Razgovarao: Stjepko Gambiroža
Matija Dolenec na čelu je Općine Drnje nešto više od osam mjeseci. Prethodno je ovaj diplomirani politolog godinama radio kao novinar i to upravo u Podravskom listu, a razgovarali smo o tome kako se snašao u novoj ulozi, koji su planovi Općine Drnje u budućnosti i ima li uopće smisla trenutačni teritorijalni ustroj s tolikom brojem općina i gradova.
PL: Koliko Vam je posao novinara bilo korisno iskustvo kod načelničke dužnosti i je li možda u nekim aspektima možda i odmogao?
– Ima dosta sličnosti u poslu, ponajviše jer se puno radi s ljudima, a i novinar i načelnik kroz svoj rad mora misliti na javno dobro. Sretan sam zbog toga što sam radio kao novinar i to mi je puno pomoglo u sadašnjem poslu. Bilo je nekih predbacivanja od nekih kolega da sam prije pisao ovako ili onako, no ako sam nekad i bio kritičan, mislim da sam prema svima bio korektan i nikad nije bilo neke zle krvi.
PL: Razlikuje li se posao načelnika od onoga što ste zamišljali kada ste se kandidirali?
– Imao sam neki okvirni pogled kako bi to moglo izgledati, no tada se naravno susretneš s puno stvari o kojima nisi ni razmišljao. Načelnički posao je sličan novinarskom poslu i u segmentu da možeš biti načelnik da samo sjediš i potpisuješ ono što dođe pred tebe. Isto tako možeš biti novinar koji prepisuje od drugih, a ja sam si uvijek volio sam pronaći nešto za raditi i dati si neke izazove, tako je i sada.
PL: A kakvi su izazovi načelnika jedne male općine kao što je Drnje? Što se uopće može napraviti s novcem iz izvornih prihoda općine i koliko su važni europski fondovi?
– S izvornim prihodima bismo nekako funkcionirali i ne bismo imali probleme s osnovnim potrebama poput plaća zaposlenika, sufinanciranja vrtića i održavanja komunalne infrastrukture. No, sve ove investicije bilo bi jako teško izvesti bez novca iz europskih fondova ili državnog proračuna. Ne znam što će biti u budućnosti i kakva će biti dogovorena sljedeća europska omotnica, no pošto Hrvatska i dalje u razvijenosti zaostaje za prosjekom Europske unije, pretpostavljam da će i dalje biti novaca za projekte. Za što će taj novac biti namijenjen, trebali bismo saznati uskoro, no i dalje očekujemo pomoć za realizaciju nekih većih projekata koje bismo sami jako teško mogli realizirati.
PL: Koji su to najveći infrastrukturni projekti na kojima se radi u Općini Drnje?
– Mala smo općina pa se ne možemo koncentrirati na deset projekata, već na njih nekoliko, a jedan od njih je i središnji park u Torčecu. Prijavili smo taj projekt koji je još uvijek na ocjenjivanju, a riječ je o uređenju mjesta koje bi se moglo koristiti za rekreaciju, šetnju, druženja i manifestacije mještana, jer takvo nešto nedostaje u Torčecu. Drugi veći projekt na kojem radimo je ribički dom na drnjanskoj strani Šoderice, a to bi opet bilo mjesto na kojem bi se ljudi okupljali.
PL: Šoderica je vječna tema i svi nešto stariji sjećaju se vremena kada je to bilo pravo Podravsko more i kada su ondje dolazile tisuće kupača. Je li uopće realno razmišljati o tome da bi se nešto slično moglo ponoviti?
– S kolegom Sabolićem iz Legrada kojem pripada ova strana Šoderice za kupanje već smo razgovarali o toj temi i kako nešto učiniti, no mislim da je nemoguće očekivati nešto slično onome osamdesetih ili devedesetih godina prošlog stoljeća. No, sigurno može bolje, jer činjenica je da se kontinentalni turizam razvija, a Šoderica može biti dobra priča. Tu je cikloturizam, ribolovni turizam koji ljude sve više interesira, aktivni odmor. Temelj postoji, a zato mislim da ne možemo pogriješiti s ribičkim domom. Naravno da je veliki problem u Šoderici mulj, no nešto se počinje raditi na tome i vide se pozitivni pomaci i na županijskoj razini.
PL: Kakva je uopće suradnja sa županijom?
– Ne znam kako je bilo prije, no sada mogu reći da sam zadovoljan odnosom. Župan je dostupan, možemo s njim uvijek razgovarati, no uvijek ima mjesta za poboljšanje. Županija mora biti vezivno tkivo, krvotok koji nas sve povezuje i možda ne bi bilo loše da se malo više strateški odredi koji dio županije odnosno koji gradovi i općine imaju više potencijala za turizam, koji za poljoprivredu, koji za ovakvu ili onakvu industriju. I onda se po tome određuje koji projekti su prihvatljivi, iako jasno da ne mislim da bi se trebalo orijentirati isključivo samo na jedan segment.
