U vrtlarstvu je jedna od najčešćih pogrešaka pretjerano zalijevanje, a posebno pogađa nekoliko vrsta povrća koje zapravo ne traže stalno mokro tlo. Iako mnogi vrtlari misle da će više vode pomoći rastu, kod određenih kultura učinak je upravo suprotan, dolazi do slabijeg razvoja, bolesti i propadanja biljaka.
Najčešće stradava rajčica. Ona je možda i najbolji primjer povrća koje ljudi sustavno previše zalijevaju. Rajčica ne voli stalnu vlagu u tlu, već ciklus sušenja i zalijevanja. Kada je zemlja neprestano mokra, plodovi pucaju, okus postaje vodenast, a korijen slabi. Umjesto čestog zalijevanja, rajčicu je bolje zaliti rjeđe, ali obilnije, i to direktno u tlo, ne po listovima.
Odmah iza nje dolazi paprika. Iako izgleda osjetljivo i mnogi misle da joj treba puno vode, paprika zapravo loše reagira na višak vlage. Pretjerano zalijevanje dovodi do opadanja cvjetova i plodova, a korijen može početi trunuti. Ključno je imati dobro drenirano tlo i zalijevati tek kada se površinski sloj zemlje osuši.
Luk i češnjak su još jedna skupina koja često strada zbog previše vode. Ove biljke prirodno preferiraju suše uvjete, a stalno mokra zemlja dovodi do truljenja glavica i razvoja bolesti. Posebno je važno smanjiti zalijevanje pred kraj vegetacije, kada se glavice formiraju i trebaju sušnije uvjete.
Krumpir također ne podnosi natopljeno tlo, iako mu je potrebna određena količina vlage. Kada je zemlja previše mokra, gomolji počinju trunuti, a biljka slabi. Umjereno, ali dublje zalijevanje puno je učinkovitije od čestog površinskog dodavanja vode.
Zajedničko svim ovim kulturama je da bolje podnose kratkotrajnu sušu nego stalnu vlagu. Pretjerano zalijevanje često se prepoznaje po žućenju listova, usporenom rastu i pojavi truleži. Najvažnije pravilo u vrtu zato glasi: tlo treba imati vremena da se prosuši između dva zalijevanja. Upravo taj ritam omogućuje zdrav razvoj korijena i kvalitetan urod.
FOTO ilustracija
