Nakon 37 godina na čelu župe u Ludbregu i pripadajućeg svetišta, monsinjor Josip Đurkan odlazi iz Centra Svijeta. Navršio je kanonsku dob od 75 godina, a to je dob kada se svećenik mora ponuditi na raspolaganje svom biskupu, koji ga, ako ga zdravlje služi, može još rasporediti u aktivnu službu ili ga umiroviti. U msgr. Đurkanu energije još ima, ali više ne za tako veliku župu kao što je Ludbreg, već će on otići u manju župu Hlebine pokraj Koprivnice, što je ujedno i bila njegova prva župa kao samostalnog svećenika. Od 49 godina svećeništva Josip Đurkan čak je 37 proveo u Ludbregu.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
– Niti sam ne mogu vjerovati da je prošlo toliko godina. Mnogo puta razmišljam o svom svećeništvu u Ludbregu i pitam se kad je to vrijeme prošlo. Naravno da je odlazak težak, ali vrijeme je za to. U sebi sam našao još snage i zamolio biskupa za još jedno poslanje u Hlebinama. Manja je to župa, toliko energije još imam, a dok bude zdravlja, služit ću – naveo je Josip Đurkan.
Monsinjor Đurkan mladu misu slavio je 1973. godine u rodnom mu Legradu. Potom je imenovan kapelanom u katedralnoj župi sv. Marije u Zagrebu. Tamo je djelovao četiri godine te je tad bio poslan u Hlebine pokraj Koprivnice, što mu je bila prva župa. Tamo je djelovao osam godina te je dobio povjerenje nadbiskupa i poslan je u veću i zahtjevniju župu Presvetog Trojstva u Ludbreg, što je pak nedaleko od njegova rodnog Legrada. Došao je u veću župu koja je bila gladna nove energije i rada, a on se toga nije uplašio.
– Svaki svećenik ne djeluje u svoje ime, nego u ime Isusovo u kojemu je jedino spasenje. U Isusovo ime on je poslan da bude ljudima učitelj, svećenik i pastir. Oboružan vjerom, nadom i ljubavlju prema povjerenim mu dušama i željom da se što više tih duša posveti i spasi, dao sam se svom svojom ljubavlju i primljenim darom koji mi je Bog udijelio na sveti posao – ukratko, ali nadahnuto Josip Đurkan opisao je svoje poslanje i rad u svojoj župi.
A kako kaže, u to doba nije bilo slobodnog vjeronauka, ali je on svaki tjedan odlazio u Apatiju, Slokovec, Čukovec, Globočec, Selnik, Hrastovsko i koji put u Nikolin jarak „kako bi širio radosnu vijest da nas Bog ljubi“. Kasnije je formirao i župni zbor, koji je svojim pjevanjem uveličao euharistijsko slavlje, brinuo se o crkvi, župnom dvoru, ali i 15 kapela te dvije dvorane.
– Konačno, svećenik je i pastir. To znači paziti na svoje stado, usmjeravati ga. Dati gladnom, pa smo u tu svrhu osnovali i župni karitas. Već od samih početaka mog djelovanja imao sam grupu mladih koji su bili gladni i Duha Svetoga. Također, brinuo sam se za mlade ljude da ih usmjerim na osnivanje kršćanske obitelji, da u tom braku zaista žive po Duhu Svetome – naveo je monsinjor Đurkan.
Od 1985. do 1990. godine bio je sam na župi, a koliko su mogli, jer su dosta pobolijevali, pomagali su bivši svećenici vlč. Jurak i Zeljak. Kasnije je dobio kapelane koji su ovdje stažirali.
Ludbreško proštenište je pak posebna priča, svetište kakvo je danas nije postojalo, ali interesa za hodočašća bilo je sve više.
– Došao sam ovdje i nisam našao ništa, osim Svete Relikvije koja se prigodice iznosila iz trezora. Prigodom slavlja ujesen bili smo stisnuti u crkveni krug kao indijanci u rezervate. Nitko od nadležnih nije imao osjećaj za te potrebe ljudi. Prvo što mi je palo na pamet i na srce je napraviti pozornicu na kojoj će dostojno biti postavljen oltar. Uz veliku požrtvovnost Đureka Pokosa, Franje Crnkovića, Josipa Mlinarića i Marka Ignaca uspjeli smo to 1986. i učiniti, pa smo čak i ozvučili prostor. Dolaskom demokracije bilo je dozvoljeno slavlje organizirati i u gradskom parku, ali ponovno uz veliku žrtvu i pripreme. Gledajući to mnoštvo, sinula mi je ideja urediti pravo proštenište – naveo je Josip Đurkan.
No, od ideje do realizacije dug je i trnovit put. Naravno, kao i uvijek u sličnim projektima, najveći je problem novac.
– Nadbiskupija nije mogla pomoći, pisao sam i u Kanadu našim iseljenicima. Obratio sam se i u općinu Ludbreg i tamo dobio pozitivan odgovor. Uz Božju pomoć krenuli smo s donacijama vjernika u iznosu od 4000 njemačkih maraka. Pisali smo na sve strane i dobili obećanje pa i građevinski materijal. Tako su 1993. položeni temelji Zavjetne kapele koja se počela graditi 1994. godine. Potom smo gradili postaje križnog puta, nabavljena su nova zvona u tornjeve kapele, nabavili smo nove zvučnike za razglas, zasađeno je drveće za hladovinu. Kako smo skupljali novac, tako smo i gradili. Nabavljeni su i kipovi bl. Alojzija Stepinca i Ranjenog Isusa – naveo je monsinjor Đurkan.
Osim svetišta koje je sad poznato i izvan granica naše države, gradili su i po ostalim naseljima župe. Tako je u mandatu Josipa Đurkana sagrađena kapela u Nikolinom jarku, proširene su kapele u Apatiji i Čukovcu, obnovljene kapele u Globočecu i još mnogo toga. Najveći uspjeh nakon izgradnje prošteništa je izgradnja pastoralnog centra.
Projekt je vrijedan 14 milijuna kuna, a idejni otac tog projekta također je monsinjor Đurkan. Ovaj centar služi župi, ali i biskupu za razne pastoralne poslove i od neprocjenjve je vrijednosti za pastoral našeg kraja.
Josip Đurkan okušao se i u izdavačkoj djelatnosti te izdao molitvenik pod nazivom Slavu dajmo Svetoj Krvi. Kasnije je napisao svojevrsni vodič kroz bibijsku povijest, monografiju prošteništa s poviješću i molitvama, a izdao je i monografiju Legrad i njegova župa te knjiga Ljubav Božja na djelu u Legradu.
– Od svega svog svećeničkog srca zahvaljujem svim našim župljanima koji su se angažirali oko izgradnje prošteništa zavjetne kapele i pastoralnog centra, a bilo ih je poprilično. Životna dob kuca na vrata moga bića, vrijeme je da kormilo ove župe predam mlađim osobama, koje imaju vjeru, ljubavi i sposobnosti nastaviti to voditi tamo gdje ja stajem. Vjerujem da je biskup pronašao prave ljude za to. Iako teška srca ostavljam ovu sredinu gdje sam u 37 godina pastoralnog služenja uložio mnogo životnih sila, svojih sposobnosti, sretan sam što će me naslijediti svećenik, moj bivši kapelan, osoba koja se zna uhvatiti u koštac s novim društvenim izazovima koje vrijeme nosi i da će preko njega, Kristijana, Gospodin učiniti mnogo velikih djela. Neka bude hvaljena i slavljena sveta Krv Isusova – istaknuo je Josip Đurkan.
FOTO Nikola Wolf
