razgovarao: Vedran Tkalec
Prije nekoliko tjedana završio je prvi dio sezone u Prvoj HNL. Slaven je, možemo to tako reći, miran na osmoj poziciji, no bodovne razlike su male i jedna ga pobjeda dijeli od šestog mjesta. To bi bilo i u skladu s klupskim ambicijama, odnosno ciljevima, što nam je potvrdio direktor kluba Aleksandar Aleksovski. Po struci pravnik, ove odgovorne funkcije primio se prije gotovo tri godine i u mandatu ostvario neke od povijesnih transfera za klub. Neki su ostvareni i u ovoj sezoni, novi je pred vratima, ali bilo je i dosta igračkih promašaja, kao i promjena na klupi. O svemu tome popričali smo s Aleksovskim u opširnom intervjuu, koji vam donosimo u nastavku.
PL: Završio je prvi dio sezone, Slaven je osmi. Je li to u skladu s ciljem koji ste zacrtali? Jeste li vi osobno zadovoljni?
Na polusezoni smo bili šesti, na kraju jesenskog dijela osmi, s time da je diskutabilno je li završetak jesenskog dijela koji se sastoji od polusezone plus jedne utakmice trećeg kruga idealno mjerilo za ocjenu uspješnosti kroz poziciju na tablici. Naime, u uvjetima visoke izjednačenosti kojoj u HNL svjedočimo, gdje svaki bod nosi pomak na tablici, nije svejedno igrate li tu prvu utakmicu trećeg kruga protiv Osijeka u gostima ili možda protiv neke ekipe iz donjeg dijela na domaćem terenu. Nadalje, u kontekstu dugoročne održivosti kluba, tijekom jesenskog smo dijela napravili jedan od većih transfera u povijesti, a to je onaj Ante Crnca u prvaka Poljske Rakow te isprofilirali još nekoliko igrača koji su tržišno zanimljivi, a što držim da je, također, itekako bitno.
PL: Cijela godina bila je turbulentna. Borili smo se u početku za Europu, no nekako je sve stalo s javnom objavom da Zekić odlazi. Navijači su žalili nakon te objave. Zašto je ‘puklo’, tko je tu bio kriv i je li tako moralo biti?
Osobno godinu nisam doživio tako turbulentnom. Kada je usporedim s polusezonom u kojoj sam došao u klub, gdje smo osigurali ostanak u predzadnjem kolu, rekao bih kako je ova godina bila znatno mirnija. Vaše pitanje, u kojem sugerirate kako je između kluba i Zekića ‘puklo’, u profesiji iz koje dolazim okarakteriziralo bi se kao sugestivno, jer u sebi podrazumijeva da je tu nešto puklo, a osobno to tako ne vidim. Naime, Zeka je bio naš trener skoro dvije godine, što je za trenerski posao iznimno dugo i otišao je zbog isteka ugovora. U tom periodu bilo je mnogo lijepih trenutaka, naravno i nekih manje lijepih kao i u svakom poslu, ali generalno mislim kako je napravio pozitivan pomak u klubu te kako je segment za koji je bio zadužen ostavio u boljem stanju nego što ga je zatekao. I dan danas smo u korektnim odnosima.
PL: Desna ruka bio mu je Mešnjak. Zašto on nije dobio priliku kao glavni trener, imao je apsolutnu podršku javnosti?
Jedan od mojih prvih poteza kada sam došao na poziciju direktora kluba bio je sastanak sa Želimirom, koji je tada vodio juniore i gdje sam mu odmah rekao kako ga vidim kao jako bitnog za klub, jer pored stručnih posjeduje i iznimne ljudske kvalitete, a i Slaven mu je u krvi. U nogometu nije lako naći takve kadrove. S tadašnjim predsjednikom Kolarićem i dopredsjednikom Markulinom postavili smo ga u stručni stožer prve ekipe, a gdje je on dalje svojim radom postigao ovo što ste spomenuli i postao netko u koga se Zekić jako pouzdao. Ovo sve naglašavam da istaknem kako o Želimirovom radu imam visoko mišljenje. Međutim, u trenutku biranja novog trenera prevladalo je mišljenje kako nema dovoljno iskustva samostalnog vođenja seniorske ekipe na visokoj razini i zato smo u dogovoru s ambicioznim klubom iz sustava dogovorili da preuzme vođenje tog kluba (Mladost Ždralovi op.a.). Vjerujem kako mu je to iskustvo jako dobro došlo, jednako kao što će mu dobro doći i iskustvo rada u Osijeku, koji je u organizacijskom smislu klub europske razine. Završno na ovu temu ističem kako bih osobno volio da se Želimir nastavi trenerski razvijati kako se razvijao do sada i da se jednog dana vrati u Slaven te postane prvi trener kluba. Imam potrebu još naglasiti kako su i Purić i Gregurina iznimno talentirani mladi treneri koji odlično rade svaki na svojoj kategoriji u Školi nogometa i vjerujem da imaju jako dobru trenersku budućnost.
