Prošlo je deset godina otkad nisi s nama.
S ljubavlju te spominjemo, po dobru pamtimo i u srcu nosimo.
Tvoji najmiliji
Zahvaljujemo svima koji ste bili uz nas u teškim trenutcima.
Veliko hvala velečasnom Leonardu Markaču, Lovačkoj udruzi Srndać Koprivnica, Sindikatu strojovođa Hrvatske, doktoru Tomislavu Jeliću, svom medicinskom osoblju koji su bili uz Zlatka do posljednjeg trenutka. Hvala i svima vama koji ste nam na bilo koji način pomogli i ispratili našeg Zlatka na vječni počinak.
Ožalošćena obitelj Časar i Šestak
‘Ne znam hoću li te preboljeti,
Ali znam da ću te uvijek voljeti.
Sada skrivaš pogled
s one druge strane,
Vidimo se dragi moj tata
kada moje srce stane…
tvoja neutješna Valentina
Otiš’o je otac moj polako,
Otiš’o je stazom što vijuga,
Otiš’o je s mirisima jutra,
Dal’ je znao da se vratit neće…
Voljeni ne umiru dok živi sjećanje na njih.
Tvoji: supruga Barica, sinovi Zlatko i Zoran, kći Valentina, zet Mario, unuci Željka, Antonio, Dorotea i
Mihael, praunuci Saša, Anastasia i Matej
Prošle su dvije tužne godine od tvog preranog odlaska, ali ti ćeš zauvijek ostati u našim srcima.
Tvoji najmiliji
I sklapam oči, i sanjam, potajno,
to sjajno jutro, od vjetra i vlati,
što se nad krošnjom njiše.
Kad se umoriš gorko i trne u tebi veče,
divno je tvoj jastuk nadom zaliti i obojiti.
Tvoji: tata, mama, seka i brat
S ljubavlju i tugom čuvamo uspomenu na tebe
Tvoji najmiliji
S ljubavlju i tugom čuvamo uspomenu na tebe.
Tvoji: suprug Ivan i kćeri Jelena i Lana
Zahvaljujemo rodbini, kumovima, prijateljima svim dragim ljudima koji su bili uz nas i ispratili dragog nam pokojnika na vječni počinak.
Puno hvala djelatnicima Odjela kardiologije u Koprivnici. Posebno hvala sestrama iz kućne njege Katarina.
Počivao u miru Božjem.
Ožalošćena obitelj
