Stjepan Forjan iz Svetog Petra Čvrsteca nedaleko od Križevaca sa svoje 73 godine na leđima živi teško. Pokraj malih mjesečnih primanja, zadnje vrijeme pati od bolesti urinarnog trakta zbog koje se teško kreće.
Boljeg zdravlja nije mu ni supruga koja živi s njim u gotovo nehumanim uvjetima, a nedavno nam se javio s problemom koji je imao zbog nemogućnosti da dogovori sanitetski prijevoz do Koprivnice, gdje je imao zakazan pregled kod urologa.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
– Već mjesec dana imam ugrađen kateter, teško stajem na noge i jedva se krećem po kući. Nemam primanja da si plaćam prijevoz, no uspjeli su mi dogovoriti sanitet kada ga trebam. No, teško živim, gotovo gladan i žedan. Imam osjećaj da proživljavam svoje posljednje dane – jada nam se Stjepan, koji se unatoč nedaćama nekako održava.
– Drva za ogrjev nešto imam, uskoro stižu hladniji dani. Sam sam ih pilio. Kako ne mogu dugo stajati, neke sam pilio teškom mukom, na ležećki – opisuje nam Stjepan.
Kuća u kojoj živi starije je izgradnje, no, kako nam je rekao, može se u njoj živjeti. Sam ulaz je, međutim, povišen i u nju se ulazi drvenim stubama, te Stjepan ima poteškoća kod svakog ulaska i izlaska. Iako ima gospodarsku zgradu, samog gospodarstva više ni nema.
– Kravica već odavno nema, a poljoprivredom se ne možemo baviti. Nemam ni traktor ni poljoprivredne strojeve. Društvo nam jedino prave psi. Nitko nam ne želi pomoći. Sto kuna odneseš u dućan kad imam, kupiš dvije-tri stvari, nemaš više ništa. I onda do kraja mjeseca gladujem – navodi Stjepan, koji više ne može ni raditi.
– Kad sam mogao raditi, pomagao sam ljudima za dnevnice da nešto privrijedim i nekako prehranjivao doma obitelj, ženu i kćer. No, ubrzo se kći razboljela i bila je dugo u bolnici. Kako se vratila kući, stalno se ruši – priča nam Stjepan, koji se u takvom stanju sve manje veseli životu.
– Susjedi mi ništa ne pomažu. Svi samo gledaju kako namaknuti neke novce, a ja nemam otkud. Primam jedino nešto od Nacionalnog dohotka, no to je jako malo, manje od tisuću kuna – tužno zaključuje Stjepan.
Nekakvu utjehu Stjepan pronalazi u pjesmama, koje piše otkako zna za sebe. Jednu koju zna napamet nam je izrecitirao, i to s velikom izražajnošću. Ako netko želi pomoći Stjepanu donacijama ili namirnicama, može ga kontaktirati na njegov broj telefona: 092/103-78-21.
FOTO Nikola Wolf
