Kako smo pogranično područje, ulazak u Schengen, koji nam je prošli četvrtak jednoglasno odobrilo 26 članica Schengenskog prostora, posebno nam je zanimljiv. Prelazak mađarske ili slovenske granice nekima je svakodnevnica, ali barem „svakotjednica“ jer brojni naši građani rade u Austriji ili bližim dijelovima Njemačke te se gotovo svaki vikend vraćaju u Hrvatsku.
Ova je tema objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Naime, kao i ostalim putnicima i gospodarstvenicima, od 1. siječnja 2023. godine, prometovanje između tih granica bit će olakšano jer neće biti, ili barem ne bi smjelo biti, graničnih kontrola na granicama između Hrvatske i Mađarske te Hrvatske i Slovenije.
Prolazak bez zaustavljanja
Pojednostavljeno, ako ćete već 1. siječnja ići, recimo, u šoping u Mađarsku, nećete biti zaustavljeni na granici između dviju država, već ćete slobodno proći. Granične su kontrole moguće samo ako te države zbog nekih izvanrednih stanja suspendiraju Schengenski protokol i ponovno uvedu granične kontrole. No, tako nešto sad nije najavljeno. No, što je točno Schengen? To je prostor od 26, ili od 1. siječnja 27 europskih zemalja, koje su se međusobno dogovorile da je kretanje građana između njihovih granica gotovo apsolutno slobodno. Članice Schengena su sve zemlje Europske unije osim Rumunjske, Bugarske i Cipra, ali i nečlanice Europske unije, Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska.
Članica Europske unije Irska svojevoljno nije članica Schengenskog prostora. Dakle, Hrvatska od 2023. godine ulazi u ovaj prostorno najveći teritorij na svijetu bez graničnih kontrola i prostor u kojem živi oko 420 milijuna ljudi. Ovo je ogromno priznanje Hrvatskoj, jer sad 6500 pograničnih policajaca čuva vanjske granice Schengena, dakle granice između Hrvatske i BiH, koja je u smislu migrantskih prolazaka i ilegalnih prijelaza izuzetno aktivna granica.
Čuvari vanjskih granica
Također, vanjske granice Schengenskog prostora pod hrvatskom kontrolom su granice između Hrvatske i Srbije te Hrvatske i Crne Gore. Priznanje Hrvatskoj je utoliko veće što je ušla u ovaj prostor u vrijeme kad neke zemlje, a posebice Austrija, pozivaju na reformu Schengenskog prostora i jačanje nadzora nad vanjskim granicama. Ipak, Hrvatska je dobila zeleno svjetlo za ulazak od svih zemalja članica, što je i uvjet za pristup. Nešto što Bugarskoj i Rumunjskoj nije uspjelo već desetak godina, otkad su ispunile tehničke uvjete za ulazak, a nije im to uspjelo ni na glasanju prošlog četvrtka.
No, znači li ulazak u Schengenski prostor to da se ukidaju sva pravila i carinske odredbe između zemalja članica Schnegena? Ne, neka ograničenja ipak ostaju. Ona nisu nova te su nastala kod ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Isto tako, to ne znači da će se od 1. siječnja ukinuti carinske i policijske službe i kontrole. Neki granični policajci bit će premješteni na granice Schengena, a neki će ostati ovdje zbog provođenja tzv. kompenzacijskih mjera, dakle povremenog zaustavljanja automobila u pograničnom prostoru kao prevencija nelegalnih djelatnosti. Također, ostat će u funkciji mobilni timovi carine jer ograničenje prijevoza roba između članica postoji i one ostaju iste kao što su bile na snazi kod pristupanja hrvatske Europskoj uniji.
Carinski nadzor kao iznimka
Tako, carinski nadzor nad robom ne postoji u pravilu, već kao iznimka. No ako vas ipak mobilna carina zaustavi na području EU, svu onu robu koja je nabavljena u članicama Europske unije možete slobodno prevoziti. To se tiče i mesa i mesnih prerađevina. Upravo oko toga bilo je najviše nedoumica jer su nam pojedini putnici tvrdili da su im carinici slučajnom kontrolom zaplijenili meso i mesne proizvode. No, kako smo saznali, to se može učiniti ako se utvrdilo da putnici prijenose previše mesa ili se ne može utvrditi njegovo porijeklo. No, izgleda da se tu radi o slobodnoj procjeni carinika jer ne postoje određeni parametri po kojim bi se carinski službenici ravnali.
Iznimka od slobodnog kolanja ljudi i robe unutar Schengenskog prostora su trošarinske robe, koje pak podliježu posebnim pravilima. Dakle, za njih postoje posebna pravila i količinske kvote prilikom kolanja tih roba između članica EU. Tako fizička osoba putnik, koja unosi u Republiku Hrvatsku trošarinske proizvode (alkohol i alkoholna pića te duhanske prerađevine) koji su nabavljeni u nekoj od država članica Europske unije, može ih unijeti bez carinskih formalnosti i bez obveze plaćanja trošarine u Republici Hrvatskoj pod uvjetom da su trošarinski proizvodi pušteni u potrošnju u državi članici u kojoj su nabavljeni. To znači da su trošarinski proizvodi nabavljeni u maloprodaji, što znači da su PDV i trošarina plaćeni, te da su proizvodi za osobne potrebe fizičke osobe te da ih putnik sam prevozi, odnosno unosi trošarinske proizvode u Republiku Hrvatsku iz države članice u kojoj su nabavljeni.
Posebno za duhan i gorivo
Obveza plaćanja trošarine nastaje za nabavljene i u Republiku Hrvatsku unesene energente, dakle pogonsko gorivo i slično, koji su već bili pušteni u potrošnju u drugoj državi članici te ih na neuobičajen način prevozi fizička osoba ili tko drugi u njezino ime.
– Neuobičajeni prijevoz znači svaki prijevoz energenata osim prijevoza pogonskog goriva u standardnim spremnicima motornih vozila ili u prikladnim prenosivim kanistrima za rezervno gorivo zapremnine do 10 litara – objašnjavaju u Carinskoj upravi.
Nacionalnim trošarinskim zakonodavstvom također je propisano da obveza plaćanja trošarine ne nastaje niti prilikom unosa u Republiku Hrvatsku grijanih duhanskih proizvoda, e-tekućine i novih duhanskih proizvoda, koji su pušteni u potrošnju u drugoj državi članici Europske unije, u situacijama kada te proizvode unosi fizička osoba za vlastite potrebe i sama ih prevozi. U obzir se uzimaju, kažu u Carinskoj upravi, sljedeće indikativne količine: jedan kilogram grijanog duhanskog proizvoda, 100 mililitara e-tekućine, jedan kilogram novih duhanskih proizvoda.
U odnosu na kavu i bezalkoholna pića koji su oporezivi u Republici Hrvatskoj posebnim porezom (nisu dio europskog harmoniziranog trošarinskog zakonodavstva), fizička osoba – putnik može ih bez plaćanja posebnog poreza unijeti u osobnoj prtljazi u količinama za koje se smatra da nisu namijenjene za komercijalnu uporabu. Unos se ne smatra komercijalnom uporabom ako se ne obavlja redovito, ako se predmeti oporezivanja javno ne reklamiraju i ako količine i vrijednosti predmeta oporezivanja te druge okolnosti ne ukazuju da se radi o komercijalnoj uporabi, a ako bi se utvrdilo da su uneseni za komercijalnu uporabu, takav bi se unos smatrao nezakonitim postupanjem.
