piše: Stjepko Gambiroža
Prema procjeni Hrvatske gospodarske komore, građani Hrvatske su za ovogodišnji „Crni petak“ potrošili oko 108 milijuna eura ili nekih sedam milijuna eura više nego lani. Koliko smo stvarno potrošili tog dana kada su u dućanima navodno neviđeni popusti, znat ćemo kada Porezna uprava objavi podatke o fiskalizaciji. Ispada po tome da je prosječni stanovnik Hrvatske tog dana potrošio oko 28 eura, a to zapravo i nije neka svota. S tih 28 eura čovjek se danas teško može i napiti u kafiću, a ako recimo ima dvoje djece pa njih i gospođu povede na adventski sajam, tamo nešto popiju i pojedu, odu na klizalište pa u lunapark, ostat će bez barem pedeset eura dok si rekao keks. Kad malo bolje promislim, ova procjena je dosta loša jer prije će ostati bez stotinu eura u tih sat do dva smrzavanja.
Svi se stalno žalimo kako je sve skupo, kako su cijene otišle kvragu, da nas se dere na sve strane i da su cijene hrane, odjeće i ostalih namirnica jeftinije u zapadnoeuropskim zemljama gdje su plaće bitno veće, nego kod nas. No, podaci pokazuju da svejedno trošimo sve više i više pa je tako procjena da ćemo u maloprodaji u prosincu potrošiti dvije i pol milijarde eura ili 200 milijuna više nego prošle godine. I ne troše samo građani kao da nema sutra. Proračuni države, županija, gradova i općina nikad nisu bili veći nego što su posljednjih godina, napucani brojnim projektima koji se realiziraju novcem pristiglim iz europskih fondova.
Građevinski radovi koji su nekoliko godina ranije stajali nekoliko milijuna kuna sada se mjere u milijunima eura, a možda i najbolji primjer su autoceste i brze ceste. Dostupan je tako podatak da su 2001. godine radovi na autocesti Zagreb – Bregana dugoj 42 kilometra koštali ukupno 63,5 milijuna kuna ili 1,5 milijuna po kilometru. Zatim je slijedila izgradnja autoceste Zagreb – Lipovac u duljini 265 kilometara što je koštalo nešto manje od 1,3 milijarde kuna i po tome ispada da je jedan kilometar te autoceste koštao oko 4,8 milijuna kuna. Negdje sljedeće godine trebali bi biti završeni radovi na dionici Križevci – Kloštar Vojakovački dugoj 7,5 kilometara, a ti će radovi koštati nešto više od 30 milijuna eura ili oko četiri milijuna eura po kilometru. Naravno da u obzir treba uzeti činjenicu da nisu svi radovi jednaki i da puno toga ovisi o terenu, dodatnim infrastrukturnim zahtjevima i slično, no ispada tako ugrubo da je izgradnja jednog kilometra autoceste, ili u ovom slučaju brze ceste, u četvrt stoljeća poskupila čak 20 puta.
Ovo je samo jedan od primjera, a o nekretninama je recimo sve već rečeno i pitanje je uopće tko si danas može priuštiti kvadrat stana po cijeni od 3.000 eura. Pitanje je uopće postoji li „plafon“ odnosno granica do koje te cijene mogu rasti, a neki analitičari prognoziraju da je opet pitanje trenutka kada će se taj balon ispuhati i kada ćemo zaroniti u recesiju sličnu onoj prije petnaestak godina. No, prosinac zapravo i nije pravi trenutak za razmišljanje o tim mračnim, neugodnim temama. Neka nam sada „Crnog petka“, blagdanskog ludila, prekomjernog uživanja u iću i piću, povremenih mamurluka, trošenja kao da sutra ne postoji. O ovim ozbiljnim pitanjima razmišljat ćemo u siječnju, kada dođe trenutak donošenja novogodišnjih odluka i mjesec kojeg nazivaju najdepresivnijim. Problem je samo što se rijetko tko odluči držati tih novogodišnjih odluka pa obično nastavimo po starom. Sve do sljedeće nove godine koja kao da dolazi sve brže i brže što je čovjek stariji.
