Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Nakon potresa župni je dvor bio toliko oštećen da ni župnik više nije mogao stanovati…

Piše: Hrvoje Petrić

U središtu Novigrada Podravskog 1830. podignuta je nova zidana župna crkva, u vrijeme župnika Josipa Španića. U crkvi su se nalazili oltari: sv. Apostola, Sedam Žalosti Blažene Djevice Marije, sv. Barbare, sv. Florijana i sv.Valentina. Od relikvija je crkva imala moći sv. Andrije i sv. Jakova. Kapela sv. Klare imala je oltare sv. Klare, sv. Josipa i sv. Elizabete. U Novigradu su na dva križanja podignuta dva kipa: sv. Margarete (početkom 19. stoljeća) i Sv. Trojstva (podignut 1831. godine na mjestu stare kapele sv. Apostola).

Uz sve to dolazilo je do sukoba između predstavnika crkvene i vojne vlasti u Novigradu, što se vidi iz pritužbe koju je 1835. godine administrator župe Franjo Szabo podnio biskupu istaknuvši da predstavnici vojne vlasti provode bezbožan život te da javno govore da treba suzbijati katoličke svećenike jer su učeniji, a braniti pravoslavne jer su jednostavniji. Godine 1886. obnovljena je župna crkva, a napose njen toranj. U nekadašnjoj ulici Brežanci bio je 1835. godine podignut drveni križ, a na njegovu je mjestu 1908. godine podignut kameni kip. Na cesti između Novigrada i Virja 5. lipnja 1859. godine zapovjednik đurđevačke pukovnije Ignacije pl. Ćivić podignuo je drveni križ, a 1880. godine zamijenjen je kamenim križem.

Kapela Sv. Tri kralja u Novigradu Podravskom

Novigradski kapelan Juraj Duh 1866. godine sagradio je kapelicu sv. triju Kraljeva. Na mjestu današnje kapelice bila je drvena hutica na četiri drvena stupa, pokrivena drvenim daskama. U toj hutici bila je slika sv. triju Kraljeva, koju znameniti slikar Krsto Hegedušić datira između 16. i 17. stoljeća.

U lipnju 1894. počela se obnavljati kapela sv. Klare na groblju, a kod gradnje današnje kapele zadržani su zidani dijelovi prijašnje crkve, a drveni su srušeni i zamijenjeni zidom. Ujedno je podignut i novi zidani toranj. Gradnja je bila dovršena do rujna, a u studenom ju je blagoslovio podarhiđakon i virovski župnik Josip Hiter. Godine 1895. povećano je župno groblje.

Župu su tijekom 19. stoljeća posjetili biskupi: 5. srpnja 1825. Maksimilijan Vrhovac, 3. svibnja 1847. godine Juraj Haulik, 22. rujna 1861. godine Angelik Bedenik rodom iz Koprivnice, biskup leučki i apostolski vikar u Agri u Indiji (koji je prije puta u Aziju posjetio novigradskog župnika Franju Ranška kao svog zemljaka i rođaka), u listopadu 1873. biskup Janko Pavlešić.

Godine 1882. župnik Marko Horvat dao je urediti novu ogradu oko župne crkve ili “cintor”, a također je uredio zapušteni župni vinograd. “Trnje iskrčiti, korenjake bolje vrste sa svih strana je nabavio i posadio, te je vinograd već godine 1884. počeo roditi.” On je 1887. godine dao sazidati klijet, budući da je stara izgorjela, a ponovno je uredio vinograd 1889. godine. Godine 1884. uredio je župni stan, a radove je izveo graditelj Carnelutti iz Zagreba. Godine 1893. podignut je kod župnog stana novi župni sjenik, a popravljene su župne staje.

