piše: Robert Mihaljević
Grad Koprivnica, ako ćemo pravo, ove godine slavi svoj 30. rođendan. Grad u ovom administrativno-teritorijalnom ustroju kao lokalna jedinica postoji od 1993. godine, nakon prvih izbora po novom „lokalnom kroju“ karte samostalne Hrvatske. U prve tri godine naše državne samostalnosti, naime, bile su aktualne skupštine općina, što je i HDZ-u omogućilo da nakratko vlada Koprivnicom jer je općinski, ujedno i gradski čelnik tada postao Zdravko Mikotić.
No, na izborima za Gradsko vijeće Koprivnice u travnju 1993., na koje se odazvalo čak 71 posto birača, uvjerljivo pobjeđuje koalicija HSLS-a, SDP-a i HNS-a koja osvaja ukupno 19 vijećnika, a HDZ tek sedam. Većina u gradskom parlamentu je za gradonačelnika izabrala Vinka Špička iz HSLS-a, a Nikola Bakrač iz HNS-a postaje njegov zamjenik. Mjesto šefa Gradskog vijeća Koprivnice pripada SDP-ovu Zvonku Hitrecu.
Koprivnica će u subotu, 4. studenoga proslaviti 667. rođendan jer je prije točno toliko godina dobila status slobodnog i kraljevskoga grada. Ipak, daleku povijest pustimo ovaj put povjesničarima. Više nas zanima što se događalo s Koprivnicom u proteklih 30 godina hrvatske samostalnosti, u novom dobu koje nam je donijelo srpsku agresiju i krvavi rat za samostalnost, divlju pretvorbu i privatizaciju, pljačku i devastaciju javnog dobra, ali i poduzetnički duh koji je iznjedrio mnoge doista uspješne kompanije i pojedince.
Za početak, valja naglasiti kako je koprivnički razvoj, nekad i sad, tijesno vezan uz razvoj Podravke i Belupa, ključnih okosnica gradskog gospodarstva. Pritom, onako usput, treba podsjetiti i kako od 1990. godine, kada na čelo tvrtke dolazi Zvonimir Majdančić, (bio je predsjednik uprave do 1997.) kompanijom sve dosad, uz ponešto intermezza za dvije SDP-ove vlade, čvrsto upravlja upravo HDZ kao vladajuća stranka u državi. Sindrom Podravke u proteklih 30 godina prenio se, dakle, zakonom spojenih posuda na Koprivnicu. Govorimo o sindromu politički dirigiranog gospodarstva koji se odrazio na ekonomske pokazatelje grada kao društvene cjeline.
Mnoge poznate tvrtke iz branše koje su prije 30-ak godina do kraja privatizirane ostvarile su do danas značajan rast i razvoj. Vindija, Kraš, Ledo, Konzum, Jamnica, Franck, Cedevita – neke su narasle višestruko. Za razliku od Podravke, koja je u većini tog razdoblja zapravo debelo stagnirala (rasla osjetno manje od tržišta) te propustila brojne prilike za snažan zamah. Sjetite se samo da je upravo Podravki, primjerice, na pladnju nuđeno da preuzme Jamnicu, Belje i Cedevitu. No, Podravkom je upravljao politički, a ne menadžerski mindset.
A Koprivnica se i prije i tada uljuljkivala u sjeni snažnih gospodarskih sustava Podravke i Belupa zbog kojih je i poduzetnički duh bio tromiji nego u drugim sredinama. Mladim menadžerima bilo je mnogo privlačnije bogatiti se na lukrativnim funkcijama u Podravki, nego ulaziti u rizike vlastitog poduzetničkog pothvata. Tako se ponašala i stranačka nomenklatura: u Koprivnici se ulazilo u politiku s ciljem da se jednog dana uđe u Podravku. Fizički, u kakvu udobnu fotelju, ali i posredno, kroz kanale nabave ili zbrinjavanje rodbinski i interesno bliskih ljudi.
Zbog čega je to važno u času dok seciramo 30. rođendan nove Koprivnice? Pa upravo zato jer je takva političko-gospodarska klima presudno utjecala na surove brojke koje Koprivnicu, u usporedbi s drugim gradovima, ne prikazuju u najboljem svjetlu. Grad jednostavno kaska u gospodarskom razvoju jer su mu na nogama preteški Podravkini i Belupovi utezi. Zlatno doba konjunkture nije iskorišteno na pravi način, ali sreća je da je ipak došlo novo, upogonjeno silnim europskim novcem i golemim infrastrukturnim projektima.
Da ne mislite kako takvim tezama mlatimo praznu slamu: sve je to potkrijepljeno konkretnim gospodarskim brojkama i statističkim pokazateljima u protekla tri desetljeća. A najviše, dakako, usporedbom s drugima, iz našeg domaćeg dvorišta. Ne mislimo vas zamarati s previše brojki jer je ovaj tjedan ipak obljetničarski, ali jedan podatak prilično jasno ocrtava ono o čemu pričamo. To je kretanje broja zaposlenih u pravnim osobama u gradovima.
