Paprika je jedna od najosjetljivijih, ali i najisplativijih kultura u vrtu, a pravilnom njegom prinos se može znatno povećati. Jedan od najvažnijih faktora je sadnja u dovoljno zagrijano tlo. Paprika je biljka topline i najbolje raste kada je temperatura tla najmanje 16–18 °C, dok je idealna temperatura zraka između 22 i 28 °C. Ako se presadi u hladno tlo, korijen stagnira, biljka zaostaje u razvoju dva do tri tjedna, a konačni prinos bude znatno manji. Zbog toga se u kontinentalnim dijelovima Hrvatske preporučuje presađivanje tek krajem svibnja. Dodatno, korištenje crne folije ili organskog malča može pomoći da se tlo brže zagrije i zadrži toplinu.
Jednako važna za visok prinos je kvalitetna i duboka zemlja bogata organskom tvari. Paprika ima relativno slab i plitak korijen, pa joj je potrebno hranjivo tlo kako bi se biljka pravilno razvijala. Najbolje je prije sadnje u zemlju dodati kompost ili dobro zreo stajski gnoj u količini od približno 3 do 5 kilograma po kvadratnom metru. Time se poboljšava struktura tla i osigurava stabilan izvor hranjiva. Uz to se može dodati i mala količina drvenog pepela koji je bogat kalijem, elementom važnim za razvoj plodova. Takva kombinacija rezultira većim plodovima, većim brojem cvjetova i stabilnijim rastom biljke.
Zalijevanje je još jedan ključan faktor u uzgoju paprike. Ova biljka ne podnosi ni dugotrajnu sušu ni stalno mokro tlo. Najbolji pristup je rijetko, ali obilno zalijevanje. U praksi to znači zalijevanje jednom do dva puta tjedno s otprilike 10 do 15 litara vode po kvadratnom metru. Idealno rješenje je sustav navodnjavanja kap po kap jer osigurava ravnomjernu vlagu u zoni korijena. Česta pogreška koju vrtlari rade je svakodnevno lagano zalijevanje, što potiče razvoj plitkog korijena i dugoročno slabi biljku.
Jedna od tehnika koju koriste profesionalni uzgajivači je uklanjanje prvog cvijeta na biljci paprike. Taj prvi cvijet, koji se naziva kraljevski cvijet, često troši velik dio energije mlade biljke. Ako se ukloni u ranoj fazi, biljka će razviti više bočnih grana, a kasnije i veći broj plodova. Na taj način biljka raspoređuje energiju na rast i grananje, što dugoročno povećava ukupni prinos.
Tijekom razdoblja kada paprika počne formirati plodove, biljci je posebno potreban kalij. Zato je korisno provoditi dodatnu gnojidbu gnojivima bogatim kalijem. Kao prirodna rješenja mogu se koristiti drveni pepeo, gnojivo od koprive ili gnojivo od gaveza. Moguća je i upotreba mineralnih gnojiva, primjerice formulacije NPK 5-10-15 ili sličnih omjera. Dovoljna količina kalija dovodi do stvaranja većeg broja plodova i debljih stijenki paprike, što značajno poboljšava kvalitetu uroda.
Redovita berba također ima velik utjecaj na količinu uroda. Paprika reagira na branje tako što nastavlja stvarati nove plodove. Ako se plodovi redovito uklanjaju, biljka stalno potiče razvoj novih cvjetova i plodova. Preporučuje se berba svakih tri do pet dana. Ako se plodovi ostavljaju predugo na biljci, ona može “pomisliti” da je reprodukcija završena, zbog čega se smanjuje stvaranje novih plodova.
Važan, ali često zanemaren faktor je i pravilan razmak sadnje. Idealno je saditi paprike na razmak od 40 do 50 centimetara između biljaka te 60 do 70 centimetara između redova. Pregusta sadnja smanjuje količinu svjetlosti i ventilaciju između biljaka, što može smanjiti urod i do 40 posto te povećati rizik od bolesti.
FOTO ilustracija
