Petar Tudić mladi je sportaš koji već deset godina s ponosom brani vrata Pitomače, kluba treće nogometne lige, dok istovremeno ostvaruje zapažene rezultate kao kuglač Graničara iz Đurđevca. Svoj najraniji značajan uspjeh postigao je sa samo 15 godina na Prvenstvu Republike Hrvatske za juniore u sezoni 2020./2021., gdje je kao najmlađi sudionik osvojio respektabilno 22. mjesto. Ovaj je rezultat posebno impresionira s obzirom na to da se natjecao protiv starijih i iskusnijih protivnika u kategoriji do 23 godine.
U nedavnim natjecanjima, Tudić je kontinuirano napredovao. Na Pojedinačnom prvenstvu Koprivničko-križevačke županije za sezonu 2024./2025. zauzeo je izvrsno četvrto. U redovitom natjecanju druge Hrvatske kuglačke lige Sjever, Petar u prosjeku ruši preko 500 čunjeva što je odličan rezultat. Petar je u razgovoru za naš list otkrio kako je kuglati i braniti, balansirati ta dva sporta te kako iste kombinira već sedam godina.
Kada i kako si počeo trenirati kao vratar, jesi li oduvijek želio biti golman ili si to otkrio kasnije?
– Krenuo sam trenirati nogomet s osam godina. Postao sam vratar zbog savjeta svojih roditelji koji su me uvijek bojali da mi se nešto ne dogodi u igri kao igraču pa su često govorili da sam na golu sigurniji. Iskreno, kao klinac o tome uopće nisam razmišljao, meni je bilo važno samo da igram nogomet. Moram priznati i da mi se nije baš dalo puno trčati po terenu, pa sam radije stajao na golu (smijeh). Tako da sam tu poziciju zavolio nazovimo to prirodno, te tako ostao na njoj
Kako je trenirati u Pitomači, klubu treće lige i što ti je najizazovnije na treninzima i utakmicama?
– Trenirati u Pitomači je posebno iskustvo, pogotovo jer sam tamo već 10 godina i klub mi je postao kao drugi dom. Iako igramo u trećoj ligi, atmosfera je odlična i svi funkcioniramo kao prava ekipa. Imamo dobre uvjete, treninzi su intenzivni i zahtjevni, a trener od nas traži maksimalnu ozbiljnost i zalaganje. Najizazovnije je to što svaki trening i svaka utakmica traže 100% prisutnosti na terenu, a kao golman jednostavno nema prostora za grešku.
Kakav je odnos s prvom vratarskom jedinicom, Hrvojem Zdelarom? Na koji način ti pomaže u razvoju i pripremi za utakmice? Jesi li ga odveo na kuglanje?
– Odnos s Hrvojem je super, a kod njega uvijek ima mjesta za šalu. Učenje od nekoga s toliko iskustva u golmanskom smislu zaista puno znači. Moglo bi se reći da je velika konkurencija i zato svaki trening pokušavam stavit sebe na najvišu razinu i tu se vide rezultati. Hvala mu i na brojnim rukavicama koje mi je posuđivao. A što se tiče kuglanja još nismo probali, ali ako je voljan, naravno.
Osim nogometa, aktivno se baviš i kuglanjem, kako uspijevaš balansirati ta dva sporta?
– Nije lako balansirati dva zahtjevna sporta. Kad odlučiš biti u tome, zahtijeva puno vremena za treninge i utakmice, a pogotovo putovanja koja su mi najzahtjevnija. Vrlo je važno imati dobar raspored i unaprijed planirati sve obaveze, ali i paziti na odmor kako bi tijelo se oporavilo na vrijeme.
Koliko ti kuglanje pomaže u razvoju vratarskih sposobnosti, i obrnuto, na koji način ti nogomet pomaže u kuglanju?
– Kuglanje i nogomet su prilično različiti sportovi, pa jedno drugo ne pomaže puno u razvoju vještina. Ipak, oba zahtijevaju koncentraciju i disciplinu, što se može prenijeti s jednog sporta na drugi.
Koliko dugo se baviš kuglanjem i kako si započeo s tim?
– Svoje prve kugle sam bacio prije otprilike sedam godina, možda i malo ranije. Počeo sam najviše zbog svog oca, koji se bavi time i uvijek nakon treninga dotrčao na kuglanu i bacao dok nisam morao ići kući. Oduvijek me fascinirala tehnika tog sporta, jer je prilično drugačiji od drugih sportova.
Kakav je trener Zdravko Lovašen, savjetuje li te i oko nogometa?
– Lovašen je kao osoba stvarno super, a kao trener se brine o svemu da se ništa ne propusti. Kod kuglanja moraš puno sam shvatiti, ali male korekcije trenera uvijek pomognu da sve sjedne. Većinom ipak pričamo o nogometu, jer je to kao neka glavna tema među nama. Jako sam mu zahvalan što stoji iza mene i ekipe, te nam pruža veliku podršku.
Tko od tvojih suigrača ili trenera u oba sporta daje najbolje savjete?
– U kuglanju bih svakako izdvojio svog oca, on mi daje najviše savjeta, a uz to mi je i suigrač, što mi je posebno drago. U nogometu bih rekao da su mi svi treneri s kojima sam radio pomogli u mom razvoju, svaki na svoj način i zahvalan sam im na tome.
Kako dečki u Pitomači gledaju na to da kuglaš, a kako u Đurđevcu da braniš. Ima li interesa kod nogometaša za kuglanjem?
– Dečki u Pitomači obično rijetko kad pitaju što se tiče kuglanja, dok dečki u Đurđevcu ponekad znaju pitati kada ću doći trenirati tamo nogomet. Na treninzima uvijek doleti koja šala vezana uz oba sporta. Većina nogometaša nije zainteresirana za kuglanje jer je to sport koji moraš zavoljeti da bi se njime ozbiljno bavio.
Kako je uopće biti mladi kuglač, postoji li interes mladih, pošto si najmlađi u klubu?
– Biti mladi kuglač nije lako, pogotovo jer moraš biti fizički spreman da bi mogao kontrolirati kuglu. Osim toga, zahtijeva puno rada i koncentracije jer nije samo stvar baciti kuglu, već moraš razviti svoj stil bacanja u kojem svaki mali detalj može napraviti veliku razliku. Treba puno treninga da uspostaviš osnovni dio kuglanja, a ostatak se poboljšava kroz sam trening i iskustvo. Interes mladih postoji, ali nije veliki jer mnogi ni ne znaju za kuglanje, a kad čuju za taj sport, često im ne djeluje dovoljno zanimljivo da bi se odmah uključili. Ipak, meni osobno kuglanje puno znači i motivira me, jer svaki dobar pokušaj i napredak daje mi osjećaj postignuća.
Što ti je draže, stajati na vratima ili kuglati i kad bi morao birati između nogometa i kuglanja, kojim bi se sportom posvetio i zašto?
– Iako oba sporta volim, golmanska pozicija mi je draža. Kad bih morao birati, definitivno bih se posvetio nogometu jer mi je prirastao srcu. No ipak, kuglanje vidim kao sport kojim se možeš baviti u starijoj dobi, pa je moguće da ću jednom promijeniti mišljenje.
Za kraj, kada kao golman loptu „zarolaš“ po podu, razmišljaš li o izbačaju kugle?
– Pa nekad da! Kad zarolam loptu po podu odmah me podsjeti na kuglanje. Iako nije isto, nekad se ne mogu ne nasmijati i napraviti tu usporedbu.
FOTO ustupio Petar Tudić