Na molbu župnika i crkvenog starješinstva 1887. godine bio je premješten stočni sajam koji se do tada održavao oko crkve i na trgu iza nje. Godine 1897. izgrađena je nova školska zgrada u Delovima. Najveće zasluge pri navedenim djelatnostima imao je župnik Marko Horvat koji je ovom župom upravljao od 1881. godine do smrti 7. veljače 1903. godine. Uprava župe bila je povjerena Ferdinandu Kuboviću, kapelanu u Đurđevcu, koji je tu ostao do kraja siječnja 1904. godine.

Križni put

Dekretom zemaljske vlade na izričitu želju nadbiskupa za novog župnika imenovan je Ivan Kristić, dotadašnji župnik u Sv. Petru Čvrstecu. Početkom veljače 1904. godine imenovan je novigradskim župnikom, a u ožujku je postao podarhiđakon virovskog kotara. U jesen iste godine pozvao je župnik svoje župljane da doprinose dobrovoljne priloge za nabavu križnog puta, koji crkva još nije imala. Župljani su se dobro odazvali te je križni put nabavljen već u prosincu. Također je dao iskopati bunar koji župnik prije nije imao. Na jesen iste godine župnik je pozvao žitelje da se upišu u bratovštinu Presvetog Srca Isusova pa je ova bratovština ustrojena 15. siječnja 1905. godine.

U studenom 1904. godine pokrenuo je župnik inicijativu da se u Novigradu ustroji seljačka gospodarska udruga, koja je počela djelovati 7. veljače 1905. godine, a za predsjednika i ravnatelja bio je izabran župnik Ivan Kristić. Iste je godine popravljena crkva, 1906. postavljen je obojen prozor, a 1907. godine nabavljena su četiri svijećnjaka. U vrijeme župnika Kristića, 1904. godine trsovi su na župnom vinogradu počeli obolijevati, a bolest se širila te kad su 1907. godine propali i susjedni vinogradi, ustanovljeno je da se radilo o trsovoj uši ili filokseri koja je već bila poharala čitavu Hrvatsku. Obnova vinograda cijepovima počela je 1909. godine. Godina 1907. i 1908.  bila je jako sušna. Potonje godine snijeg je pao već oko 15. listopada.

U kolovozu 1909. počela se oslikavati župna crkva Sv. apostola, a radove je izvodio slikar Lovro Sirnik iz Trškog Vrha kod Krapine. U studenom su postavljeni novi oltari, a istovremeno je završeno oslikavanje crkve. Iste godine nabavljena je nova ura proizvedena u Brnu. U rujnu 1908. godine biskup Ivan Krapac dijelio je sv. potvrdu koju je primilo oko 1300 djece, a napravljena je nova velika monstranca od srebra. Na jesen 1910. godine obnovljena je župna crkva izvana, a popravljene su i orgulje.

Konačno je 25. lipnja 1911. godine po nadbiskupu koadjutoru dr. Antunu Baueru na molbu novigradskog župnika najsvečanijim načinom posvećena novigradska župna crkva. Te je godine župnik išao s deputacijom Novigrada, Virja i Đurđevca u Zagreb s molbom da se u ovim mjestima otvori telefon, a kasnije u Peštu k ministarstvu trgovine radi izdavanja dozvole za gradnju željezničke pruge od Koprivnice do Virja. Telefon je u Novigrad uveden već 1912. godine, kada je sagrađena prije spomenuta željeznička pruga. Očito su deputacije bile uspješne. Također je te godine popravljena kapela sv. Klare, po koprivničkom kiparu Rikardu bio je obnovljen Božji grob u župnoj crkvi, a kapelan Mijo Jurić ustrojio je kongregaciju djevojaka pod zaštitom Prečiste Djevice Marije. Naredne 1913. godine isusovci Marko Stipković i Ivan Dvornik u veljači su držali misije tijekom kojih je u ovoj župi ustrojena Vojska Srca Isusova protiv kletve u koju se upisalo 150 muškaraca.