PL: Doveden je Moniz, veliki radnik, ali kao prvi strani trener nije se snašao u Koprivnici. Zašto i otkud baš on? Može se reći da je to bio krivi potez…
Ricardo je dokazan trener koji je osvajao naslove u Austriji i Mađarskoj te je poznat po radu s mladim igračima. Hrvatskoj se ligi generalno zamjera niska razina intenziteta i intencija je bila da dovođenjem trenera koji je poznat po intenzitetu u radu i igri tu probamo napraviti iskorak. Moramo znati kako je Ricardo imao iznimno težak zadatak, jer je u ljetne pripreme ušao s 14 juniora i nikad manje seniorskih igrača, a što je posljedica da smo kao klub odlučili napraviti velik remont momčadi. Osim toga, u sezonu je ušao s dugoročno ozlijeđenima Božićem, Caimacovim i Pllanom, zadnji tjedan priprema došao je Agbekpornu, koji je kasnio zbog problema s vizom, a još iza tog Štrkalj, Štefulj i Claudemir, dok su Lepinjica i Liber došli nakon njegovog odlaska. Sve to jasno ukazuje kako je radio u jako teškim uvjetima i da to treba uzeti u obzir kada donosimo zaključak o njegovom radu. S druge strane, naši motorični igrači Hoxha, Crnac i Mioč, koji su ušli u taj sustav rada visokog intenziteta, i koji su prošli cijele pripreme, odigrali su fantastičnu polusezonu, odnosno Crnac dio polusezone. Također, od suradnje s Ricardom i svi smo u klubu puno naučili i ovim mu se putem zahvaljujem na trudu koji je uložio.
PL: Ferenčina je nakon njega posložio momčad i u drugi plan stavio strance. Bilo je puno igračkih promašaja na početku sezone. Javnost zanima tko dovodi te igrače i odgovara li itko za propuste koji nisu jeftini?
Osobno osuđujem podjelu igrača na domaće i strane i ako se ne varam, Roy je na konferenciji na slično novinarsko pitanje izričito naglasio kako ne dijeli igrače na domaće i strane, a što je jedino i normalno. Ono što je za mene tema je broj igrača iz Škole nogometa koji su u kadru prve ekipe i tu u ovom trenutku imamo Markovića, Međimorca, Martinagu, Hlevnjaka i Mađarića, što je iznad prosjeka u odnosu na druge klubove u ligi. Ali ono na čemu mora biti naglasak je skoro priključenje mladih igrača iz Škole u prvu ekipu i njihovo profiliranje. Također, u pitanju ste spomenuli i Roya pa da ne ispadne kako sam preskočio. Slažem se s vama kako je Roy posložio momčad te da, od kada ju je preuzeo, imamo dobar bodovni učinak, da su igrači koji su tržišno zanimljivi nastavili igrati dobro, a neki i podigli razinu svojih igara, s čime smo svi zadovoljni. Završni dio ovog kompleksnog pitanja odnosi se na dovođenje igrača, odnosno tko to radi. Posao dovođenja igrača je posao zastupanja kluba, a upravo zbog tog vanjskog elementa, gdje se s trećim osobama zaključuju pravni poslovi, svi zastupnici klubova upisuju se u javne registre. Kako klubovi u RH mogu biti trgovačka društva ili udruge građana, predmetni podatak je lako dostupan pregledom registra udruga (kao što je slučaj kod nas) ili sudskog registra (kao što je to slučaj npr. kod Istre ili Hajduka). Dakle, ne postoji nikakva tajna, ne samo u Slavenu, nego niti u bilo kojem drugom klubu tko dovodi igrače. Završno, kada spominjete navodne skupe propuste morali bi mi konkretizirati koga to smatrate skupim propustom (ili više njih) zbog koga bi nekome u klubu trebala pasti glava da bi vam mogao odgovoriti na to. Ono što mogu načelno odgovoriti, isti ljudi sudjelovali su kod dovođenja igrača koji se karakteriziraju kao pojačanja kao i kod igrača koje karakterizirate kao promašaje.
