Dejana Pernjaka ne treba posebno predstavljati. Poznatiji je to Križevčanin, vrlo aktivan u društvenom životu svog grada. Doktor je znanosti na području povijesti, sveučilišni profesor, a ujedno i predsjednik Povijesnog društva. Uz to obnaša dužnost kao gradski vijećnik i predsjednik gradskog SDP-a. No, povod razgovoru je Nogometni klub Radnik, u kojem je ponovno izabran za tajnika u novi mandat. Radnik je imao odličnu polusezonu i trenutno je u vrhu Treće lige: s prvoplasiranim Poletom dijeli isti broj bodova. U razgovoru s Pernjakom dotaknuli smo se nekoliko tema, počevši s osvrtom na polusezonu koja je iza njih.
Ovaj razgovor objavljen je u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
PL: Radnik je jesenski dio prvenstva Treće NL završio na drugom mjestu s istim brojem bodova kao i međimurski Polet. Kako ste u Radniku zadovoljni rezultatima u dosadašnjem dijelu sezone?
Ovo je jedna od najuspješnijih polusezona koju smo odigrali u zadnje vrijeme. Općenito, otkako smo u ovoj ligi, uvijek smo tu negdje pri vrhu i na kraju možemo biti jako zadovoljni. Malo nam je nedostajalo da budemo i službeno prvi, u ovom je trenutku presudila gol-razlika. No, jesenski naslov samo je deklarativne naravi, da je kojim slučajem kraj sezone, onda bi naslov pripao nama jer imamo bolji omjer u susretima s Poletom, protiv kojeg smo u dva susreta uzeli četiri boda. Općenito, primili smo jako malo golova, ukupno njih devet u 14 kola, što pokazuje kako je i naš zadnji vezni red jako dobro posložen.
PL: Koji su ciljevi za nastavak sezone?
Vjerujem da ćemo naše navijače, ali i ostale koji se okupljaju oko kluba, nastaviti uveseljavati dobrim rezultatima. Mislim da to i dugujemo i sebi kao vodstvu kluba, a i s obzirom na to da ulažemo i jako puno energije, vremena i financija u sve to. I našim navijačima i svima koji nas prate na neki način dugujemo jedan dobar rezultat.
PL: Vidite li se u višem rangu natjecanja?
Osobno pokušavam biti strogo realan i na zemlji. Mislimo da u ovom trenutku, da smo u višem rangu natjecanja, bili bismo u sredini prema donjem dijelu ljestvice i tu treba biti realan. Koliko je to dobro za nas, to bi trebao procijeniti netko drugi. No, zasigurno se ulaskom u viši rang otvaraju i neke druge mogućnosti i za dovođenje igrača, ali i za bolju afirmaciju i razvoj. S druge strane, riješili smo jedan velik infrastrukturni problem, a to je rekonstrukcija prostorija kluba, ali i atletske staze kod gradskog stadiona kojom su i naši atletičari dobili uvjete kakve zaslužuju. No, i dalje nije sve u potpunosti zadovoljeno. Da bismo išli u viši rang, trebali bismo voditi brigu i o podmlatku, da imaju adekvatne uvjete. Oni ih sad relativno imaju, no još uvijek nije to to. Neću sada prejudicirati stvari; da nam se otvore vrata za viši rang, pokušali bismo ući, no to je odluka koja iziskuje jedan konsenzus, što stalno ponavljam, i uprave kluba, ali i sponzora kao i Grada. To je ipak profesionalniji rang u kojem si ne možemo priuštiti neke luksuze koje sad imamo.
PL: Na početku ove sezone momčad Radnika napokon je igrala na obnovljenom i nadograđenom stadionu, što je bila dugogodišnja želja. Koliki je značaj za standard kakav sada imate?
