razgovarao: Matija Dolenec
Nedavno je postao javan podatak da se na prvi pregled kod kardiologa u koprivničkoj Općoj bolnici čeka više od godinu dana. Upravo o toj temi, ali i općenito o ovom problemu, kao i o nedostatku liječnika te političkom angažmanu, razgovarali smo s čelnikom koprivničke bolnice i križevačkog HDZ-a, Matom Devčićem.
PL: Prije nekog vremena pisali smo o listi čekanja u koprivničkoj bolnici. Nije koprivnička bolnica izolirani slučaj u Hrvatskoj, ali problem svakako postoji. Za koje se preglede u koprivničkoj bolnici najviše čeka i koliko su duge te liste čekanja?
– Zaista bih želio naglasiti ozbiljnost ove teme i činjenicu da bolnicom upravljam već devetu godinu i da se mi ovim problemom kontinuirano bavimo kroz sve ove godine. Nije to nešto što je postalo aktualno zadnjih šest mjeseci ili godinu dana. No, moramo razlučiti dvije osnovne kategorije listi čekanja. To su liste čekanja za prvi dijagnostički pregled i za kontrolne dijagnostičke preglede. Opća bolnica u Koprivnici u ovom trenutku, s uključenim podacima iz centralnog elektronskog registra pregleda, odnosno dijagnostika u Republici Hrvatskoj, ima vodeće mjesto po kratkoći listi čekanja za prvi dijagnostički pregled. To je podatak koji sam dobio prije dva tjedna u Ministarstvu zdravstva. Sudjelovao sam na jednom radnom sastanku s resornom državnom tajnicom i njezinim radnim timom i na neki sam način bio pozvan da prezentiram određene aspekte našeg rada, odnosno da objasnim na koji smo način došli u tu poziciju da možemo reći da smo među najboljima.
PL: Dakle, ovdje govorimo o bolnicama, javnim ustanovama, ne o privatnom sektoru?
– Tako je, ne govorimo o privatnim poliklinikama i o ustanovama koje se specifično bave određenim tipom pretraga gdje možete u nešto kraćem roku doći na pregled, odnosno u vrlo kratkom roku, primjerice za 10 dana. Dakle, mi smo javna ustanova i uspoređujemo se s onima s kojima možemo. Mi u našoj bolnici trenutno imamo jedan raspoloživ uređaj za magnetsku rezonancu koji radi svaki radni dan od sedam do 21 sat. Dakle, radi 14 sati u kontinuitetu svaki radni dan i radi i subotom, najčešće do 15 sati. Dakle, radi šest dana u tjednu. Takva je situacija više od šest godina. Što se tiče MSCT uređaja, on radi svaki radni dan prijepodne, a dva dana u tjednu radi i popodnevnu smjenu. U ovom trenutku imamo šest raspoloživih specijalista radiologa i imamo dovoljan broj inženjera koji mogu podržati te liječnike. Ovakvu kratkoću postigli smo u poslovnoj suradnji s vanjskom ustanovom koja očitava dio nalaza jer naših pet, ili sada trenutno šest, specijalista nije u mogućnosti fizički očitati toliko nalaza koliko se napravi snimanja. Mi uz pomoć takvog sustava telemedicine, koji je uobičajen u cijelom zdravstvenom sustavu, bitno požurujemo cijeli proces dijagnostike. Dakle, to nam omogućuje telemedicina i mi to svakodnevno koristimo. Trenutno se u našoj bolnici na primjerice ultrazvuk arterija, vena, vrata, dojke ili trbuha čeka 74 dana, dok se za magnetsku rezonancu za prvo snimanje čeka 70 dana. Lista čekanja za ono što je najčešće, a to je snimanje CT-a, odnosno MSCT-a, je 26 dana.
PL: Dobro je čuti da je naša bolnica u vrhu, ali moramo se osvrnuti i na neko druge stvari. Postoje neki pregledi na koje se čeka i više od godinu dana. Na prvi pregled kardiologa čeka se 395 dana.
– U koprivničkoj bolnici radim 26 godina, a zadnjih devet godina kao ravnatelj bolnice i mogu reći da kontinuirano imamo oscilaciju u broju liječnika u pojedinim djelatnostima. Pojedine djelatnosti su cijelo vrijeme bile, recimo to tako, brojčano problematične. Ja ću ovdje na prvo mjesto definitivno staviti djelatnost urologije. Od kada ja znam, zadnjih 26 godina imali smo po jednog specijalistu urologa. Dakle, nikada nismo imali dva specijalista i nismo imali niti mogućnost čak proglasiti djelatnost urologije. U ovom smo trenutku u statusu da imamo dva vanjska suradnika specijalista urologa iz Varaždinske bolnice koji dva puta tjedno dolaze u našu polikliniku i sve pacijente koji na bilo koji način zahtijevaju daljnju obradu, bilo operativnu, odnosno produljenu terapiju ili obradu kroz dnevnu bolnicu, naručuju u Varaždinsku bolnicu. Perspektivno gledano, od prvog siječnja 2026. mi ćemo u našoj koprivničkoj bolnici ponovno imati urologa, našeg kolegu koji će se vratiti sa specijalizacije i iznimno je zainteresiran za ostanak u našoj bolnici. Upravo zato u ovoj godini planiramo i opremanje segmenta urologije i novim ultrazvukom, ali pripremamo i određene instrumentarije za manje urološke zahvate.
