Obiteljski sukob o kojem smo nedavno pisali, a u kojem je donesena presuda prema kojoj se kćer i zet moraju iseliti iz obiteljske kuće na širem području Ludbrega, ima i drugu stranu priče, koja otkriva kako ni strana u čiju je korist presuđeno nije skroz nevina. Podsjetimo, prije nekoliko smo brojeva pisali o punici koja je sudskim putem zatražila da se iz njezine kuće isele supružnici, odnosno njezina kći i zet.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Zbog te su kuće dulje vrijeme u lošim odnosima, odnosno ne razgovaraju i ne pozdravljaju se, a povremeni nezaobilazni susreti gotovo uvijek prođu u nelagodi, što je ponekad tim teže podnijeti, budući da posvađane strane žive u istoj ulici, u kućama koje su nasuprot jedna drugoj. Punica je na sudu tvrdila kako joj supružnici ne žele predati kuću kojoj je ona zakoniti vlasnik, i to na njezin osobni zahtjev. Također, tvrdila je da se loše ponašaju prema njoj te da je u više navrata bila i grubo izvrijeđana. No, tužena strana istaknula je u nekoliko navrata kako kuća ustvari nije njezina, već njezinih roditelja koji su je i počeli graditi, te je predana u nasljedstvo kao bračna stečevina.
Kosilica
Nadalje, punica koja sada traži svoja prava, prema navodima supružnika, više vremena provodi u Njemačkoj gdje je za života i radila, dok u Hrvatsku dolazi samo povremeno. Podravski je u posjedu sudskog dokumenta koji presuđuje u korist supružnika koji žive u spornoj kući, a prema kojoj je punica ta koja je provodila psihičko nasilje nad navedenom obitelji. Neslužbeno smo doznali da je obiteljski sukob počeo prije nekoliko godina, i to oko kosilice, nakon čega im je počela praviti probleme.
Ona je, naime, ušla u kuću i počela vikati i galamiti na svoga zeta te ga zvati pogrdnim riječima: „Ti si niš’ koristi, vucibatina, gubi se iz moje kuće!“ uz prijetnju kako će ga strpati u zatvor i slično. U jednom mu je trenutku čak i pljunula u lice. Za to sve bila joj je i izrečena novčana kazna u iznosu od 1200 kuna.
Inače problematična osoba
Kako smo doznali, do sukoba je došlo doslovno odjednom, a sličnih je incidenata znalo biti i kasnije, iako nisu svi zabilježeni u sudskom postupku. Također smo doznali kako odnos sa kćeri nikada nije bio tipičan majčinski, budući da ju je kao malo dijete dala svojim roditeljima na brigu i odgoj. Ona je odrasla uz djeda i baku, dok se s majkom kroz život susretala tek povremeno te s njom nikada nije ostvarila blizak odnos. Sa svojim suprugom u navedenoj kući živi od 1987. godine, a o njoj su brinuli, preuređivali i nadograđivali je u nekoliko navrata u zadnjih tridesetak godina. Nakon sukoba s kosilicom, koju je zet dao zajedno s papirima uz napomenu kako više neće kositi njezino dvorište, revoltirana punica odlučila je da oni tamo više ne mogu živjeti i počela je tražiti iseljenje iz svoje kuće. Tada je zet rekao svojoj punici neka ih prvo isplati za sva ulaganja u kuću, što je punica odbila.
Suprugu vozio na hitnu
Koliko su sukobi između punice i njih bili intenzivni, pokazuje i činjenica kako je zet u jednom navratu svoju suprugu vozio na hitnu gdje su joj dali injekciju za smirenje, i to nakon što ju je do te mjere iznervirala njezina vlastita majka.
– Dok majke nema kad boravi u Njemačkoj, vlada nevjerojatan mir. Ali kad opet dođe u Hrvatsku, svaki put dođe do svađe i to uvijek zbog kuće – napomenula je na sudu njezina vlastita kći.
U sukob je na kraju upletena i puničina sestra, čiji navodi potvrđuju priču zeta i kćeri, odnosno njezine nećakinje. Jednom je čula galamu doslovno s ulice kada je prolazila biciklom, te svjedočila svađi i pokušavala smiriti svoju sestru. Također je svjedočila da njezina sestra pljuje vlastitog zeta, i to čak u dva navrata.
Sa svim ovim uzetim u obzir, sud je odbacio priču punice kao očigledno neistinitom, te presudio u korist zeta i kćeri.
– Svojim je ponašanjem ostvarila obilježja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u kojem je navedeno da je nasilje u obitelji psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo uznemirenost i nesigurnost, te povredu dostojanstva – stoji u obrazloženju presude.
Pokraj izrečene kazne, punica je morala platiti i troškove postupka, dok je zet na kraju oslobođen optužbi koje su mu bile stavljane na teret. – Moja je majka svadljiva osoba i svaki put kada dođe kući izazove nekakav incident – možda su ključne riječi kćeri koje je izrekla na sudu, a koje sasvim jasno dočaravaju sav jad koji moraju prolaziti članovi jedne obitelji sa šireg ludbreškog područja, čiji slučaj očito ne može proći bez miješanja policije, hitne pomoći i suda.
