Svatko tko je barem jednom cijepao drva za ogrjev zna da se neki trupci razdvoje već nakon prvog udarca sjekirom, dok se s drugima treba poprilično namučiti. Iako mnogi pretpostavljaju da je najtvrđe drvo ujedno i najteže za cijepanje, to nije uvijek slučaj. Mnogo toga ovisi o vrsti drva, rasporedu njegovih vlakana, ali i veličini, vlažnosti te broju kvrga na trupcu.
Među vrstama koje se u pravilu lakše cijepaju posebno se ističe jasen. Njegovo drvo najčešće ima relativno ravna i pravilno raspoređena vlakna, zbog čega se trupci bez izraženih kvrga mogu razmjerno jednostavno razdvojiti. Jasen se zato često navodi kao jedna od zahvalnijih vrsta za ručno cijepanje. Slična svojstva ima i bukva, jedna od najpopularnijih vrsta ogrjevnog drva u Hrvatskoj. Ravni i zdravi bukovi trupci uglavnom se dobro cijepaju, premda kvrgavi i nepravilno izrasli dijelovi mogu predstavljati znatno veći izazov. Relativno lako cijepanje karakteristično je i za brezu. S druge strane, među zahtjevnijim vrstama nalazi se grab. Riječ je o vrlo gustom i tvrdom drvu koje je iznimno cijenjeno kao ogrjev, ali cijepanje može biti naporno, osobito kada su vlakna nepravilna ili je trupac kvrgav. Ipak, to ne znači da je svaki grabov trupac teže nacijepati od bukovog ili hrastovog.
Posebno nezgodan može biti brijest. Njegova se vlakna često međusobno isprepliću, zbog čega se drvo ne razdvaja lako ni nakon snažnih udaraca. Umjesto čistog pucanja, vlakna mogu ostati povezana i otežavati razdvajanje polovica trupca. Upravo se brijest u stručnim usporedbama često svrstava među vrste koje je najteže ručno cijepati. Ni hrast nije uvijek jednostavan za cijepanje. Kod europskih vrsta hrasta rezultat može znatno ovisiti o građi drva i pravilnosti vlakana, a posebno su zahtjevni komadi s velikim čvorovima i nepravilnostima. Važno je znati i da se drvo ne cijepa jednako lako u svim uvjetima. Kod nekih vrsta posao je jednostavniji dok je drvo još svježe, dok se kod drugih ponašanje mijenja tijekom sušenja. Veliku ulogu imaju promjer trupca, njegova duljina i raspored vlakana. Trupci ravnih vlakana i bez kvrga uglavnom se lakše cijepaju od nepravilnih komada iste vrste.
Zato se ne može sa sigurnošću odrediti jedna vrsta drva koja će u svim okolnostima biti najlakša ili najteža za cijepanje. Ipak, stručne usporedbe pokazuju da su jasen i bukva među zahvalnijim vrstama za ručni rad, dok grab i osobito brijest mogu zahtijevati znatno više truda.
FOTO ilustracija
