Pitanje kvalitete nogometnih sudaca i sutkinja koji dijele pravdu diljem terena pod okriljem Nogometnog saveza Koprivničko-križevačke županije često se dovodi u pitanje. Samo suđenje često je u većem fokusu nego sami nogomet, a suci i u sutkinje su pod velikim povećalom. Naravno, uvijek ima iznimaka, a jedna od sutkinja koja zbog svog poštenja i nepristranosti ubire simpatije je Margareta Žega. Ova 29-godišnja sutkinja iz Prugovca sudi od 2018. godine i u potpunosti je srušila sve predrasude o kvaliteti ženskog suđenja jer svoj posao shvaća profesionalno. U razgovoru za RKC podijelila je svoje dojmove o sudačkom poslu, ali i ispričala o određenim predrasudama s kojima se susretala na počecima svoje sudačke karijere.
Odakle ljubav prema nogometu i suđenju? Kako to da si se odlučila na sudački poziv?
– Iskreno, nisam odmah znala da bi se htjela time baviti. Od malena sam u sportu, bavila sam se rukometom, odlazila na nogometne utakmice, posebice županijskog nogometa. Nažalost nisam nikad zaigrala nogomet u nekom klubu, jer u vrijeme kad sam odrastala takvog kolektiva nije bilo, ali nogomet sam voljela isto kao i danas. I tako sam se odlučila da bi se počela baviti suđenjem, jer nogomet je moj primarni sport. Sve je krenulo 2018. godine kada sam upisala tečaj za sudca u sklopu natječaja raspisanog od strane Nogometnog saveza Koprivničko-križevačke županije. Uspješno sam završila tečaj i krenula suditi kao pomoćni sudac.
Dakle, danas sudiš samo kao pomoćni sudac?
– Tako je, prema samom natječaju ja sam se specijalizirala za pomoćnog sudca, nekad uskočim kao glavni sudac, ali riječ je o prijateljskim utakmica. Mogu reći da je pomoćni sudac jedna jako teška uloga na terenu. Jedno oko nam uvijek mora biti na aut-liniji, dok drugo mora biti na liniji zaleđa. Tu stvarno sekunde igraju ulogu i treba uvijek biti maksimalno fokusiran.
S obzirom na to da je nogomet kategoriziran kao „muški“ sport, jesi li se na početku svoje sudačke karijere bojala nekih predrasuda i je li ti to smetalo?
– Moram priznati da nisam razmišljala na taj način. Ja nogomet volim, oduvijek sam pratila županijski nogomet, Hrvatsku nogometnu ligu i nastupe Hrvatske nogometne reprezentacije. S obzirom na to da je u vrijeme mojih početaka sudila i Sanja Rođak-Karšić, u njoj sam vidjela uzor i željela sam se okušati u suđenju. Ne mogu reći da je bilo nekih predrasuda, ali naravno da uvijek ima onih koji su vrijeđali na temelju spola. Bilo je tu i komičnih situacija na početku karijere, kad su prilikom izlaska na teren igrači tražili moj broj, ali na terenu nije bilo nečeg što mi je ostalo u jako ružnom sjećanju.
Pamtiš li neku utakmicu koju je bilo jako teško za suditi?
– Svaka je utakmica zahtjevna sama po sebi, svaka nosi svoj izazov i niti jedna utakmica nije ista za suditi. Ali evo, pamtim jednu utakmicu, susret Treće NL Sjever između Slatine i Poleta iz Svetog Martina na Muri. Nogometaši Poleta u nevjerojatnoj su trkačkoj kondiciji, tako da je tu utakmicu bilo teško suditi jer treba stalno biti u liniji kretanja, a uoči utakmice imala sam ozljedu koju vučem već dugo vremena, tako da nije bilo jednostavno pratiti taj tempo. Da ne bi ispalo da druge momčadi ne trče, ali Polet je zaista na visokom kondicijskom nivou. Ali moram reći da je u županijskom nogometu svaka utakmica priča za sebe. Svi znamo što su čari županijskog nogometa, tako da je takve utakmice uvijek jako teško suditi jer nervoza je uvijek prisutna, kako kod igrača, tako i kod publike.
Spomenula si ozljedu, o čemu se točno radi?
– Ja sam u kratkom vremenskom roku imala šest prometnih nesreća, neke su bile teške, a neke lakše, međutim zadobila sam ozljede koje su mi utjecale na fizičku spremu. Sreća u nesreći bila je to što nije bilo prijeloma, ali morala sam se dosta dugo oporavljati zbog natučenja i drugih ozljeda. U posljednjih godinu dana maksimalno sam posvećena treningu i trenutačno je sve u najboljem redu.
Kako zapravo izgleda polaganje za sudca? U proteklih nekoliko godina dosta se toga promijenilo u samom sustavu polaganja?
– Tako je. Danas je situacija dosta drugačija, nekad se sudački ispit polagao na regionalnoj. Danas kada se položi za suca, prvih šest mjeseci zapravo je pripravnički staž, ali može se odmah suditi. Prevedeno, danas ako sudite jednu sezonu u nekoj ligi, odmah ste delegirani kao sudac, neovisno u kojoj ste ligi odradili staž.
Sjećaš li se svojeg debija na zelenom terenu?