PL: Pod skupe propuste mislimo na Claudemira, Kamberija, Račića, Cascinija…ti igrači sigurno nisu došli u Koprivnicu za ‘kikiriki’, a pokazali su malo toga.
Naravno ne mogu govoriti o pojedinačnim primanjima igrača, ali jedan od navedenih igrača ima najmanji ugovor u kadru prve ekipe i pretpostavke su općenito u životu, a onda i u nogometu jako nezahvalne. Generalno, primanja naših igrača dosta su izjednačena i nemamo igrača koji bi se mogli okarakterizirati kao skupi. Također, ne mogu se složiti s vašom konstatacijom da se predmetno radi o promašajima. Naime, svaki od navedenih ima ozbiljan CV prije dolaska u Slaven, a osim Claudemira koji je pri kraju karijere, svi su i u jako dobrim godinama. O svim igračima koje ste naveli imam jako dobro mišljenje, ali nekad je manjak minutaže jednostavno povezan s nizom faktora. Predugo bi bilo da svakog pojedinačno seciramo, ali dotaknimo se recimo situacije oko Claudemira s obzirom na to da je s istim sporazumno raskinut ugovor. Naime, istog smo doveli jer smo u tom trenutku tražili poziciju zadnjeg veznog i vidjeli smo ga kao igrača koji bi svojom kvalitetom i iskustvom pokrio tu poziciju, ali i svojevrsnim mentorstvom podigao mlade igrače. Međutim, par dana nakon njegovog potpisa otvorila nam se mogućnost da na njegovu poziciju dovedemo Lepinjicu, za kojeg je naša procjena bila da je riječ o igraču koji će odmah napraviti razliku, a uz to ima i odličan transferni potencijal. S obzirom na navedeno odlučili smo dovesti Lepinjicu, iako smo znali da zbog predmetnog dovođenja Claudemir vjerojatno neće imati dovoljnu minutažu. To je nogomet, nekad se ukaže prilika, iskoristiš je, ali svaka akvizicija i prilika jednom igraču zatvara nekog drugog. Nogomet je, nažalost, ponekad surov.
PL: Slaven nema sportskog direktora, to je prilično veliki problem u nogometu.
Kao pravnik konstantno ukazujem na problem naziva te funkcije – sportski direktor. Naime, poziciju direktora prema zakonskoj regulativi karakterizira okolnost da je to osoba koja vlastitim slobodnim očitovanjem volje stvara pravne učinke za subjekt koji zastupa i sukladno tome ima i odgovornost. Uzet ću za primjer Hajduk i Istru, jer je riječ o subjektima koji su trgovačka društva i kao takva su u hrvatskom pravnom sustavu kvalitetnije normirana nego udruge. I Niko (Mindaugas Nikoličius op.a.) i Saša (Bjelanović op.a.), unatoč činjenici da obavljaju funkciju sportskog direktora, u svojoj su biti savjetnici, jer vlastitim očitovanjima volje ne mogu proizvoditi samostalne pravne učinke, već samo mogu odluke sugerirati osobama koje zastupaju klub i koje stvarno snose odgovornost za donesene odluke. To što radi Niko u Hajduku ili Saša u Istri kod nas obavlja Dejan Šomoci, s kojim sam osobno izrazito zadovoljan. Znam da agenti pokušavaju progurati razne sportske direktore u klub od kojih većina niti ne zna gdje je Koprivnica, ali vjerujem, a na svu sreću tako misli i naša Uprava, kako je Šomi kao odlična osoba i nogometni stručnjak te netko tko voli klub prava osoba za stručna pitanja. Razumije nogomet, zna prepoznati igrača i ima veliku zaslugu što smo bez plaćanja transferne odštete doveli igrače koji imaju ozbiljnu vrijednost na tržištu.
