Peršin je jedan od najčešćih i najzdravijih začina u hrvatskim kuhinjama. Tijekom ljeta svjež se prodaje na brojnim tržnicama, u trgovinama i domaćim vrtovima, a vezica se može pronaći i po cijeni od 1 eura.
Peršin se posebno ističe visokim sadržajem vitamina K, koji pridonosi normalnom zgrušavanju krvi i održavanju normalnih kostiju. Svježi peršin također sadrži vitamin C, folat i karotenoide, odnosno biljne pigmente među kojima je beta karoten koji se u organizmu može pretvarati u vitamin A. Sadrži i različite biljne spojeve s antioksidativnim djelovanjem.
Prema podacima američkog Ministarstva poljoprivrede, 100 grama svježeg peršina sadrži približno 133 miligrama vitamina C i oko 1640 mikrograma vitamina K. Treba pritom naglasiti da je 100 grama peršina mnogo više od količine koju većina ljudi pojede u jednom obroku. Te brojke zato ne znače da ćemo s nekoliko listića peršina unijeti toliko vitamina, ali dobro pokazuju koliko je ova biljka nutritivno koncentrirana. Peršin je zanimljiv i zbog toga što se, ovisno o sorti, mogu koristiti različiti dijelovi biljke. Lisnate sorte uzgajaju se prvenstveno zbog aromatičnih listova, dok se kod korijenskog peršina koristi i razvijeni korijen. List je čest dodatak brojnim jelima, dok je korijen tradicionalan sastojak juha, variva i temeljaca.
Uzgoj peršina nije pretjerano zahtjevan, ali potrebno je imati strpljenja, posebno nakon sjetve. Jedna od njegovih poznatih karakteristika je sporo i ponekad neujednačeno klijanje. Sjemenu može trebati nekoliko tjedana da nikne, ovisno o temperaturi, vlazi i drugim uvjetima. Zbog toga ne treba prerano zaključiti da sjetva nije uspjela.
Peršin najbolje uspijeva na plodnom, rahlom i dobro dreniranom tlu koje može zadržati dovoljno vlage, ali u kojem se voda neće dugo zadržavati oko korijena. Tijekom klijanja posebno je važno održavati zemlju ravnomjerno vlažnom. Ni kasnije ne treba dopustiti da biljke tijekom duljeg razdoblja ostanu bez vode jer suša može negativno utjecati na rast i kvalitetu listova. U kontinentalnim dijelovima Hrvatske peršin se najčešće sije u proljeće čim vremenski uvjeti i stanje tla to dopuste. Moguća je i kasnija sjetva za jesensku berbu ili prezimljavanje biljaka. Peršin je dvogodišnja biljka. Tijekom prve godine uglavnom razvija listove i korijen, dok u drugoj godini stvara cvjetnu stabljiku, cvate i donosi sjeme.
Velika prednost lisnatog peršina je mogućnost višekratne berbe. Nije potrebno svaki put iščupati cijelu biljku. Mogu se rezati razvijeni vanjski listovi pri njihovoj bazi, dok se središnji dio biljke ostavlja kako bi nastavio stvarati novo lišće. Uz dobre uvjete jedna biljka tako može omogućiti više berbi tijekom vegetacije.
FOTO ilustracija