– Sjećam se, kako da ne. Sudila sam u Torčecu utakmicu domaćeg Podravca i gostujućeg Omladinaca iz Herešina. Bila sam jaka nervozna i puna treme. Mogu reći da nisam griješila, ali moram priznati da sam u nekim situacija dvojila hoću li ili neću nešto sugerirati glavnom sudcu. Moram reći da mi je upravo on puno pomogao da ta prva utakmica prođe u najboljem tijeku. Okušala sam se i kao glavni sudac, ali draže mi je držati se zastavice.
Kako te danas prihvaćaju publika, treneri, kolege i igrači?
– Moje osobno iskustvo je jako dobro. Ne mogu reći ništa loše ni za koga, naravno da uvijek ima pojedinaca, ali mislim da oni nisu reprezentativni uzorak za većinu. A što se tiče publike, mislim da oni nikad neće prihvatiti žensku sutkinju, to je po mojem dosadašnjem iskustvu nešto što se ne mijenja.
Koje sve lige danas sudiš te koja ti je liga najdraža za suditi?
– Trenutačno sam pomoćni sudac na utakmicama Treće NL Sjever i na županijskim utakmicama pod okriljem Nogometnog saveza Koprivničko-križevačke županije. Svakako mi je draže suditi Treću NL Sjever, ljepši je nogomet, tereni su jako dobri, a i općenito je sportski duh puno bolji. Naravno, najteže je suditi utakmice županijskih liga, jer uvijek je nervozno bez obzira na sudačke odluke. Međutim, ja sudim svaku utakmicu identično, ne radim razlike u ligama, moje je da sudim najbolje što mogu.
Koliko ti dnevne obaveze dopuštaju da budeš utrenirana, jer sudci moraju biti u dobroj fizičkoj kondiciji, ali i upoznati sa sudačkom edukacijom?
– Pa s obzirom na to da sam zdravstveni djelatnik, vremena za trening imam jako malo. Dosta utakmica moram i odgoditi zbog privatnih obaveza, ali i dalje treniram tri puta tjedno kako bi uvijek bila spremna. Što se tiče edukacija, to je zaista na zavidnoj razini jer prije svake sezone polažemo sudačke ispite s obzirom na to da se pravila u nogometu dosta često mijenjaju. Osobno, u NS KC-KŽ edukacije su česte i uvijek pokušavamo pratiti trendove i naučiti sve o modernom nogometu. Ja osobno sudjelujem na svakoj edukaciji jer želim naučiti što više o nogometnim pravilima i promjenama, što automatski djeluje na kvalitetu suđenja.
Koji su tvoji osobni ciljevi u suđenju, na što pretendiraš?
– Trenutačno sam u kadru sudaca za delegiranja na utakmicama Treće NL Sjever i planiram se ovdje zadržati, jer uz poslovne i privatne obaveze teško da bih stigla suditi viši rang koji zahtjeva veliku profesionalnost i odricanje. Činjenica je da se, ako želim napredovati, moram maksimalno posvetiti sudačkom poslu, ali s obzirom na to da mi to nije primarni posao, zadovoljna sam s trenutačnim rangom suđenja.
Jesi li ikad nenamjerno oštetila neku momčad i kako si reagirala na to?
– Naravno da je bilo grešaka, ali nikad s namjerom da nekoga zakinem za gol ili bodove. Ja kad donesem krivu odluku uvijek se nakon utakmice ispričam bez imalo skromnosti. Veći je problem kod mene osobno što tu grešku onda danima vrtim u glavi i ne mogu se pomiriti s time da sam pogriješila, ali i to je dio sudačkog posla.
Kako se općenito nosiš s kritikama i s pritiskom kojeg nose lokalni nogometni derbiji?
– Ja sam uvijek za to da me se kritizira, ali da te kritike budu utemeljene i da su od strane mojih kolega, delegata i sudačkih povjerenika koji su stručni za to. Kritike s ograde jednostavno ne primjećujem, više me zaboli kad me komentira netko koga osobno poznajem i koji zna da svoj posao radim pošteno i bez pristranosti. Ja osobno nemam problem s pritiskom uoči derbi utakmice, za mene su ekipe plave i bijele, da se tako izrazim, ne gledam tko je tko na tablici i ne gledam imena klubova. Takve stvari treba si složiti u glavi, naravno da se greške dogode, ali to je normalno u svakom poslu. Kako i nogometaši imaju loš dan, tako imamo i mi sudci.
Kako komentiraš izjave trenera da je kvaliteta suđenja u Četvrtoj NL Bjelovar-Koprivnica-Virovitica (današnja Elitna ŽNL) i Prvoj ŽNL nekad bila bolja?
– Ma gledajte, takvi komentari najčešće dolaze od trenera poražene ekipe. Meni je jasno da se onaj tko izgubi ima pravo ljutiti. Imali smo ovu polusezonu dosta rezultatskih iznenađenja, ali to nema veze sa sudačkim kriterijem. Rekla bi da su neki klubovi koji su na papiru favoriti itekako podcijenili svoje protivnike i mislili da će lako do bodova. Međutim, opće je poznato da sudaca fali i da nas je jako malo, nema iskusnijih sudaca koji bi mogli suditi taj rang natjecanja. Naravno da je problem kada novopečenog sudca šaljete na utakmicu Prve ŽNL, ali u nedostatku sudaca to je jednostavno tako.
FOTO arhiva