PL: Osvrnimo se sad i na kardiologiju, vrlo važan segment zdravstvene zaštite. Kako smo spomenuli, liste čekanja su duge.
– Kardiologija je djelatnost gdje smo, primjerice, prije godinu dana imali šest specijalista. Ono što se dogodilo su odlasci različitih vrsta. Voditeljica Odjela kardiologije otišla je u mirovinu i prestala raditi. Dvojica kolega odlučili su se za rad u privatnom sektoru, a jedan mladi kolega, gotovo tek završeni specijalist, odlučio je profesionalni put nastaviti na KBC-u Zagreb. Ostala su nam dva specijalista, odnosno sub-specijalista kardiologa koji prema fizičkim mogućnostima organiziraju rad u ambulanti, dijagnostici, odnosno rad u dežurstvu. Dakle, nama je u godinu dana otišlo 70% specijalističkog kadra iz kardiologije. U javnosti se događa difamacija i pokušava se prikazati negativni aspekt i, naravno, odgovornost menadžmenta. Međutim, profesionalne odluke naših kolega uvjetovane su nizom faktora, a najmanje su uvjetovane nekakvim našim poslovnim odlukama koje nisu ni postajale. Umjesto toga, prakticirali smo stimulacije, novu opremu, edukacije, kongrese i slično.
PL: Zašto se to onda događa? Možda možemo razumjeti odlazak u privatni sektor, jer veća je zarada, ali liječnici odlaze i u druge bolnice u Hrvatskoj.
– To je jednostavno profesionalna odluka na koju ja, kao niti jedan drugi ravnatelj u Hrvatskoj, ne mogu utjecati. Ono što se dogodilo prošle godine jest da je došlo do poprilične liberalizacije kriterija raskida ugovora s bolnicom nakon završene specijalizacije. Ako specijalizanti ne ostanu raditi u bolnici, imaju nekakvu novčanu obvezu prema istoj. Ta je novčana obveza prije posljednje izmjene pravilnika prošle godine iznosila otprilike 30 tisuća eura. Sada kolege praktički, ako plate 2,5 do tri tisuće eura, mogu otići i profesionalno se realizirati bilo gdje u Hrvatskoj ili inozemstvu. Dogodio se efekt usisavača. Nama su KBC-ovi, odnosno kliničke bolnice, praktički „usisale“ sve mlade liječnike.
PL: Tamo valjda imaju bolje uvjete za profesionalno usavršavanje?
– Ne moramo se složiti. U našoj općoj bolnici što se tiče tehnologije, odnosno mogućnosti, dijagnostike i terapijskih metoda, imamo dostupno sve kao i bolnice u Zagrebu.Ono što se događa je to da se kolege odluče za subspecijalističke segmente, a tu je primjerice dječja kardiologija. Te se stvari mogu realizirati samo u klinici. Klinike zato i postoje. Ne žele svi raditi na razini kardiologije u općoj bolnici. To je profesionalna odluka na koju mi kao ravnatelji ne možemo utjecati.
PL: Jeste li vi, ravnatelji općih bolnica, onda razgovarali s ministrima oko ove problematike? Ima li na vidiku kakvo rješenje za ovaj problem koji muči naše građane?
– Apsolutno, i ono će u narednih mjesec ili dva biti ostvareno. Plan je da će se prvenstveno povećati troškovi mentorstva. Dakle, svaki specijalizant ima mentora na specijalizaciji; to su iskusni stariji kolege, profesori, docenti koji prate rad kolege kroz specijalizaciju i eventualno korigiraju nekakve nedostatke. To je posao mentora. Sad će se ti troškovi mentora povećati. Međutim, valja opet reći, nije to jedini alat koji će na neki način možda odvratiti mlade kolege da napuste svoje matične ustanove u kojima su završili specijalizaciju.
PL: Možda to nije najbolje rješenje da nekoga prisilite da ostane. No, pozabavimo se drugom problematikom, a to je rad liječnika u privatnim ordinacijama, i to liječnika koji su zaposleni i u bolnici, gdje postoji podulja lista čekanja. Isti vas liječnici u isto vrijeme u privatnoj ordinaciji mogu primiti za nekoliko dana.
