Trajno mlijeko poznato je po tome što ima znatno dulji rok trajanja od svježeg, ali ta prednost vrijedi isključivo dok je pakiranje neotvoreno. Zahvaljujući UHT obradi, pri kojoj se mlijeko kratko zagrijava na vrlo visoku temperaturu, uništava se većina mikroorganizama koji uzrokuju kvarenje. Zbog toga zatvoreno trajno mlijeko može stajati mjesecima na sobnoj temperaturi, sve do otvaranja.
U trenutku kada se ambalaža otvori, trajno mlijeko gubi svoju “dugotrajnu zaštitu” i počinje se ponašati kao svježe mlijeko. Kontakt sa zrakom i mikroorganizmima iz okoline pokreće proces kvarenja. Od tog trenutka presudni više nisu mjeseci roka, nego način čuvanja i vrijeme provedeno u hladnjaku.
Najbolji znak da je otvorenom trajnom mlijeku prošao rok trajanja je promjena mirisa. Svježe mlijeko ima blag i neutralan miris, dok pokvareno razvija izražen kiselkast, težak i neugodan miris. To je najpouzdaniji pokazatelj jer bakterije tijekom razmnožavanja stvaraju kiseline koje se prvo osjete upravo kroz miris.
Promjena teksture sljedeći je jasan signal. Mlijeko koje se počelo kvariti više nije potpuno tekuće i glatko. Može postati gušće, blago sluzavo i stvarati sitne grudice. Prilikom ulijevanja ne izgleda jednolično, već zgrušano, što upućuje na razgradnju proteina.
Vizualni izgled dodatno potvrđuje stanje. Pojava pahuljica, sitnih komadića ili razdvajanje na slojeve znači da je proces kvarenja već u tijeku. Boja može djelovati blago žućkasto umjesto čisto bijele, što je još jedan znak da mlijeko više nije za upotrebu.
Iako datum na pakiranju daje orijentaciju, on se odnosi na neotvoreno mlijeko. Nakon otvaranja, trajno mlijeko obično ostaje ispravno oko tri do pet dana ako se stalno drži u hladnjaku i dobro zatvara. Ako je stajalo izvan hladnog ili je ambalaža često bila otvorena, može se pokvariti i ranije.
FOTO ilustracija