PL: Stalno se dotičemo turizma, a Općina Drnje je recimo jedna od onih koja tijekom prošle godine nije imala niti jedan registrirani ležaj za iznajmljivanje?
– Ne govorim da ne treba biti ništa osim turizma i da bismo svu energiju trebali usmjeriti na turizam, no u njemu je veliki potencijal. Nešto se pokreće i po pitanju ležajeva, postoje ljudi koji grade i pripremaju turističke objekte i to će se vrlo brzo promijeniti. Smještajni kapaciteti su zaista veliki problem. Zovu ljudi koji imaju manifestacije i sadržaje, dolaze im ljudi iz Austrije, Njemačke, Slovenije koji bi potrošili novac, no nema ih se gdje smjestiti. Zato je važna osnovna javna infrastruktura poput ribičkog doma kojeg planiramo. Šoderica i Drava su savršeni za tzv. „robinzonski“ turizam uz očuvanje okoliša.
PL: A kakvo je stanje u Drnju po pitanju poduzetnika, koliko ljudi uopće radi na području same općine?
– Imamo jednog velikog poslodavca koji se bavi eksploatacijom šljunka i ima tvornicu za betonske proizvode. Ima dosta obrta, OPG-a, ugostiteljskih objekata. Stojimo sasvim dobro s obzirom na veličinu općine i mislim da je u njoj zaposleno oko 315 ljudi. Naravno da najveći dio ljudi radi u Koprivnici kojoj Drnje prirodno gravitira, kao što bih volio i da sve to upotpunimo s još nekom tvornicom, no siguran sam da ima puno općina koje su gore po tom pitanju.
PL: Često možemo čuti da je Hrvatska administrativno previše usitnjena. Da je previše županija, a kamoli gradova ili općina. Mislite li da je sadašnji teritorijalni ustroj dobar i trebaju li se neke općine spajati ili ukidati, barem u nekim funkcionalnim segmentima?
– Sigurno je da i u Hrvatskoj postoje općine koje nemaju smisla. Možda i u Koprivničko–križevačkoj županiji ima onih koje rubno imaju smisla, no realno gledajući, Hrvatska po pitanju samouprave i nije neka iznimka u odnosu na većinu zemalja jugoistočne i srednje Europe. Tu smo negdje, možda malo gori od Slovenaca, bolji od Slovaka i Poljaka. Stalno se tu nešto idemo uspoređivati s Danskom, Švedskom ili Finskom, no zašto bismo se uspoređivali s njima kada smo potpuno drukčiji i nemamo takav mentalitet? Ne moramo biti svi isti i bez veze je da svi budemo isti.
PL: No, teško je, zapravo nemoguće očekivati da će neki načelnik sam predložiti da se njegova općina ukine ili spoji s nekom drugom?
– Ne vidim u bliskoj budućnosti da bi netko na vlasti mogao imati hrabrosti krenuti u reformu lokalne i regionalne samouprave. Pitanje je što bismo uopće dobili da se broj općina smanji na 150 ili 300 i što bi se dogodilo da se uštedi tih tisuću plaća načelnika i djelatnika općine. Od kojih bi se dobar dio sigurno opet zaposlio u tim novim, većim općinama jer bi se povećavao obim posla. Činjenica je da postoje općine koje možda i nemaju smisla, recimo tamo u Dalmatinskoj zagori koje imaju valjda 200 stanovnika. No, što napraviti kada se ta općina ukine, kome je pripojiti i što s tim prostorom i stanovništvom? Što će se dogoditi ako ih se pripoji gradu udaljenom 40 ili 50 kilometara, koga briga u gradu za takvo naselje i ima li ono vodovod i neke druge osnovne potrebe.
PL: Dakle, načelno podržavate aktualan teritorijalni ustroj?
– Možda bi se općine mogle povezati bliže, ali ako će se općine svesti na to da ćemo mi samo naplaćivati komunalne naknade, uređivati i popravljati ceste, onda možemo pitati Mišela Jakšića da uzme sve pod Koprivnicu. Možda to i ne bi bilo tako loše, no tada bismo izgubili svoj identitet. Identitet općina nije tako novi, prije je bila zajednica općina Koprivnica koja je imala 11 općina koje su imale određenu autonomiju i iz toga se stvorio identitet. Postoji identitet Drnja kao općine i ljudi shvaćaju to kao svoj identitet, kao tu gdje žive. I sada da to idemo razoriti, ne vidim neki smisao. Mi smo na sjeveru razvijeniji pa su naše općine smislenije i zapravo su funkcionalne cjeline koje imaju smisla.
FOTO Nikola Wolf
