Piše: Nikola Cik
Tek je nedavno, i to 20 godina nakon smrti i 86 godina od njegova rođenja, u Đurđevcu nakon dugo vremena postavljena izložba slika Stjepana Stankira. Izložba je otkrila njegov nevjerojatan talent i radnu energiju jer su sve izložene slike nastale u doba kada je Stankir bio u ranim dvadesetim godinama života. Nadamo se da je ovo bila tek prva takva izložba i da će Stankirovo likovno stvaralaštvo odsada biti adekvatno valorizirano i češće predstavljano široj javnosti.
Stjepan Stankir rođen je u Đurđevcu 13. kolovoza 1937. u seljačkoj i obrtničkoj obitelji Đure i Marije Stankir rođ. Rožman na Novom selu u Jelačićevoj ulici. Čini se da je Stankir crtački talent i volju za umjetnost naslijedio od majke koja je vrlo vješto ukrašavala uskrsne pisanice, ali i drugih predaka koji su bili vješti majstori. Stoga se i sam još kao dječak okušao u rezbarenju drveta, crtanju i na kraju slikanju te je vrlo rano došao u kontakt s tvorcima naivnog slikarstva. Oni su očito prepoznali njegov talent i poticali ga na slikanjepa su mu radovi bili izloženi na znamenitoj izložbi održanoj 1953. u Đurđevcu. Nastavio je slikati te je već u svojim dvadesetima stvorio nevjerojatno bogat i kvalitetan opus. Inspiraciju je crpio u svakodnevnim događajima i prizorima iz seljačkog života pa na njegovim slikama nalazimo, između ostalog, kopače u goricama, prošćenja, stoku na paši, prizore iz žetve, prelje i slično. U zrelijoj fazi na njegove su slike dospjeli i drugačiji motivi, poput grotesknih likova i scena, dok je cijelo vrijeme na njegovim slikama prisutna lascivnost.
Prekretnica u Stankirovom životu i stvaralaštvu dogodila se 1965. kada je otišao na rad u Njemačku. Ondje je nastavio slikati, pogotovo zbog toga što je tada u svijetu vladao velik interes za naivno slikarstvo pa je često i rado izlagao na samostalnih i skupnim izložbama koje su organizirane u domovini i diljem svijeta. Osim uljem na platnu i lesonitu, slikao je i na staklu te je bio priznat među umjetnicima i stručnim kritičarima. Njegova djela ogledni su primjer naivnog slikarstva, a stoji činjenica da jerazvio i zanimljiv vlastiti stil. Na stvaranje u stilu naive poticao je i mlađe generacije slikara u Đurđevcu. Osim kao slikara, Stankira pamtimo i kao kipara, a s obzirom na to da njegove skulpture nisu toliko poznate, tek će trebati prionuti istraživanju toga dijela njegovog stvaralaštva.
Vjerojatno ne možemo niti slutiti gdje se sve u svijetu nalaze djela Stjepana Stankira, a možemo biti sretni što je zahvaljujući njegovim potomcima dio opusa sačuvan u Đurđevcu. Nažalost, nemili događaj iz njegovog života, optužba za ubojstvo i zatvorska kazna sasvim su nepravedno bacili sjenu i na njegovo slikarstvo. Unatoč tome što je bio teške naravi, osoran i osebujan u ponašanju, Stankirovi prijatelji i sumještani sve više cijene i poštuju njegovo stvaralaštvo. Kako je oko Božića 2003. umro gotovo zaboravljen, tako je i njegov opus pao u zaborav, a djela Stjepana Stankira zasigurno zaslužuju veću pažnju javnosti i struke.
