Knedle sa šljivama mnogima su jedno od omiljenih domaćih jela, no njihova priprema nije uvijek tako jednostavna kao što se čini. Umjesto mekanog i nježnog tijesta koje se lako reže vilicom, knedle ponekad ispadnu tvrde, žilave i gumene. Problem se često pokušava riješiti dodavanjem još brašna, no upravo to može biti jedan od glavnih razloga zbog kojih rezultat nije onakav kakav smo očekivali, prepričala je korisnica na forumu, koja je najbolji savjet dobila od svoje bake.
Krumpirovo tijesto za knedle najčešće se priprema od kuhanog krumpira, pšeničnog brašna i, ovisno o receptu, jaja. Pritom je posebno važan omjer krumpira i brašna. Ako se doda previše brašna, tijesto postaje gušće i čvršće, a kuhane knedle mogu izgubiti karakterističnu mekoću. Problem je što se količina potrebnog brašna ne može uvijek potpuno precizno odrediti jer mnogo ovisi o vrsti krumpira i količini vode koju sadrži. Upravo zato jedna od najčešćih pogrešaka nastaje kada se brašno dodaje sve dok tijesto ne prestane biti ljepljivo. Krumpirovo tijesto prirodno može biti pomalo mekano i ljepljivo, a pokušaj da se pretvori u potpuno suho i čvrsto tijesto često završava dodavanjem nepotrebno velike količine brašna. Umjesto toga, brašno je bolje dodavati postupno, samo koliko je potrebno da se tijesto može oblikovati. Važan je i odabir krumpira. Brašnaste sorte, s većim udjelom suhe tvari, u pravilu su pogodnije za ovakvu pripremu jer nakon kuhanja daju manje vlažnu masu. Vodenast krumpir može zahtijevati više brašna kako bi se dobilo tijesto koje se može oblikovati. Krumpir je zato potrebno dobro ocijediti, a poželjno ga je kuhati u kori jer tako obično upija manje vode nego kada je oguljen i narezan na manje komade.
Druga pogreška koja može pridonijeti gumenoj strukturi jest predugo mijesenje. Pšenično brašno sadrži bjelančevine koje u dodiru s vodom i tijekom miješanja stvaraju gluten. On tijestu daje elastičnost, što je poželjno kod kruha i nekih drugih pekarskih proizvoda, ali kod krumpirovih knedli pretjerano razvijena glutenska mreža može pridonijeti žilavosti. Zato tijesto ne treba dugo mijesiti, nego ga samo kratko povezati u ujednačenu masu. Važno je i kako se postupa s krumpirom. Najbolje ga je zgnječiti dok je još topao, jer se tada lakše dobiva glatka masa bez grudica. Pritom treba izbjegavati dugotrajno i agresivno miksanje, osobito električnim mikserom ili blenderom, jer pretjerana obrada kuhanog krumpira može osloboditi više škroba i stvoriti ljepljivu, gumastu masu. Za pripremu je prikladnija obična preša za krumpir ili gnječilica. Kada se sastojci povežu, tijesto treba oblikovati bez nepotrebnog dodatnog miješenja. Ako se lijepi za ruke, može pomoći lagano pobrašnjena radna površina, ali ni tada ne treba pretjerivati s količinom brašna. U sredinu svakog komada tijesta stavlja se šljiva, a rubovi se pažljivo spajaju kako nadjev tijekom kuhanja ne bi ispao.
Knedle se kuhaju u dovoljno velikoj posudi s vodom koja lagano vrije. Snažno ključanje nije poželjno jer može oštetiti osjetljivo tijesto i povećati mogućnost raspadanja. Kada knedle isplivaju na površinu, to je znak da su se zagrijale i da je kuhanje uznapredovalo, ali ne znači nužno da su potpuno kuhane. Potrebno im je još određeno vrijeme, ovisno o veličini i debljini tijesta, a najbolje je jednu izvaditi i provjeriti je li tijesto u sredini kuhano.
FOTO ilustracija
