piše: Stjepko Gambiroža
Famozni Nikica čest je gost kolumni mog cijenjenog kolege Dolenca u njegovim „Ribičkim pričama“, no ovaj puta odlučio sam ga malo posuditi. Poznavajući Nikicu, to će me vjerojatno nešto koštati, gablec ili barem kavu, a svakog tjedna se s njim barem jednom vozim od Koprivnice prema Križevcima i nazad, a on gotovo svaki put prospe neku mudrost. Dobro, ponekad se zna ponavljati, no hoće to valjda tako s ljudima kad se bliže nekim godinama, a jedna od njegovih prispodoba je da tako loše ceste poput one koja spaja podravsku i prigorsku metropolu nema ni u Bosni. A on dobro zna kakve su ceste u Bosni jer posljednjih godina ondje redovito ljetuje i ubija se u ćevapima i burekima samo da bi nas ostatak godine mogao maltretirati pričama o kolesterolu.
To putovanje od Koprivnice do Križevaca ponekad može trajati čitavu vječnost, barem se tako čini, iako je udaljenost između ova dva grada tek nešto veća od trideset kilometara. Običnu tu usporedbu s Bosnom naš Nikica, Niki ili Nidžo izvuče kada zaglavimo iza nekog šlepera, a dok iz drugog smjera također kamioni samo sijevaju jedan za drugim i mogućnost pretjecanja svode na minimum i nepotreban rizik. Definitivno je to jedna od najdosadnijih i najiritantnijih cesta po kojima sam se ikada vozio, a u odnosu na nju, bilo koji od tri pravca od Koprivnice do Bjelovara djeluje kao pjesma i makar je dionica desetak kilometara duža, za nju je potrebno manje vremena.
Mogu tek zamisliti koliko otvaranje dionice brze ceste od Križevaca prema Koprivnici čekaju oni koji tim pravcem svakodnevno prometuju, no kako se bliži vrijeme izbora, tako ćemo ovih dana vjerojatno čuti i svakakve licitacije s datumom otvaranja. Čak je i sam premijer Plenković prije nekoliko dana u Koprivnici rekao da će brza cesta ne samo biti dovršena u mandatu ove Vlade, nego će učiniti sve da puni profil također bude realiziran. Bilo bi to krasno da već za tri godine zaista vozimo brzom cestom između ova dva grada, no pitanje je koliko je to realno, a za potrebe ovog teksta odlučio sam se malo pozabaviti time kako to izgleda kroz brojeve.
Od otvaranja dionice brze ceste od Gradeca do Križevaca prošlo je već više od osam i pol godina ili točno 3158 dana do trenutka kada ovo čitate. Ako pratimo premijerove najave da će se brza cesta dovršiti do kraja mandata ove Vlade, odnosno negdje do 30. travnja 2028. godine, to je još 1096 dana. U tom će slučaju sveukupno od datuma otvorenja brze ceste do Križevaca pa do dovršetka trase do Koprivnice proći 4254 dana. No, vrlo brzo nakon što je premijer najavio taj iznimno optimistični datum porinuća ceste zvane čežnja, mogli smo čuti da je to potpuno nerealno i da će biti dobro ako ta cesta zaživi do sredine 2030. godine.
To je znači još 791 dan, tako da će po tim realnijim procjenama do spajanja prigorske i podravske metropole brzom cestom, pa makar ona ne bila u punom profilu, proći i više od pet tisuća dana ili precizno njih 5045. Bit će to sveukupno 165 mjeseci ili nešto manje od 14 godina, a ako prosječni muškarac u Hrvatskoj doživi tek negdje 74 godine, znači da će gotovo petina života podravskog i prigorskog mužjaka proteći u čekanju da se tih pišljivih tridesetak kilometara ceste zgotovi. Djeca koja su se rodila tada kada je otvorena brza cesta od Gradeca do Križevaca, u trenutku kada će ona (nadajmo se) stići i do Koprivnice, već će lagano kretati u srednju školu. U tom će razdoblju prema sadašnjim trendovima u Koprivničko–križevačkoj županiji umrijeti ili je već do sada umrlo više od dvadeset tisuća ljudi (to je konzervativna procjena), a oni koji su u tom trenutku imali 18 godina, tada će već debelo biti u tridesetim godinama života.
Nekoć je popularna bila knjiga pod nazivom „7000 dana u Sibiru“, jugoslavenski „Arhipelag gulag“, odnosno autobiografski roman Karla Štajnera koji je pisao o svojih gotovo dvadeset godina u sibirskom gulagu. Možda će netko jednog dana napisati knjigu pod nazivom „5000 dana brze ceste“. Samo ako se ne dogodi da će i taj autobiografski roman u svom nazivu imati broj 7000.
FOTO arhiva
