za nešto malo novca, ali to uistinu nije tako, htjeli smo dokazati što se zaista dogodilo i poručiti drugim roditeljima, pogotovo samohranim majkama, da se ne boje, da reagiraju na vrijeme, osobito kad je u pitanju zdravlje njihove djece, jer kad-tad istina izađe na vidjelo i jedina je istina ta koja je ispravna, koliko god teška bila. Ova borba koja je, nadam se, završila, bila je isključivo zbog mog djeteta, ne bih ju dobila bez podrške mojih roditelja i pravih prijatelja – zaključila je Valentina.

FOTO: Privatna arhiva

Halo, Podravski!

Imate priču, vijest, fotku ili video?
Nešto vas muči ili želite nešto/nekoga pohvaliti?
Javite nam se!

TRAJE OTKLANJANJE POTEŠKOĆA

Hrvatski Telekom ima poteškoće s pozivima

ŽIVI SA ČETIRI SRČANA STENTA I KUKOM KOJI NE MOŽE OPERIRATI

Slavko: “Šanse da me nakon operacije više ne probude su 90 posto”

Grad i građevinska inspekcija imaju različita mišljenja

Privremeno obustavljeni radovi na semaforizaciji spornog raskrižja u Križevcima