S dolaskom jeseni mnogi ljudi kreću u šume tražiti gljive. To je prilika za bijeg u prirodu i za ukusni obrok, ali sezona ovih šumskih polastica nosi i značajnu opasnost… Ako ne znate kako ih razlikovati, berba nasumce može završiti tragično.
U Hrvatskoj ima oko 4500 vrsta gljiva, od kojih je njih 65 izrazito otrovno. Mnoge od njih izgledom varaju, izgledaju slično jestivima i često sakupljanim vrstama. Primjerice, neke gljive iz roda Cortinarius mogu izazvati smrt čak i pola godine nakon što su pojedene, dok zelena pupavka može ubiti u roku od 24 sata, piše Večernji.
Otrovne gljive mogu izazvati trovanje koje počinje simptomima nalik proljevima, mučnini i bolovima, ali kasnije može uzrokovati ozbiljna oštećenja unutarnjih organa, često nepovratna. Čak i iskusni berači mogu pogriješiti, stoga pravilo glasi, berite samo one vrste koje poznajete sto posto.
Najotrovnija gljiva u Hrvatskoj
Zelena pupavka jedna je od najopasnijih gljiva na svijetu, a ujedno i najčešći uzročnik smrtonosnih trovanja u Hrvatskoj. Iako na prvi pogled izgleda bezazleno, pa čak i jestivo, sadrži amatoksine, spojeve koji uništavaju jetru i bubrege, piše prirodahrvatske.
Njezin klobuk obično doseže promjer od pet do 15 centimetara, a boja varira od zelenkasto-maslinaste do žućkastosmeđe. Rubovi su često svjetliji, a površina klobuka može biti glatka ili blago vlaknasta, što dodatno otežava prepoznavanje. Ispod klobuka nalaze se bijeli, gusto poredani listići, slobodni od stručka, što je jedna od važnih odlika pupavki. Stručak je bijel, visok od osam do 15 centimetara i pri dnu zadebljan. Na samom dnu nalazi se karakteristična volva, svojevrsno ovojište koje je ostalo od gljivičnog omotača i predstavlja ključan znak za razlikovanje od drugih vrsta. Često se na stručku može uočiti i prsten, što dodatno potvrđuje pripadnost rodu Amanita. Meso gljive je bijelo i na prerezu ne mijenja boju, za razliku od mnogih drugih gljiva koje tamne ili crvene. U mladosti je miris ove gljive blag i gotovo neprimjetan, no kako gljiva stari, poprima sladak i neugodan miris sličan mirisu meda. Upravo zbog tih varijacija u boji, obliku i mirisu, zelena pupavka često zavara berače gljiva pa se može zamijeniti s jestivim vrstama poput poljske pečurke, rudnjače ili čak s cijenjenom jestivom gljivom blagvom.
Uglavnom raste u listopadnim i mješovitim šumama, gdje ulazi u mikoriznu simbiozu s brojnim drvećem. Najčešće se može pronaći ispod hrasta, bukve, kestena i breze, a ponekad i uz crnogorične vrste, poput bora. Pojavljuje se od ranog ljeta pa sve do kasne jeseni, osobito nakon obilnijih kiša kada šumsko tlo postane vlažno i pogodno za razvoj plodišta, piše prirodahrvatske.
Prema statistikama trovanja u Europi, mnogo je slučajeva, ali u Hrvatskoj nisu često zabilježene smrtne posljedice. Ipak, to ne znači da rizika nema. Prvih 24 sata su presudna. Pravodobna medicinska intervencija može spasiti život, dok odgađanje često dovodi do zatajenja organa, objavio je Večernji.
Pri branju gljiva idite u društvu iskusnih poznavatelja, koristite priručnike ili aplikacije za identifikaciju i ne birajte one vrste koje niste sigurno prepoznali. Gljive su vrijedan dio tradicije, ali s njima se ne smije igrati, treba ih poštovati i postupati odgovorno.
FOTO Facebook
