Najveća brzina koju kamera za nadzor brzine može izmjeriti ovisi o vrsti kamere, tehnologiji koju koristi te o proizvođaču i konkretnom modelu uređaja. Različiti sustavi imaju različite tehničke mogućnosti, a neke od naprednijih kamera razvijene su za vrlo specifične primjene, poput praćenja brzina na trkaćim stazama ili u vojnim uvjetima.
Uobičajene kamere koje se koriste na cestama, osobito one koje koriste radar ili lidar tehnologiju, najčešće mogu mjeriti brzine do otprilike 250 do 320 kilometara na sat. U nekim slučajevima, napredniji modeli mogu detektirati i veće brzine, pa čak i preko 400 kilometara na sat, no to su rijetki i specijalizirani primjeri. Kamere koje bilježe brzine iznad 500 ili 600 kilometara na sat koriste se gotovo isključivo u profesionalnim ili industrijskim okruženjima.
Primjerice, kamera MultaRadar CD, koja se koristi u mnogim europskim zemljama, može mjeriti brzine do oko 250 kilometara na sat. Model TraffiStar S350 tvrtke VITRONIC koristi lidar tehnologiju i sposoban je zabilježiti brzine veće od 320 kilometara na sat. Još jedan napredan sustav, Gatso RT4, koristi kombinaciju radara i digitalne analize slike te može mjeriti brzine do otprilike 300 do 320 kilometara na sat.
U stvarnim uvjetima na cestama, većina kamera je postavljena i kalibrirana za maksimalne brzine koje su znatno ispod granica njihovih tehničkih mogućnosti, obično do 250 ili 300 kilometara na sat. To je i više nego dovoljno za potrebe nadzora prometa, budući da su takve brzine iznad zakonski dopuštenih i rijetko ih postižu standardna vozila. Iznimno velike brzine, koje nadilaze mogućnosti većine nadzornih kamera, mogu se dogoditi jedino s vrlo brzim sportskim automobilima i to najčešće izvan javnih prometnica.
FOTO ilustracija
