Ukratko, može se reći da postoje dvije krajnosti. Oni koji za sitnice zovu liječnika u kućni posjet ili odlaze u ambulantu, kao i oni koji liječnika zatraže za pomoć kada za neke bolesti to može biti i prekasno. Kada je potrebno zvati liječnika u kućni posjet?
U prvom redu kada se radi o starijim i nemoćnim osobama, bilo da se kod njih radi o nekim akutnim stanjima praćenih temperaturom, bolovima bilo koje vrste, kao i slučajevima kada se radi samo o kontroli, osobito kod onih koji boluju od visokog krvnog tlaka. Tada je potrebno zvati jedan do dvaput mjesečno da se taj tlak prekontrolira i prepiše potrošena terapija. U takvim je slučajevima isto tako korisno da dotični pacijent, ako ne može zapamtiti naziv lijeka koji uzima, zadrži kutiju i pokaže liječniku koji dolazi u kućni posjet, jer se na taj način izbjegava neprestano mijenjanje terapije, te stalno ostaje ona na koju organizam najbolje reagira.
Pacijenti koji boluju od čira na želucu ili dvanaesniku, u slučaju kada u toku jednog odnosno najduže dva dana primijete da im je stolica crna kao talog kave ili da imaju jaka i učestala povraćanja hrane pomiješane krvlju, kao i onda kada postoje stalni vrlo jaki bolovi naročito s noćnim poteškoćama, koji nikako ne prolaze uz terapiju koju redovito uzimaju, dužni su zatražiti liječničku pomoć. Ako takav pacijent živi u mjestu gdje postoji bolnica, savjetuje se da pomoć potraži u bolnici bez prethodnog poziva liječnika u kućnu posjetu.
Kronični bolesnici respiratornog sistema, bilo da su bronhitičari ili astmatičari, pojavom temperature trebaju se obratiti liječniku.
Svi već prije dijagnosticirani srčani bolesnici, bilo da se radi o srčanim urođenim ili stečenim greškama, preboljelom infarktu, stenokardiji prilikom pogoršanja stanja, trebaju se javiti liječniku i to najbolje onome koji ih prati od početka bolesti. Iz svega toga može se zaključiti da prilikom svakog pogoršanja stanja koje traje jedan do dva dana i ne prestaje uz terapiju do tada uzimanu, zahtijeva odlazak u ambulantu gdje postoji mogućnost direktnog pregleda i automatski određivanja točnije i bolje terapije. Svaka iznenadna bol u predjelu srca sa širenjem boli u lijevu ruku, padom tlaka i ubrzanjem pulsa – simptomi su svježeg infarkta.
Sva dugotrajna i ozbiljnija krvarenja bilo iz nosa bilo iz genitourinarnog trakta također zahtijevaju liječničku pomoć i to isključivo bolničko liječenje, kao i stanja dugotrajne začepljenosti i nemogućnosti mokrenja.
Kada ne treba zvati?
U slučajevima kada se radi o gripi ili prehladama, niti povišenje temperature do 38°C neće dovesti do pogoršanja stanja organizma u tolikoj mjeri da pacijent ne bi mogao otići do ambulante da se postavi dijagnoza i ordinira terapija, kao i da se povede daleko adekvatnija kontrola nakon uzete terapije. Isto tako, ako je pacijent bio u ambulanti i dobio određenu terapiju koju mora potrošiti za 4-5 dana, jer je to doza za liječenje, te ako temperatura nije pala na normalu tog istog dana – ne treba zvati drugog liječnika, jer mu taj može reći samo da troši terapiju do kraja i javi se svom liječniku na kontrolu. Naime, ne treba zaboraviti da bolest ima svoj tok i ne može proći za jedan dan.
Reumatska oboljenja također ne zahtijevaju hitan odlazak liječnika u kuću, jer postoji dovoljno starih i prokušanih lijekova kao što su Andol, Aspirin ili Analgin koji mogu ublažiti “trganje” u zglobovima i istovremeno omogućiti odlazak u ambulantu ili na fizikalnu terapiju. Jedino kada je došlo do izuzetno jake boli i iznenadne boli u križima ili nozi koja onemogućava bilo kakvo pokretanje, zove se liječnik u kuću.
Na kraju da skrenemo pažnju i na sljedeće. Ako temperatura traje već 2-3 dana, ne treba zvati liječnika u 22 ili 23 sata noću, već se u toku dana treba obratiti za pomoć u svoju nadležnu ambulantu. Isto je tako vrlo neodgovorno samostalno ordinirati terapiju, osobito antibiotike koje pacijent uzima nekoliko dana na svoju ruku pa se tek onda obraća liječniku, prikrivajući na taj način mnoge simptome bolesti i mijenjajući njezinu kliničku sliku. Daleko je bolje uzeti nekoliko tableta za sniženje temperature pa se javiti liječniku, jer će na taj način klinička slika biti daleko jasnija, postavljanje dijagnoze jednostavnije, a pacijent neće štetiti samome sebi.
