razgovarao: Matija Dolenec
Mirovinski sustav, usklađivanje mirovina i status umirovljenika sve su aktualnije teme u ovim vremenima kada se događa brzi rast plaća, ali i inflacije pa posredno i cijena. Umirovljenici su posebno pogođeni rastom životnih troškova i njihov status u društvu posebno je socijalno pitanje kojim se kroz svoj dugogodišnji angažman u Hrvatskoj stranci umirovljenika bavi Željko Šemper. Kao analitičar mirovinskog sustava, Šemper već dugi niz godina upozorava na nelogičnosti u samom sustavu, ali i daje razne prijedloge kako bi se ti problemi mogli riješiti.
PL: Krajem prošle godine dali ste ostavku u Hrvatskoj stranci umirovljenika. Čime se sada bavite, kada više niste u politici? Niste u potpunoj mirovini jer vidimo da često javno istupate.
– Bio sam član stranke od 2001. godine, a prošle godine dao sam ostavku. Nisam bio zadovoljan s radom novog vodstva. Dao sam ostavku na poziciju člana Predsjedništva i Središnjeg odbora pa onda i na kraju 2023. na članstvo u stranci. Osim toga, kad čovjek dođe u godine, treba reći dosta i raditi ono što želi, neopterećeno i bez obaveza. Odlazim ponosan na ono što sam izborio preko politike, posebno na dodatak od 4-27% za „nove“ umirovljenike, na institut starosne mirovine prema uvjetu 60 godina života i 41 godinu staža, bez penalizacije i još dosta toga. Ostali su moji hobiji – utakmice, sportski prijenosi i radovi u vrtu i voćnjaku, a tu je i unuk, s kojim se još uvijek malo poigram nogometa.
PL: No, niste prestali pratiti problematiku kojom se dugo bavite, a to je mirovinski sustav. Tu ste još uvijek vrlo aktivni, a ta problematika nikad neće nestati. Štoviše, ona je zadnjih godina možda još aktualnija.
– U mirovini sam od početka 2000. i kad sam uvidio kakvih tu ima problema, koliko nepravde, posebno što se tiče razlike između starog i novog Zakona o mirovinskom osiguranju, koji je toliko oštetio nove umirovljenike, počeo sam svoju borbu s namjerom da se neke nepravde isprave. Osim toga, svaki dan sam u statistikama, sve pratim, reagiram na nepravde i hvalisanja aktualnog premijera, ne volim laži ni nepravde.
PL: Često se govori o udjelu prosječne mirovine u prosječnoj plaći. Tu imamo oprečne podatke. One koje možemo čuti iz Vlade i neke podatke analitičara, među kojima ste i Vi, a koji govore o drugačijoj realnosti. Možemo čuti da se govori o 623 eura prosječne mirovine. No,vi kažete da to nije tako.
– Da, ja već dosta dugo „ratujem“ s našim Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, koji inače ima prekrasne statističke informacije po svim parametrima i po svim razinama. Međutim, problem je u tome što Hrvatska ima četiri vrste mirovina. To su naše zarađene „radničke“ mirovine, to je 16 vrsti po posebnim propisima tzv. „povlaštenih“ mirovina, to su braniteljske mirovine i to su mirovine prema međunarodnim ugovorima. Prema tome, kad gledamo sveukupne mirovine, prosječna mirovina za listopad bila je 553 eura. Prosječna plaća za rujan bila je 1.322 eura i onda je to udio mirovine u plaći od svega 41.83%. Međutim, HZMO za premijera radi malo „lakiranu“ statistiku, gdje daju statistiku bez međunarodnih mirovina koje su u prosjeku 170 eura za staž od oko 12 godina u Hrvatskoj i ostatak u drugim državama. Takva mirovina iznosi 623 eura, a udio u plaći 47%. Od ove godine HZMO u ukupnu statistiku stavlja i braniteljske mirovine čiji je prosjek 1.214 eura i koje povećavaju ukupan prosjek, a uvijek su se vodile kao posebna skupina, baš zbog visokog prosjeka.
PL: Kako onda stojimo u tim statistikama?
– Članica smo EU pa se kompariramo s ostalim državama, a statistiku vodi Eurostat. Na toj smo tablici mi u društvu s Bugarskom, Irskom i Litvom na samom dnu tablice. Neke druge države srednje Europe s kojima smo se nekad komparirali, i bili bolji od njih, sada su nas pretekle. Mi smo negdje na 24. mjestu u Europi. Poljska, Češka i Slovačka su od šestog do 10. mjesta. Tako da to baca jednu realnu sliku gdje je Hrvatska na tom europskom mirovinskom nebu. Još više žalosti podatak da kada gledamo države bivše Jugoslavije, tu smo također zadnji. Kad gledamo ne po nominalnom iznosu mirovine, nego koliki je udio mirovine u plaći, iza nas je jedino Republika Srpska. Premijer se često hvali o velikom povećanju mirovina u odnosu na Milanovićevu 2015. Najbolji pokazatelji stanja mirovina u državama su udio mirovina u plaći i ukupni rashodi za mirovine u odnosu na BDP. Ti su podaci na strani Milanoviće Vlade: 2015. udio mirovina u plaći bio je 42.87%, a 2024. iznosi 41.25% – udio mirovina u BDP-u 2015. bio je 10.65%, prošle 2023. bio je 9.5%. Pametnom sasvim dovoljno! Prosjek rashoda za mirovine u BDP-u članica EU je oko 12%, a Grčka, Francuska i Španjolska su na 14-15% BDP-a.