Prvi svjetski rat koji je trajao od 1914. do 1918. godine utjecao je na svakodnevni i vjerski život u Novigradu Podravskom. Došlo je do poskupljenja robe i do nestašica, mnogi su muškarci poginuli na bojištu, iz župne crkve i kapele su 1916. te 1917. godine uzeta zvona (jedno je netko ukrao), ali je ipak 1918. godine došlo do popravka župne crkve i župnog stana. Zaslužni  novigradski župnik Ivan Kristić umro je 31. siječnja 1922. godine. Njegovim nasljednikom postao je također domaći sin Franjo Vedriš, dotadašnji župnik u Novoj Rači.

Godine 1924. nabavljeno je darovima župljana zvono od 50 kg za kapelu Sv. triju kraljeva. Dana 11. rujna sv. potvrdu dijelio je nadbiskup dr. Antun Bauer, a bilo je 1080 potvrđenika. Godine 1926. nabavljena su tri zvona, dva za župnu crkvu i jedno za kapelu sv. Klare. 

U Delovima je kapela Presvetog Trojstva podignuta 1927. godine. Blagoslovio ju je 7. rujna 1928. godine dekan Martin Kovačević, župnik iz Virja. Sv. misu je održao domaći župnik Franjo Vedriš uz asistenciju Stjepana Kovačića, župnika iz Molva i Josipa Milunića, vjeroučitelja iz Virja. Propovijed je održao Josip Švajher, župnik iz Hlebina.

U listopadu 1930. godine proslavljena je stogodišnjica crkve, a 1931. su u studenom i prosincu dominikanci održali sv. misije. Također je domaći slikar Čupan lijepo uredio kapelu sv. Klare. Osobito svečani dan za novigradsku župu bio je 22. rujna 1934. godine kada je sv. potvrdu dijelio dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup koadjutor zagrebački (1998. godine proglašen blaženim). Te je godine stradala Hrvatska seljačka zadruga u Novigradu, a osnovani su Mali Križari koje je vodio Ivan Mićurin te Veliki Križari koje je okupljao Ivan Madjer. Godine 1935. uz postojeće Križare i bratovštinu Krunice osnovano je Društvo katoličkih muževa, na dan 13. listopada bio je blagoslov velikog zvona, a iste je godine za svećenika zaređen Ivan Posavec iz Novigrada. Nakon potresa 27. ožujka 1938. godine župni je dvor bio toliko oštećen da župnik nije više mogao stanovati u njemu. Od potresa su još stradale zgrade općine, škole, lječnikov općinski stan i druge starije zgrade u Novigradu, a stradala je i župna crkva.

Dana 19. svibnja 1938. godine došao je za novog župnika u Novigrad domaći sin Ivan Posavec (rođen u Novigradu 20. studenoga 1912.), koji je prije toga bio kapelan u Vrapču. Dotadašnji župnik Franjo Vedriš otišao je po svojoj želji za supsidijara u Vrapče. Dana 22. svibnja bio je blagoslovljen barjak novigradskog pjevačkog društva “Vitez Trnski”,  nastupala su pjevačka društva iz Virja, Pitomače, Koprivnice i Križevaca, a sv. misu pod starim lipama u parku kod župnog dvora služio je pod mitrom nedavno imenovani apostolski protonotar i koprivnički župnik Stjepan Pavunić koji je blagoslovio barjak. Prvo je popravljena kapela sv. Klare na groblju, nakon toga djelomično je obnovljena kapela Sv. triju kraljeva, a na župnoj je crkvi samo pokrpan krov kao i na župnom dvoru.

