Boja plamena pri loženju drva nije samo estetski detalj, nego jasan pokazatelj kvalitete ogrjevnog drva i učinkovitosti izgaranja. Promatrajući plamen, moguće je zaključiti koliko su drva suha, koliko topline daju te kakav je njihov utjecaj na dimnjak i zrak u prostoru.
Svijetao, žućkasto-narančast plamen najčešće ukazuje na dobro osušena drva. Takav plamen nastaje kada drvo ima nizak udio vlage, pa energija izgaranja ide izravno u stvaranje topline. Izgaranje je stabilno, dim je minimalan, a toplina ravnomjerno zagrijava prostor. Ova boja plamena znak je da se drva koriste optimalno i ekonomično.
Ako je plamen taman, crvenkast ili prigušen, to je često znak da su drva vlažna. U tom slučaju velik dio energije troši se na isparavanje vode iz drva, umjesto na grijanje. Posljedica je slabija toplina, više dima i veća potrošnja drva za isti učinak. Takvo izgaranje opterećuje i ložište i dimnjak.
Plavkast ili neobično blijed plamen može upućivati na nepravilno izgaranje, često zbog loše cirkulacije zraka ili neodgovarajuće kombinacije drva. Iako je plavi plamen kod plina znak učinkovitosti, kod drva on može značiti da proces izgaranja nije uravnotežen i da toplina nije maksimalno iskorištena.
Boja plamena izravno je povezana s količinom dima. Svijetao plamen proizvodi malo ili nimalo vidljivog dima, dok tamniji plamen prati gust, siv ili crn dim. Taj dim sadrži čestice koje se talože u dimnjaku kao čađa i smola, povećavajući potrebu za čišćenjem i rizik od zapaljenja.
Praćenjem boje plamena korisnik može pravodobno reagirati, poboljšati prozračivanje, promijeniti vrstu drva ili koristiti suša cjepanice. Na taj način loženje postaje sigurnije, učinkovitije i dugoročno jeftinije.
FOTO ilustracija