PL: Godina će biti rekordna kada su prihodi od transfera u pitanju. Prvo Crnac, sad Hoxha. Koliko taj novac znači Slavenu, koliko dugo je sad klub, da se tako izrazimo, miran?
Moram priznati da sam malo iznenađen ovim pitanjem. Ne zbog toga što spominjete rekordan prihod od transfera, s tim dijelom se slažem, nego sam iz zadnja tri pitanja stekao dojam da ste nezadovoljni kako je klub posložen u kontekstu selekcije igrača i sportskog sektora, a sada spominjete rekordne prihode od transfera. Za mene je upravo tržište najbolji pokazatelj kvalitete nečijeg rada. Termin mir ne postoji u nogometu, naša klupska vizija je jasna i usmjerena je na konstantno stvaranje dodatne vrijednosti u kontekstu igrača koji imaju tržišni potencijal i to je jasno svima u klubu.
PL: Hoxha će puno nedostajati, može li se nadomjestiti takav igrač? Pretpostavljamo da se radi na pojačanjima, ali ima li kandidata za otpis?
Hoxha je još uvijek naš igrač, naravno da smo kao klub spremni na sve opcije pa tako i njegov eventualni odlazak ako do toga dođe. U drugom dijelu sezone pokušat ćemo isprofilirati i neke mlađe igrače pa je shodno tome u planu da se nekim igračima i zahvalimo na suradnji, a kako bi otvorili mjesta našim igračima iz Škole nogometa. Jasno, ako se ukaže prilika da dovedemo igrača koji bi radio razliku, objeručke ćemo je prihvatiti.
PL: Slaven u hrvatskoj javnosti slovi kao neambiciozan klub, koji se zadovoljava s pozicijama pri dnu poretka. Teško je parirati četvorki, ali može li se kroz par godina učiniti nešto više, potući za europske pozicije?
Često se družim s drugim predstavnicima klubova, skautima i moram priznati da mi nitko nije rekao da smo neambiciozan klub. Još od studentskih dana pa kasnije preko posla uvijek sam od sugovornika kad se spominjao Slaven dobivao dojam respekta. Jasno da bi igranje Europe bila svojevrsna kruna, ali što znači izboriti Europu ako nas to vodi u stečaj? Trenutno imamo osmi proračun lige, a prošle je godine ispao klub koji je imao osjetno veći proračun od nas. Jasno smo se pozicionirali kao klub koji stvara mlade igrače, u zadnje dvije godine profilirali smo Zvonareka i Crnca, a na sličnom tragu je i Šakota, kao i uskoro drugi mladići iz naše Škole nogometa. Naravno da bi svi u hrvatskom nogometu odmah potpisali da je razina ovisnosti od transfera manja, jer zamislite kako je svima nama raditi, a unaprijed znaš da ti je otprilike 30-50 posto planiranih prihoda špekulativno, odnosno prihodi od transfera, gdje nema nikakve garancije da će se ostvariti.
PL: Pitanje koje se naslanja na prethodno, bi li bilo lakše da je klub privatiziran ili je bolje da ostane u sigurnim rukama Podravke, Belupa…?
Opet jedno sugestivno pitanje, gdje se imputira da je klub u sigurnim rukama Podravke i Belupa. Prvenstveno, želim naglasiti da sa cijelom grupacijom Podravka imamo izvrsnu suradnju i na tome smo zahvalni. Međutim, vremena u kojima su Podravka i Belupo većinski punili proračun kluba davna su prošlost, ali isto tako je činjenica da klub bez podrške naših najvećih sponzora ne bi mogao igrati prvu ligu. Danas klub većinu svojih prihoda ostvaruje na tržištu, dominantno od prodaje igrača, ali isto tako imamo i značajan porast broja prihoda od ulaznica, članarina, drugih sponzorstava i slično. Ponosni smo na vezu s Podravkom i Belupom, koja nam osim financijski značajno pridonosi i reputacijski, ali se kao klub konstantno trudimo i našim sponzorima dati dodatnu vrijednost i zato nam je cilj biti sve konkurentniji i konkurentniji u ovoj jakoj ligi. Jer liga 10 je elitna liga u kojoj puno većih gradova od Koprivnice, kao što su Zadar, Slavonski Brod, Karlovac, Šibenik i drugi nemaju prvoligaša.