Podignut je kat s društvenom prostorijom i sanitarnim čvorom, zatim prostorom za delegata, tajništvo i upravu kluba. Preuređene su i proširene svlačionice, kao i posebne sudačke prostorije. To je razina kojom bismo mogli ići i u viši rang. Stvorili su se, i od te rečenice ne treba bježati, i politički uvjeti koji su pokazali da je konačno došlo vrijeme za nadogradnju gradskog stadiona. Svima nam je na kraju, naravno, drago kako je ispalo. Žao mi je jedino što mnogi prije vide one loše stvari oko toga kako je sada napravljeno, a ne znaju u kakvim su uvjetima naši nogometaši prije boravili. Imamo i pomoćni teren koji je, kako stalno i ponavljam, takav kakav je. Prije otprilike četiri godine Grad je s nemalom cifrom investirao u ograđivanje i adaptaciju tog terena, što je bilo i nužno, no jednostavno se pokazalo da su svojstva toga tla takva da ne mogu dugo izdržati bilo što da na njega stavljate, da ne kažem da na momente djeluje kao oranica. No, stadion sada daje nekakvu drugačiju sliku grada. Govorili su nam da je to jedna lijepa razglednica i da će ostati neostvarena želja. No, ta je razglednica sada ipak postala stvarnost i žao mi je da neki likuju nad time. Ja sam bio jedan od najsretnijih kada se napokon počelo raditi na novoj atletskoj stazi. Kada netko sada dođe i vidi tu jednu homogenu strukturu na stadionu, mislim da može biti sretan i zadovoljan. To je isto jedna slika grada.
PL: Upravo je održana godišnja skupština kluba. Što biste istaknuli kao najvažnije zaključke?
U infrastrukturnom dijelu bilo je govora da pokušamo „izgurati“ umjetnu travu. Neko smo već vrijeme, naime, u programu HNS-a za taj teren. To je takav način djelovanja da jedinica lokalne samouprave, u našem slučaju Grad, preuzme obvezu pripremnih radnji, a onda iz HNS-a daju umjetni travnjak. To bi bio najvažniji zaključak sa skupštine. Drago mi je da je na skupštini uz goste bilo prisutno oko 40 ljudi, što je i više nego pristojna brojka. Godinama unazad smo inače od 33 člana imali oko 19-20 prisutnih, a često smo i na knap radili kvorum. Ovako je naš novi prostor bio prepun ljudi, što veseli.
PL: Ima li novosti u vezi samog kluba, dovođenja novih igrača i priprema za nastavak sezone?
Radi se na dovođenju novih igrača, budući da će nam u veznom redu nedostajati prvenstveno Luka Tihelka. On odlazi u Dansku na stručno usavršavanje preko tvrtke u kojoj je zaposlen, a tamo će biti negdje do travnja, tako da ćemo tu tražiti pojačanje. Nakon ozljede i operacije stopala vraća nam se Matija Petak, tako da zadnju liniju imamo pokrivenu. Najveći je fokus u veznom redu ili na nekakvoj špici, prema naprijed. Neće biti prevelikih promjena, ali nešto ćemo dodati u momčad. S pripremama za nastavak sezone trebali bismo krenuti sredinom siječnja.
PL: Ponovno ste izabrani kao tajnik kluba, no znamo da ste pokraj nogometa vrlo aktivni i u drugim sferama društvenog života Križevaca. Pokraj toga što predajete na Sveučilištu Sjever, vodite Povijesno društvo, aktivni ste gradski vijećnik… Nismo se mogli ne zapitati, pa dobro, kako to sve stignete?
Kad otkrijem formulu, onda ću je dati (smijeh). Ponekad stvarno ne znam kako nađem vremena za sve svoje aktivnosti. Nekad i stihijski djelujem, pogotovo otkad radim na koprivničkom sveučilištu, a počeo sam negdje početkom godine. Još uvijek sam i u novinarstvu, jednom kad čovjek uđe u to, jednostavno ne izlazi. Ima nekih aktivnosti koje su u jednom trenutku intenzivnije pa nekad nisu. Trenutno je zimska stanka u klubu pa je tu manje intenzivno, ali zato je predblagdansko razdoblje aktivnije za Povijesno društvo u sklopu kojeg ima raznih predavanja i predstavljanja knjiga. Kad opet krene nogomet na proljeće, onda ovdje nema toliko posla. No, nekad se mora kombinirati. Najviše, neću reći da pati, ali tko me najmanje vidi je moja obitelj. Često krenem rano ujutro od kuće i nema me do navečer. No, sve me te aktivnosti, možda u najvećoj mjeri nogomet, ispunjavaju. Svako to društvo i klub nosi neki svoj doprinos zajednici. Igrom slučaja uvijek sam svugdje i sve me to zanima. No, sigurno je da će u jednom trenutku doći do zasićenja. Sada sam u godinama kada imam energije za sve to, no nešto će u jednom trenutku morati otpasti. Ako sada u ovim godinama ne mogu, onda ne znam kada ću moći.
