Puno je suza palo,
otkad je tvoje srce stalo,
a tuga i bol još su veći,
jer ni zadnje “zbogom”
nisi stigao reći.
Zauvijek tvoji:
Tanja, Luka & Tomi
Puno je suza palo,
otkad je tvoje srce stalo,
a tuga i bol još su veći,
jer ni zadnje “zbogom”
nisi stigao reći.
Zauvijek tvoji:
Tanja, Luka & Tomi
Vrijeme prolazi…
Sjećanje na tebe ostaje u našim srcima i mislima…
Supruga Dragica, kćeri Vesna i Slađana, unuci Martin, Dora i Dunja, zetovi Dario i Kruno
Prošla je godina dana kako te nema, ali bol i tuga za tobom ostaju.
Fališ nam!
Tugujuća obitelj
neizmjerno zahvaljujemo obitelji Pivar, Šarec, Trstenjak, Treščec, Šegerec, Grotić, Lončar, Krištofić, Svećeničkom domu „Sv. Josip“, rodbini, kumovima, prijateljima i svim dragim ljudima koji su bili uz nas i izrazili riječi utjehe i dostojanstveno ispratili našeg voljenog Branka na vječni počinak.
Zahvaljujemo župniku Silviu Košćaku i mons. Ivanu Šašku na riječima utjehe, kao i Crkvenom zboru te zvonarima župe Đelekovec koji su uveličali posljednji ispraćaj.
Počivao u miru Božjem.
Ožalošćena obitelj
Veliko hvala rodbini, prijateljima, kumovima, susjedima i domu Capek koji su nam pomogli u teškim trenucima te svima koji su je dostojanstveno ispratili na posljednji počinak.
Tugujuća obitelj
Prošle su četiri godine, ali zauvijek si s nama.
Tvoja obitelj
Vrijeme prolazi, a bol i tuga ostaju.
Zauvijek ćeš ostati u našim srcima, mislima i molitvama.
Hvala svima koji te se sjećaju i posjećuju tvoj tihi dom.
Tvoji najmiliji
Fališ jako i nikad te nećemo zaboraviti.
Uvijek si u našim srcima, mislima i molitvama.
Tvoji: supruga Elizabeta, kćerke Sanja i Jasna, unici Leo i Tamara, praunuci Neva, Sofia i Nikolas, zetovi Josip, Ivica i Kruno, snaha Melanija, sestra Marija
brat Dinko, prije gotovo dva i pol desetljeća
tata Stanislav, prije godinu dana
i mama Marija (rod. Arač), samo 44 dana nakon tate.
Tuga koju nosim u sebi je ogromna, a praznina koju ste ostavili neispunjiva.
Riječima se to ne može nikako opisati.
Sjećanja na sve naše predivne zajedničke trenutke te ljubav i briga koje smo pružali jedni drugima daju mi snagu za ići naprijed, do našeg ponovnog susreta, negdje tamo daleko.
Volim vas neizmjerno, zauvijek, vaš Marin