PL: Ipak, mirovine se stalno povećavaju usklađivanjem s prosječnom plaćom i inflacijom.
– Tu se manipulira pojmovima „povećanje“ i „usklađivanje“. Oni kažu: „Mi smo povećali mirovine 72%“, što je točno nominalno, ali nije točno, jer je to rezultat usklađivanja, a ne povećanja. Mirovine se usklađuju prema zakonu, a ne odlukama Vlade. Odluka Vlade je ovih devet dodataka u zadnje tri godine za korisnike nižih mirovina, do nekog cenzusa, a zadnji je bio 840 eura. Kada bi Vlada donijela odluku o povećanju, onda bi se to moglo reći. Kao što je primjerice to učinila Račanova Vlada 2001. godine odlukom o povećanju mirovina od 0.5% do 20%. Ili kad smo 2007. izborili dodatak od 4-27% za „nove“ umirovljenike.
PL: Dogovorena je nova formula o usklađivanju mirovina. Možete li nam to malo objasniti?
– Taj dogovor od prije godinu dana bila je predizborna „spika“ na Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe. Dakle. izmjena formule, 13. mirovina i majčin dodatak za dijete, ali do danas nije prošao zakonsku proceduru. Usklađivanje prema omjeru 85:15 bit će vjerojatno od 1. srpnja 2025. godine, 13. mirovinu pretvorili su u neki dodatak „godine staža x 5.00 eura“, a dodatak majkama je prava diskriminacija prema godini umirovljenja. Formula usklađivanja nije dobra, jer na svakom usklađivanju stvara sve veću razliku između mirovina i plaća. Kao primjer, zadnji rast plaća iznosio je 10.4%, a mirovine su usklađene sa 7.46%. Dakle, tu mirovine gube trku ne samo s inflacijom, već i s plaćama. Mi pojedinci, stranke i udruge stalno tražimo da se uzme samo veći parametar, ili plaće ili inflacije, i da se mirovine usklađuju po tom postotku, ali ne zbog povećanja, jer se njom može samo zaustaviti daljnja razlika mirovina i plaća. Odlukama Vlade i ispravljanjem raznih nepravdi u Zakonu o mirovinskom osiguranju može se doći do boljih mirovina.
PL: U Hrvatskoj, ako se ne varam, trenutačno ima oko 1.200.000 umirovljenika. Govorili smo o inflaciji, a ona je najviše utjecala na cijene hrane i energenta, znači osnovnih životnih potreba, a umirovljenici većinu prihoda koje imaju troše upravo na te osnovne potrebe, jer imaju male prihode. Možda raspolažete kakvim podacima koliko umirovljenika danas živi u sferi siromaštva ili u opasnosti od siromaštva?
– DZS objavljuje statističke podatke o inflaciji, ali svako kućanstvo ima svoju inflaciju, ovisno o tome na što sve troši svoj dohodak, svoju mirovinu. U Europi je prosjek da se za hranu i režije troši od 15 do 17% dohotka. Međutim, u Hrvatskoj je to, posebno kod umirovljenika, između 40% i 50%. Prema statistici DZS-a, prag siromaštva za 2024. godinu kod nas je 494 eura za samca, a za dvočlanu obitelj s dvoje djece je 1.037 eura. Kada gledamo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, ako maknemo van niske međunarodne i visoke braniteljske mirovine, u Hrvatskoj ima oko 950.000 umirovljenika, a od tog broja mirovinu do 500 eura ima njih oko 45%, točnije njih 423.623. Primjerice, najnižu mirovinu u Hrvatskoj danas prima oko 270.000 umirovljenika, a njihova mirovina je svega 395 eura. Što znači da je svaki peti umirovljenik u najnižoj mirovini. To su brojke koje su stvarno zabrinjavajuće.
PL: Kad je sljedeće usklađivanje mirovina i koji su Vaši izračuni koliko bi ono trebalo biti?
Prema zadnjim podacima Državnog zavoda za statistiku, mislim da više ne možemo očekivati usklađivanje mirovine po stopi od četiri do osam posto. Moja pretpostavka i moje procjene su da će od 1. siječnja 2025. godine usklađivanje mirovina biti oko 2%, jer su velika povećanja plaća u državnim i javnim službama od 32% bila u ožujku ove godine. Tako je prosječna plaća za rujan bila na razini ili čak nešto manja nego u ožujku, pa i u kolovozu, što ima veze i s krajem turističke sezone. Ako će plaće u zadnja tri mjeseca biti na razini rujna, onda je moja prognoza o 2% dosta realna. Još jedno je pitanje koliko nova formula može umirovljenicima donijeti veću mirovinu? Ako će postotak usklađivanja biti stvarno oko 2%, onda će umirovljenici u odnosu na dosadašnji omjer 70:30 dobiti više samo 2-3 eura, što je jedno veliko ništa! A premijer i ministar Piletić stalno se hvale famoznom „novom“ formulom, koja će povećati mirovine. Svašta!