Poplava

Godine 1939. do kraja je obnovljena kapela Sv. triju kraljeva, a župni je dvor sređen do te mjere da se župnik ponovo nastanio u njemu. Prema župnoj spomenici “Novigrad i okolna mjesta Podravine zadesila je poplava tri puta i to 14./VI., 17./VI., i 19/VI. Ovakove poplave ne pamte ni najstariji ljudi. Miholjanski put i put prema vinogradu su tako izrovani da bi u jaruge mogla stati kola s konjima. Betonski most kod Kucijanovog (gdje se Zafarovska ulica sastaje sa Goričkom ulicom) razrušen je. Voda je po ulicam tekla kao rijeka, te su mnoge kuće bile u opasnosti da se poruše. Iz mlinova su se morali iseliti, a Maltarićev mlin je voda odnijela. Pšenice su sve zamlađene. Isto tako i sjenokoše. Sjenokoše Berek su sve pod vodom. Između Koprivnice i Novigrada na dva mjesta je bila porušena željeznička pruga…” U selu Jeduševcu je iste godine bio podignut križ. Posljednjih godina u ovo su se selo doselili katolici iz Zagorja pa je ovo bio prvi znak katolika u Jeduševcu. Tijekom 1939. i 1940. godine popravljeni su župna crkva, župni dvor i klijet.

Dana 4. kolovoza 1940. godine u Novigrad je došlo društvo Podravaca u Zagrebu “Podravac-Bilogorac”, a to je društvo držalo na okupu Podravce u Zagrebu s time da su većinu tog društva činili Novigraci koji su ga i osnovali. U spomenici su zapisani i zanimljivi podaci o tvornici za izradu kože Stjepana i Franje Vedriša. Ta je tvornica počela s radom 15. svibnja 1937. godine, a 1940. imala je 15 radnika, te je kožom opskrbljivala cijelu okolicu. Slikar Waledemar Slawik koji je obnovio župnu crkvu napravio je u župnoj spomenici crteže svih sakralnih objekata u župi, a bivši učitelj Franjo Klasan na istom je mjestu nacrtao tlocrt novigradske župe. Vrijedan prilog spomenici su i etnografski zapisi o Novigradu koje je napravio župnik Ivan Posavec. Iste je 1940. godine u općini Novigrad prvi put bio imenovan veterinar, a to je bio Stjepan Lovreković. Godine 1941. u novigradskoj je župi osnovano Društvo za širenje vjere, nabavljen je novi bijeli plašt, a 25. studenoga za kapelana je došao Slovenac protjeran iz svoje župe Friderik Strnad. Velečasni Ivan Posavec tijekom 1941. godine u župnu spomenicu upisivao je događaje u Novigradu i okolici na što je god objektivniji način znao i mogao. Ti bi zapisi mogli poslužiti kao odličan prilog za buduća proučavanja političke povijesti ovoga dijela Podravine. U prosincu 1941. velečasni Posavec napustio je dužnost novigradskog župnika zbog bolesti. Umro je 13. rujna 1943. od sušice, a pokopan je u Novigradu. Kapelan Strnad upravljao je župom mjesec i pol dana, dok je kapelanom ostao do 1945. godine.

Početkom 1942. godine za novigradskog je župnika iz Ždale došao Rudolf Mikec. Rođen je 15. travnja 1912. godine u Virju. Osobito je bio zauzet za duhovnu obnovu župe. Ubijen je 12. studenoga 1944. godine najvjerojatnije između Donjeg Mikleuša i Samarice. Nakon njegove smrti upravu je župe ponovo preuzeo kapelan Strnad koji se 1945. godine vratio u Sloveniju.

Od župnika Strnada 1945. godine upravu novigradske župe preuzeo je Viktor Vincek rodom iz župe Maruševec kod Varaždina. Za svećenika je 1944. godine zaređen Đuro Rumek iz Novigrada. Budući da je bio teško bolestan od tuberkuloze, umro je iste godine. Martin Mihoković postao je svećenik isusovac 1946. godine, a bio je rođen 24. rujna 1916. godine u Delovima. Kasnije je postao profesor crkvene glazbe u sjemeništu – gimnaziji na Šalati u Zagrebu. Godine 1946. sv. potvrdu dijelio je biskup dr. Josip Lach, a bilo je 718 krizmanika. Župnik Vincek u Novigradu je ostao do 1948. godine kada odlazi za upravitelja u Stupnik kraj Zagreba.

