Kod izbora drva za ogrjev mnogi se vode onim što je najdostupnije ili najjeftinije, a ne onim što najbolje grije. Takav pristup često dovodi do većih troškova, više dima i slabijeg učinka grijanja, iako se na prvi pogled čini da se radi o dobroj uštedi. Razlika između dobrog i lošeg drva za ogrjev najviše se osjeti tek usred zime, kada peć radi svakodnevno.
Jedno od drva koje se u praksi pokazalo kao vrlo loš izbor za grijanje je topola. Iako je ljudi rado koriste jer brzo raste, lako se nabavlja i jednostavna je za cijepanje, njezina ogrjevna vrijednost je niska. Brzo izgori, daje malo stvarne topline i često je vlažna, što uzrokuje puno dima i potrebu za stalnim dodavanjem drva u peć.
Slična situacija je i s vrbom, koja se često koristi iz istih razloga. Sporo se suši, slabo grije i ne pruža dugotrajnu toplinu, pa se pokazuje nepraktičnom kao glavno drvo za ogrjev.
Posebnu pažnju treba obratiti na crnogorična drva poput jele, smreke, bora i čempresa. Njih nikada ne bi trebalo koristiti kao glavno drvo za ogrjev. Iako se lako pale i brzo daju plamen, bogata su smolom koja stvara čađu i naslage u dimnjaku. Takvo loženje smanjuje učinkovitost grijanja i povećava rizik od zapaljenja dimnjaka, zbog čega ova drva mogu imati smisla samo za potpalu ili povremeno loženje.
Za učinkovito, sigurno i dugoročno isplativo grijanje prednost treba dati tvrdim drvima poput graba, bukve i hrasta. Ona sporije gore, imaju znatno veću ogrjevnu vrijednost i osiguravaju ravnomjernu toplinu uz manje dima i čišći dimnjak.
FOTO ilustracija
