Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Izjava đurđevačkog gradonačelnika Hrvoja Jančija da će se Osnovna škola Đurđevac prijaviti za eksperimentalni projekt cjelodnevne nastave uzburkala je strasti među đurđevačkim učiteljima. I sam ravnatelj Danijel Domišljanović ostao je začuđen stavom gradonačelnika s kojim, kako kaže, uopće nije raspravljao o toj temi.
– Naša đurđevačka škola prijavit će se na ovaj eksperimentalni projekt. Postoji materijalni dio, osigurana su sredstva, a mi ćemo kandidirati za dogradnju škole i nove kapacitete, između ostalog i ugradnju bazena za uvođenje škole plivanja – rekao je prošli tjedan za Podravski list gradonačelnik Janči.
Za većinu učitelja Osnovne škole Đurđevac, kao i za ravnatelja Domišljanovića, sudjelovanje u eksperimentalnom projektu je neprihvatljivo. Kao prvo, ističe ravnatelj, u đurđevačkoj se školi provodi dvosmjenska nastava pa nema glavnog preduvjeta za cjelodnevnu nastavu. I sam projekt pun je nelogičnosti koje ne idu na ruku niti učiteljima niti učenicama.
– Podržavam promjene u školstvu koje donose pomake, ali nisam za ishitrene odluke i projekte. Držati djecu cijeli dan u školi i to u jednoj učionici nikako neće biti korisno. Niti za učitelje nije dobro da cijeli dan imaju nastavu. Između ostalog ako će stalno raditi s djecom, postavlja se i pitanje kad će se pripremati za nastavu, kad će stići ispravljati ispite, surađivati s roditeljima i slično i slično. Neki očito misle da mogu „kupiti“ učitelje za povišicu plaće od maksimalno 25 posto. Takvu povišicu učitelji su odavno morali dobiti, a ne da ih se sad kroz eksperimente, upitne praktične primjenjivosti, pokušava „primamiti“ na cjelodnevnu nastavu – ističe Danijel Domišljanović.
Danijel Domišljanović
Ministarstvo bi, dodaje on, prvo trebalo riješiti problem sa stručnim kadrom iz matematike, fizike, kemije i stranih jezika. Te predmete u većini škola predaju učitelji koji nemaju potrebne kvalifikacije i iz godine u godinu taj problem se ne rješava. Još uvijek dobar dio škola nema adekvatnu infrastrukturu i uvjete za rad, a to bi trebao biti prioritet kod razmišljanja o problematici hrvatskih škola i obrazovanja.
– Imamo projekt Škole za život, koji je oduzeo puno energije i „noviteta“, a dostavljeni tableti i dalje su mrtvo slovo na papiru, dok su torbe učenika od petog do osmog razreda teške su kao od vojnika pod punom ratnom spremom. Moj je stav da obvezna cjelodnevna nastava nije potrebna, a za roditelje koji nemaju baka-servis dovoljan je i program produženog boravka – kaže Danijel Domišljanović.
I kao roditelj Domišljanović je protiv cjelodnevne nastave jer je svjestan da bi se na taj način djeca osjećala kao da su u „zatvoru“, a i ne bi im ostajalo vremena za obiteljska druženja. – Ako se uzme u obzir da se danas većina djece bavi nekim aktivnostima i sportom, znači da ih nakon škole čekaju treninzi i natjecanja pa se s roditeljima skoro ne bi mogli ni vidjeti. To nikako nije dobro za njihovo odrastanje, a siguran sam da ne bi donijelo ni bolje rezultate u školi. Zato se reforma mora puno bolje i kvalitetnije osmisliti i to na način da je dobra i za učenike, i za roditelje i za učitelje – zaključio je Danijel Domišljanović.
FOTO: Dinko Borozan