Dana 18. listopada 1948. upravu župe Novigrad sa župom Donji Mosti preuzeo je Josip Sodar kapelan iz Virja, rođen 15. veljače 1917. godine u Pešćenici, župa Vinica. Nakon Drugog svjetskog rata na zgradama crkve, kapele i župnih zgrada osjećali su se tragovi rata, a uređenju je pristupljeno u vrijeme župnika Sodara. Godine 1949. vatrom je bila uništena stara krstionica, a krizmu je 1952. godine dijelio biskup dr. Franjo Salis-Sewis – krizmanika je bilo 274. Još 1946. bilo je vjernicima dopušteno biskupa dočekati sa slavljem, a 1952. nije bilo dopušteno nikakvo vanjsko slavlje te se sve događalo unutar cintora. Iste je godine narodni odbor općine Novigrad preuzeo groblje kao komunalno dobro.

Kakav je bio odnos prema crkvi vidi se iz jednog zapisa u spomenici župe: “Kapela Sv. tri kralja u vinogradu. Lovci su puškom pucali u prozore. Stakla su razbili.” No, ipak je bilo i pozitivnih pomaka, jer je 1957. godine elektrificirana crkva. Iste je godine za svećenika zaređen Vinko Kanižaj. On je prvu sv. misu služio u Novigradu 13. siječnja. “Vanjske procesije nije bilo jer to nije bilo dozvoljeno od nadležne vlasti. Isti nije domorodac iz Novigrada, već su roditelji rođeni Međimurci u Sv. Mariji, doselili u Novigrad negdje 1942. godine. U sjemeništu dječačkom imade Župa pitomca Ivicu Vitkovića iz Plavšinca. Daj, Bože, da i on bude svećenik” zapisao je župnik Sodar.

Materijalizam

Zanimljiva je crtica u spomenici župe o stanju u selu: “Duhovna obnova učinjena je 1954. godine. Održao je p. Paškal Cvekan franjevac iz Zagreba – Kaptol. Lijepo je govorio i mnogo se trudio da dirne svoje Podravce (on je rodom iz Ferdinandovca), no osobitih plodova se nije vidjelo. Natalitet nulla. Uništava ga mortalitet u jednakom razmjeru… Bogati jedinci – propast sela. Dolaze stranci. Iz Zagorja i Međimurja. Nesreća je u tome što se i oni povode za prokletom kugom i nestaju u novoj sredini. Kulminira materijalizam života.” Župnik Josip Sodar premješten je u župu Rakovec Vrbovečki. 

Dekretom od 12. travnja 1958. kao upravitelj novigradske župe nastupio je Rudolf Holi, dotadašnji kapelan u Virju, rođen u Sv. Iliji dana 8. veljače 1927. godine. On je o smrti kardinala i nadbiskupa zagrebačkog Alojzija Stepinca, 1960. godine, između ostaloga, zapisao: “Bolno je odjeknula vijest o smrti kardinala Stepinca. Čitav svijet je žalio za čovjekom, koji je sav predan u volju Božju, makar su se spremali teški časovi. Na svakom koraku bio je Božji čovjek, i zato smo mnogo izgubili iz svoje sredine… Mnoštvo svećenika, pa i osobno upravitelj župe prisustvovalo je sahrani u dubkom punoj katedrali.”

Halo, Podravski!

Imate priču, vijest, fotku ili video?
Nešto vas muči ili želite nešto/nekoga pohvaliti?
Javite nam se!

OBAVIJEST POTROŠAČIMA

U popularnom prehrambenom proizvodu otkrivena tvar štetna za zdravlje

Povećanje primanja i datum isplate

HZMO ima važnu obavijest za sve umirovljenike

SALMONELA

U hrani za pse otkrivena opasna bakterija

PRIJEVARA U TIJEKU

HZZO objavio važno upozorenje za umirovljenike!

Upravo objavio HALMED

Iz prodaje se povlači poznati lijek. Sumnja se u njegovu neispravnost

JESTE LI ZNALI?

Ovo je najzdravija krvna grupa

Search

Upišite pojam koji želite pretraživati