Ima jedna scena u kultnom filmu „Brianov život“ legendarnih montipajtonovaca kada se naslovni junak slučajno uplete u aktivnosti lokalne revolucionarne organizacije u Judeji i to negdje tridesetih godina naše ere. Za one koji ne znaju (trk u videoteke!), nesretnik Brian je zapravo čovjek koji se rodio u štalici preko puta štalice u kojoj se rodio Isus Krist i njihovi životi se stalno nekako preklapaju jer ga ljudi stalno zamjenjuju za Mesiju i Briana to jako frustrira i izluđuje. No, to i nije tako bitno za ovu priču jer ispostavit će se da članovi Narodnog fronta Judeje (NFJ), koji se predstavljaju kao ozbiljni revolucionari i žele srušiti rimsku vlast, većinu vremena provode na sastancima gdje „mlate praznu slamu“. No, da situacija bude apsurdnija, osim NFJ-a postoji još cijeli niz organizacija koje imaju isti cilj i iste nazive. Postoji tako Judejski narodni front (JNF), Popularni front Judeje (PFJ) i bezbroj inačica organizacija i stranaka koje se nazivaju gotovo identično, imaju iste ili slične ciljeve, no preziru jedni druge i stalno se međusobno svađaju.
A ta legendarna scena dođe mi u misli valjda svaki put kada negdje čujem za Hrvatsku seljačku stranku (HSS) i sve stranke koje su nastale iz nje posljednjih tridesetak godina i u svom imenu imaju predznak „seljačka“. Prema registru političkih stranaka Hrvatske, postoji cijeli niz aktivnih stranaka koje u svom nazivu imaju riječ „seljačka“ uz još barem dva put toliko neaktivnih stranaka. Postoje danas u Hrvatskoj ili su u jednom trenutku postojale tako Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS) i Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS) i pod tim ne mislim na naziv koji je stranka nosila za vrijeme Stjepana Radića, već od moderne Hrvatske naovamo, jer su stranke tih imena osnovane u svibnju 1990. godine.
Potom slijedi Hrvatska seljačka stranka braće Radić (HSSBR) pa Hrvatska seljačka narodna stranka (HSNS), Hrvatska demokratska seljačka stranka (HDSS), kao i Izvorna hrvatska seljačka stranka (IHSS). Zatim imamo Hrvatsku pučku seljačku stranku – 1904 (HPSS-1904) pa je ponovno osnovana Hrvatska seljačka stranka braće Radić (HSSBR), a odmah potom i Hrvatska seljačka stranka – Stjepan Radić (HSSSR). Na kraju tu su i Autohtona – Hrvatska seljačka stranka (A-HSS) i ponovno uskrsla Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS), kao i Akcija hrvatske republikanske seljačke stranke (AHRSS) te Hrvatska seljačko radnička stranka (HSRS). Dakako, tu su i Nezavisni seljaci Hrvatske (NSH), a ne smije se zaboraviti ni Demokratski HSS (D-HSS). Ako sam dobro pobrojao, to je ukupno 19 tisuća 386 stranaka koje u svom nazivu imaju nešto „seljačko“, a nečeg takvog vjerojatno se ne bi uspjeli sjetiti ni legendarni montipajtonovci.
Rekli bi cinici i oni zločesti da postoji više stranaka s riječi „seljačka“ u sebi od glasova koje dobivaju na izborima, a pitanje bi li se svega toga uopće sjetio da se proteklih dana nije pojavila vijest da dvije od tih stranaka potpisuju sporazum o ujedinjenju s Hrvatskom seljačkom strankom. To vam je ona stranka koja prema posljednjem CRO-Demoskopu odnosno mjesečnom istraživanju u popularnosti stranaka ima 0,6 posto podrške glasača u Hrvatskoj. S najnovijim akvizicijama stigao je HSS vjerojatno na 0,61 podrške, a ako u sljedećem razdoblju uspije postići dogovor i s preostalim strankama koje u svom nazivu imaju „seljački“, nije isključeno da se probije i do 0,7 posto podrške.
Da se kojim slučajem umjesto u Judeji paralelno s Kristom, zbunjeni Brian prije nekih 40 godina rodio u Hrvatskoj i upleo u aktivnosti lokalne „seljačke“ organizacije, vjerojatno bi na jednom takvom sastanku neke od tih stranaka pitao „Niste li svi vi zapravo ista stvar?“, baš kao što je onomad pitao lidera Narodnog fronta Judeje. Na to bi, vjerojatno, dobio cijeli niz ogorčenih objašnjenja da su upravo oni pravi, a da su svi ostali heretici seljačke borbe. Uz nezaobilazno objašnjavanje razlika koje su apsurdno minimalne, ali se zato tretiraju kao ideološki rascjepi od povijesne važnosti i svaka frakcija tvrdi da je baš ona autentični nasljednik učenja Stjepana, Antuna, Pavla i svih ostalih Radića. Kao i da su svi ostali otpadnici. Do ponovnog ujedinjenja.
piše: Stjepko Gambiroža