PL: Hajdemo se okrenuti onome čemu se svi veselimo, novom stadionu. Prvi smo izašli s renderima, koliko je to sve realno, što kažu u HNS-u i Vladi? Koji je neki realni rok za realizaciju tog projekta?
Lao Tse, veliki kineski filozof rekao je: „Putovanje od tisuću milja započinje prvim korakom“. Mislim kako upravo ta uzrečica dobro simbolizira situaciju oko stadiona. Riječ je o velikom projektu, gdje postoji dobra volja svih uključenih i gdje smo poduzeli prvi korak ili korake, ali očekuje nas još dosta dug put kako bi predmetni projekt realizirali.
PL: Također, travnjak je veliki problem. Pisali smo da će hibridni zamijeniti prirodna, kvalitetna trava. Kada će se to mijenjati?
Na rješavanju predmetnog problema radimo zajedno s gradom, s kojim inače imamo izvrsnu suradnju, te je uz naše glavne sponzore upravo Grad Koprivnica, koji u klubu ima i jednog dopredsjednika, najzaslužniji što igramo prvu ligu. Vjerujem kako ćemo zajedničkim snagama riješiti taj problem koji je nesporan.
PL: Rekao je Mišković, šef Rijeke i jedan od ključnih ljudi u našem nogometu, da onima koji nemaju adekvatan travnjak treba oduzeti licencu i kazniti ne igranjem u HNL-u. To je išlo i naš klub…
Gospodin Mišković je čovjek koji je puno napravio za hrvatski nogomet i imam velik respekt prema njemu i njegovom radu, ali ni na koji način ne podržavam da čelnik jednog nogometnog kluba odlučuje tko će dobiti licencu, a tko ne. Ako se neki problem pojavljuje kod većeg broja klubova, onda možda nije problem u tim klubovima, nego u sustavu. Generalno sam stava kako je sustav sporta u Republici Hrvatskoj, naročito profesionalnog, loše uređen, počevši od zakonodavnog okvira, nedostatka jasne sportske strategije i sustava financiranja sporta, a loši tereni nisu uzrok, već posljedica lošeg sustava.
PL: Za kraj, osvrt na proljeće, kakav Slaven možemo očekivati, koji će biti cilj?
Cilj je postavljen na razini skupštine, a to je plasman od 5-7 mjesta, ali ništa manje nije važna ni afirmacija i profiliranje tržišno zanimljivih igrača s naglaskom na mlade, po mogućnosti iz naše Škole nogometa. Jer ponavljam, Slaven je danas klub koji ostvaruje značajne prihode od prodaje igrača na tržištu i taj trend moramo nastaviti jer je financijska stabilnost kluba u najmanju ruku jednako bitna kao i rezultatska stabilnost kluba. S obzirom na to da će ekipa biti duže na okupu i da je stručni stožer na čelu s Royem do sada odradio dobar posao, očekujem da će tako nastaviti i dalje te da ćemo na proljeće biti još konkurentniji i da ćemo svi zajedno uživati u dobrim prezentacijama na terenu. (Vedran Tkalec)
U DIREKTORSKU FOTELJU SJEO PRIJE GOTOVO TRI GODINE
“Ne žalim ni malo, ali bilo je dana kada sam se pitao što mi to treba u životu”
PL: Uskoro će tri godine kako ste direktor kluba. Što kažete na svoj mandat, žalite li možda što se primili tog posla, biste li danas donijeli drugačiju odluku?
Ne žalim niti najmanje, iako bih lagao kad bi rekao da nema dana kada sam sebi postavim pitanje je li mi to u životu trebalo? Svatko tko radi u profesionalnom sportu zna koliko je to zahtjevan i odgovoran posao, a tko prati klub zna da sam došao u rezultatski i financijski zahtjevnom trenutku za klub. No dolazak u Slaven za mene je bila velika čast i odgovornost, a radom u njemu upoznao sam odlične ljude, kako unutar sastava kluba tako i oko kluba, od kojih sam naučio puno te vjerujem da sam značajno napredovao i profesionalno i privatno.
FOTO Arhiva