Uzmimo, primjerice, 2001. godinu kao referentnu u ovoj usporedbi. Koprivnica je tada u svim pravnim osobama potkraj ožujka zapošljavala ukupno 13.900 ljudi. Lani potkraj ožujka, pak, u tvrtkama na području grada zaposleno je oko 800 osoba manje. To je pad od gotovo šest posto. A posebno žalosti činjenica da grad ima otprilike isti broj radnika u poduzećima kao i prije deset godina. Dakle, s mjesta se nismo pomaknuli, potratili smo desetljeće u kojem su drugi doslovce trčali.
Za to vrijeme, od referentne 2001. godine do lani, tvrtke u Ludbregu otvorile su oko 600 radnih mjesta više. Bjelovar je s 12.000 skočio na 14.100 zaposlenih, Varaždin s 26.000 na gotovo 30.000, Čakovec s 14.700 na 16.900, Prelog s 2200 na 4250, Virovitica sa 6900 na 7800 radnika. Ovo su službeni podaci Državnog zavoda za statistiku koji su posljednji put ažurirani u srpnju ove godine. Ti podaci, doduše, razlikuju se od onih koje objavljuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i po kojima Koprivnica ima nešto više zaposlenih nego po DZS-u. No, svejedno, trend u oba slučaja nije dobar.
Bogohulno bi bilo tvrditi kako se Koprivnica u proteklih 30 godina nije razvijala. Gospodarski i infrastrukturno. No, je li to bilo dovoljno? Je li se moglo bolje, jače i više? Jesmo li danas ipak mogli imati više radnih mjesta od Bjelovara i Čakovca? To su pitanja koja bi naše političke i menadžerske elite radije izbjegle. Ali, ona su svejedno tu, pa i u tjednu kad naš grad, nama najljepši na svijetu, slavi rođendan. I za kojeg duboko vjerujemo kako novu priliku neće tako olako propustiti.
Prije 30 godina, dakle, na čelo grada stigao je liberal Vinko Špičko, čovjek s uspješnim obiteljskim biznisom i političkom agendom koja je a priori trebala tetošiti privatno poduzetništvo. No, Špičko je gradio stadion jer je Slaven postao nogometni prvoligaš pa je glavni sponzor Belupo tada imao neke druge prioritete od poticanja gospodarskog razvoja lokalne sredine. Belupo je, uostalom, predugo donosio politički obojene odluke, pa i onda kad je sklapao poslovne dealove s lokalnim dobavljačima i partnerima.
Liberali su i nakon Špička zadržali vlast u gradu, ali su se uspjeli raskoliti pa je njihov drugi gradonačelnik, Mladen Godek, odradio tek dvije godine mandata. Nakon raspada liberala na Budišine i Gotovčeve, Budišina Godeka zamjenjuje Gotovčev Joža Betlehem uz svesrdnu potporu HDZ-a, ali on jedva odrađuje godinu na čelu grada, pa vlast prepušta kolegi dr. Draženu Sačeru, čiji će mandat biti upamćen po tome što je tvorca suvremene Podravke Pavla Gažija vratio na javnu scenu dodijelivši mu 2000. godine nagradu za životno djelo.
Godinu dana kasnije na čelo grada dolazi Zvonimir Mršić, koji Koprivnicom vlada sve do 2012. godine kad se ne uspijeva othrvati sirenskom zovu Podravkine sedmerokatnice. U njegovo doba Koprivnica je sagradila biološki pročistač otpadnih voda, Gradske bazene Cerine, zgradu gimnazije… U mandatu predsjednika uprave Podravke ostat će upamćen po izgradnji nove Belupove tvornice vrijedne pola milijarde kuna, ali i rješavanju viška zaposlenih, zatvaranju pekare i klaonice, prodaji Studenca.
O mandatu Vesne Želježnjak, u kojem je Koprivnica osnivanjem Sveučilišta Sjever postala fakultetski grad (ali to je također bio Mršićev projekt), teško se može dati prolazna ocjena jer je Vesna nečasno otišla zbog afere sa saborskim dnevnicama zbog koje je na koncu i pravomoćno osuđena.
Naslijedio ju je zamjenik Mišel Jakšić, koji nakon toga dvaput pobjeđuje na neposrednim izborima za gradonačelnika te postaje i saborski zastupnik. U šest Jakšićevih godina Koprivnica je dobila novu školu na Podolicama, obnovljene i novouređene glavne gradske trgove, reciklažno dvorište i modernu kompostanu u Herešinu, novi dječji vrtić u Starigradu, inkubator kreativnih industrija Enter, školsku sportsku dvoranu… Ali i nove poduzetnike koji ulažu u poslovnim zonama i izvan njih.
I Podravka je posljednjih godina u snažnom investicijskom ciklusu. Obnovljena je poslovna zgrada, sagrađena tvornica tjestenine, gradi se veliki logističko-distributivni centar, niču solarne elektrane na fabričkim krovovima. Novca u kompanijskom i gradskom sustavu nikad nije bilo više. I zato nema nikakve sumnje kako je počeo novi razvojni ciklus Koprivnice. Nadamo se kako ovaj put simbioza Podravke i Koprivnice ipak neće zakazati.
FOTO Nikola Wolf