– Da, moramo to komentirati na glas. Ono što sad imamo je činjenica, a tome, vjerujem, naši građani svjedoče svakodnevno, pogotovo oni koji trebaju dijagnostiku, odnosno terapiju, da imate niz poliklinika u našem okružju u kojima rade isti kolege koji rade i u bolnici. Dakle, imaju listu čekanja, primjerice čeka se 380 dana za pregled, a isti takav pregled u privatnoj poliklinici praktički možete dogovoriti u roku od desetak dana. No, nemojmo osuđivati kolege. Neki pravilnik je to omogućio i kolege to naravno koriste i sve je u skladu sa zakonom. Vjerujem da ćemo u narednih mjesec ili dva vidjeti dokumente koji će regulirati takve stvari. Da se na neki način stvore jasni kriteriji na koji način možete dobiti dopuštenje za rad u drugoj ustanovi. Zaista možemo reći da se na prvi pregled kardiologa u našoj bolnici čeka 395 dana. To je neprihvatljivo. Sada čekamo da se definiraju ti pravilnici, ali i aktivno razgovaramo s kolegama koji su izrazili želju doći raditi u koprivničku bolnicu.
PL: Idemo malo o politici. Vi ste prošlog tjedna imali jednu presicu gdje ste predstavili sebe kao kandidata na dolazećim lokalnim izborima. Kako ste se na to ponovno odlučili? Je li to bila isključivo Vaša odluka ili su Vas iz stranke malo „pritisnuli“?
– Ono što je bitno za spomenuti, svako sudjelovanje u radu političke stranke je čisto osobno. Dakle, nema tu nikakvog pritiska, odnosno stranački rad ima neka svoja pravila i sukladno politici Hrvatske demokratske zajednice, sukladno razini odgovornosti odnosno ozbiljnosti trenutka, odlučio sam se za ovaj potez. U Križevcima definitivno treba promjena. U Križevcima su se u posljednjih osam godina, ali dominantno u posljednjih četiri, dogodili određeni procesi koji definitivno zahtijevaju jedno ozbiljno promišljanje o tome u kojem smjeru Križevci trebaju ići. Mi u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, ali i stranci partneru, a to je Hrvatska demokršćanska stranka, a vjerujem i još u nekima koje će se priključiti našem bloku, razmišljamo da ovakav način vođenja grada, uskog razmišljanja što se tiče realizacije interesa, mora prestati. Grad se mora otvoriti, moraju ponovno krenuti novi projekti u gradu, mora se više posvetiti određenim skupinama stanovnika koje su na neki način samo nazivno bile u fokusu još uvijek aktualne vlasti.
PL: Mislite na djecu?
– Mislim na djecu, umirovljenike, invalide, hrvatske branitelje i na niz stvari koje su se dogodile u Gradu Križevcima, a koje su definitivno oprečne onome što su oni pričali u svojim političkim programima. HDZ će sigurno, ukoliko se dogodi takva situacija i mi preuzmemo odgovornost za grad, vratiti grad u ono što mi zovemo normalno, a to je da se fokus vraća na ljude, na kvalitetu života, na one temeljne infrastrukturne stvari, komunalije, komunalni red, da se zna tko radi i što radi, kako radi, da se zna što se smije, što se ne smije. Moramo vratiti grad u normalu, moramo promet u gradu vratiti u normalu, niz stvari moramo provesti koje su zaista urgentne, a bitno utječu na kvalitetu života građana i života.
PL: No niste li vi, a tu mislim na HDZ, bili u nekom neslužbenom savezu ili koaliciji s gospodinom Rajnom i s njegovom političkom opcijom? Dosta ste dugo držali većinu u gradskom vijeću. Onda je ovo jedna velika promjena u razmišljanju ovog gradskog HDZ-a, a i Vas osobno.
– Bavljenje politikom sigurno, recimo tako iz pogleda naših građana koji prate tu politiku, a nisu aktivni u politici, može naići na nerazumijevanje, pa tako i kod ovoga što Vi sad spominjete. Da, činjenica je da su tri vijećnika HDZ-a u posljednje četiri godine vrlo odgovorno obnašali svoju funkciju u gradskom vijeću. Zašto tvrdim da je odgovorno? Zato što da bi se događali projekti, da bi se događale odlične stvari, mora postati neka politička stabilnost. Osiguravanje političke stabilnosti je odgovornost, među ostalim, i HDZ-a, kako u gradu Križevcima, tako i u Koprivničko-križevačkoj županiji. Ja ću podsjetiti da su naša tri vijećnika, osim što su podržavali većinu i stabilnost u križevačkom gradskom vijeću, održavali stabilnost i većinu u županijskoj skupštini. Mislim da se ta stabilnost koja se s tri ruke osigurala u gradskom vijeću Križevaca i u županiji pokazala kao vrlo korisna. S druge strane, ono što isto tako moramo spomenuti, došlo je do zastoja zato što su vijećnici HDZ-a odbili podržati određene izmjene urbanističkog plana koje su definitivno odudarale od linije, odnosno od smjera koju HDZ želi podržavati, a kad se u Križevcima dogodio zastoj u radu gradskog vijeća, onda se sjetite da se dogodio i zastoj u radu županije.