PL: Najavljena je i 13. mirovina…
– Tu se uopće ne radi o 13. mirovini kakvu znaju umirovljenici u državama EU. Na Nacionalnom vijeću su ju pretvorili u dodatak „godine staža x 5 eura“, što je tek četvrtina prave mirovine. To je opet jedno veliko ništa. Plenković i društvo opet nam daju „mrvice“, jer su se predizborno u ožujku malo zaigrali i podijelili 1,6 milijardi eura državnim i javnim službama, a posebno u srpnju sebi za 83% ili 2.000-2.500 eura, pa onda nema za umirovljenike. U državama EU, neke države kao Španjolska, Portugal ili Austrija dijele 13. i 14. mirovinu.
PL: Puno ste govorili i o penalizacijama prijevremenih mirovina. Smatrate li da bi i tu trebalo doći do promjena?
– Tako je, svi oni koji navrše 65 godina života, penalizacija bi im se trebala ukinuti. Bili bi zadovoljni da se ukine čak i u 70. godini, jer ipak se duže živi. U tim godinama jedan od bračnih partnera praktički odlazi na nebo, da tako kažemo. I u tom trenutku samac koji je ostao još teže preživljava samo s jednom mirovinom. Penalizacija je jedna velika nepravda baš zbog toga što, recimo, zakon ne razlikuje je li netko dragovoljno otišao u prijevremenu mirovinu uz dobru otpremninu ili je ostao bez radnog mjesta zbog stečajeva poduzeća, kao tehnološki višak. Ali kako „pušu vjetrovi“ od Europske komisije, članicama se predlaže „smanjenje mogućnosti za odlazak u prijevremenu mirovinu“, što znači da se može dogoditi da se uvjet godina podigne sa 60 na 62 godine, jer neke države čak ni nemaju prijevremeno umirovljenje.
PL: Puno se govori o mirovinskoj reformi. No, i napuci Europske unije ništa ne govore o tome da će se relaksirati uvjeti odlaska u mirovinu, već upravo suprotno. Europa nam govori „morate još duže raditi jer duže se živi“.
– Ono što Europska unija sad predlaže svojima članicama je da „moderniziraju“ svoje mirovinske sustave. Traži se povećanje dobne granice za umirovljenje u skladu s produljenjem očekivanog trajanja životnog vijeka. Kažu da treba smanjiti mogućnosti za prijevremeno napuštanje radnog mjesta. Također, predlaže se „relaksacija uvjeta pod kojim umirovljenici mogu raditi“, što znači duži staž, jer u Hrvatskoj je samo u prosjeku 31 godina. Hrvatska je tu već nešto poduzela, jer ove godine čak 33.000 umirovljenika radi uz primanje cijele mirovine. Izgleda da se očekuju i daljnje promjene u cilju viših bonusa nakon 65. godine života. Na zadnjem Nacionalnom vijeću dogovoreno je da će svi umirovljenici, ne samo kao dosad branitelji, moći raditi osam sati i primati pola mirovine. Do sad su umirovljenici morali raditi u „sivoj zoni“ – radili su u nekim hotelima osam sati, četiri im se platilo službeno na račun, a pola ispod stola, gdje su svi gubili, posebno mirovinski fondovi.
PL: Onima koji danas rade preporučuje se da štede izvan obaveznih mirovinskog fondova, a umirovljenicima da opet uđu u sustav rada.
– To je također jedna od „preporuka“ Europske komisije u cilju „promicanja dopunske mirovinske štednje“ i brige za svoju dodatnu mirovinu. Onima koji žele, koji su zdravi, koji mogu i koji imaju iskustva, treba omogućiti da rade. Onima koji sada rade, posebno koji se tek zaposle, pa makar imaju i 20 godina do mirovine, preporučio bih dopunsku mirovinsku štednju. Kod nas imamo treći stup, a postoji i europski model PEEP. U trećem stupu država stimulira štednju s državnim poticajnim sredstvima (DPS), što je praktički kamata od 15%, a na sve to idu još i prinosi. Ako danas mladi ljudi vide kako žive današnji umirovljenici, kakve mirovine imaju njihovi roditelji, trebaju znati da su svi mirovinski sustavi u EU u problemima zbog manjka radne snage, demografskih problema i problema u državnom proračun, što znači da neće biti puno bolje, nego će u budućnosti možda biti i gore. Država uvijek prije svega gleda na održivost proračuna, a manje na adekvatnost mirovina, koje bi trebale biti sukladne uplaćenim doprinosima.
FOTO arhiva
