Ivanu Mulvaju (33) iz Gotalova, naselja na području općine Gola, i njegovim roditeljima, Biserki i Zvonku, prije četiri godine život se doslovno „okrenuo“ za 360 stupnjeva. Sve do početka 2019. godine Ivan je bio zdrav, imao je svoj posao, pomagao je roditeljima oko poljoprivrede i još zarađivao i kao klavijaturist, a onda su krenuli problemi s vidom da bi se vrlo brzo utvrdilo da boluje od multiple skleroze, i to težeg oblika. Danas je Ivanov vid znatno oštećen, a više se ne može kretati bez pomagala pa jednostavno ovisi o pomoći roditelja Biserke i Zvonka.
– Sve je počelo svrbežom oko lijevog oka. Na nagovor oca nakon tri mjeseca konstantnog trljanja očiju otišao sam k liječniku. Pretrage su pokazale da imam četiri lezije na mozgu i da zapravo bolujem od multiple skleroze. Radio sam kao pizza-majstor i kako sam rapidno počeo gubiti vid, vrlo sam brzo ostao bez posla – priča nam Ivan Mulvaj.
Paralelno s gubitkom vida, dodaje on, sve je više osjećao i gubitak snage i jednostavno više nije mogao hodati bez pomagala. Bolove koje i danas osjeća, kaže on, teško je opisati riječima, kao i činjenicu da je kao mladić u najboljim godinama osuđen ovisiti o drugima.
– Nije mi bilo lako pomiriti se s tim da više ništa neće biti isto kao prije i da bolujem od neizlječive bolesti. Ipak, podrška roditelja i prijatelja dala mi je potrebnu snagu da se nosim s tom dijagnozom. Sad je najvažnije da bolest više ne napreduje, odnosno da mi ne stvara nove tegobe. Kad bi mi se barem malo poboljšao vid i kad bih mogao hodati bez pomagala, bio bih presretan – kaže Ivan Mulvaj. Svakih šest mjeseci Ivan odlazi na terapije u zagrebačku kliniku Rebro, a to mu olakšava svakodnevicu.
– Terapije imaju učinka, a nadam se da će donijeti i željeni napredak. Zbog teškog oblika bolesti odobrena mi je invalidska mirovina i imam pravo na
2200 kuna mjesečno. Naravno da mi to nije dovoljno za dostojan život, ali nekako se snalazimo – kaže Ivan Mulvaj.
Najveći mu problem zapravo stvara prijevoz. Iako ima auto, zbog gubitka vida ne može voziti, a njegovi roditelji Biserka i Zvonko nemaju položen vozački ispit pa mu je potrebna i pomoć prijatelja.
– U šali kažem da imam auto, ali nemam vozača. No, uvijek netko uskoči kad mi zatreba prijevoz da odem na terapije ili obavim nešto – dodaje Ivan Mulvaj.
Dijagnoza bolesti bila je velik šok i za njegove roditelje Biserku i Zvonka, pogotovo jer im je on sin jedinac.
– Imali smo još jednog sina kojeg sam rodila u sedmom mjesecu trudnoće, ali je nakon tri dana umro. Dvije godine nakon te tragedije rodio se Ivan i on nam je sve na svijetu. Kad smo saznali od čega boluje i kad je počeo gubiti vid i snagu, ponovno nam se srušio cijeli svijet. No, ni mi ne gubimo nadu da će mu se stanje barem malo poboljšati – kažu Biserka i Zvonko Mulvaj. Ivanovi su roditelji nezaposleni, a zbog njegove bolesti nisu bili u mogućnosti pokrenuti obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Bave se uzgojem graha i bundeva na malo pa od toga, kažu oni, nešto zarađuju, kao i od nadničarenja. S obzirom na životnu dob ne mogu pronaći stalni posao. Obitelji Mulvaj često u pomoć uskaču susjedi, a uskoro će i Nogometni klub GOŠK organizirati turnir humanitarnog karaktera za pomoć Ivanu jer uz sve zdravstvene probleme i mizerne prihode mora otplaćivati kredit koji je podigao još dok je bio zdrav. Svi ljudi dobre volje koji žele pomoći Ivanu mogu se javiti na njegov broj mobitela 099/ 869-6398.
FOTO: Nikola Wolf
