Uspješan uzgoj poriluka počinje već u fazi pripreme tla, koja se često podcjenjuje, ali upravo je plodno, dobro strukturirano tlo ključni temelj za visok prinos. Poriluk preferira duboka, rahla i dobro drenirana tla, jer njegov korijen prodire duboko u zemlju, a zbijeno tlo ograničava rast i dovodi do deformacija stabljike. Idealno je tlo koje je bogato organskom tvari, stoga se preporučuje već u jesen unijeti značajnu količinu stajnjaka ili komposta, kako bi se do proljeća tlo obogatilo hranjivim tvarima. Osim toga, važno je osigurati odgovarajuću pH vrijednost tla, koja bi trebala biti između 6,2 i 6,8, jer poriluk ne uspijeva dobro na izrazito kiselim tlima. U slučaju kiselog tla, poželjno je provesti kalcifikaciju, odnosno vapnjenje nekoliko mjeseci prije sadnje.
Sam način sadnje također ima velik utjecaj na krajnji rezultat. Mnogi vrtlari i poljoprivrednici griješe s gustoćom sadnje ili biraju neprikladne presadnice. Da biste postigli veći urod, preporučljivo je koristiti vlastiti rasad poriluka koji je pažljivo uzgojen i otporan na bolesti. Sadnice bi trebale biti stare 8 do 10 tjedana i dovoljno snažne da prežive presađivanje. Prilikom sadnje, dobro je posaditi poriluk nešto dublje u tlo kako bi se razvila duža i kvalitetnija bijela stabljika, što je tržišno najcjenjeniji dio biljke. Sadnja se vrši u redove, s dovoljno prostora kako bi biljke imale mjesta za razvoj, ali ne previše da se ne izgubi na iskoristivosti prostora. Ravnoteža između gustoće i individualnog razvoja biljke ključna je za visoki prinos.
Prihrana i navodnjavanje su faktori koji značajno utječu na urod, osobito ako je cilj višestruko povećanje prinosa. Poriluk ima visoke potrebe za hranjivim tvarima, posebno dušikom koji je odgovoran za rast zelenih dijelova biljke. Međutim, pretjerana upotreba dušika može imati negativan učinak, jer potiče rast na štetu kvalitete i otpornosti, stoga se gnojidba mora provoditi planski i u više faza — od osnovne gnojidbe pri sadnji, do prihrane u vegetaciji. Uz gnojidbu, ključno je redovito navodnjavanje, naročito u sušnijim razdobljima. Poriluk ne podnosi sušu jer gubi sočnost, a ni prekomjernu vlagu jer mu korijen lako trune, stoga treba održavati stalnu, ali umjerenu vlagu u tlu.
Nagrtanje, odnosno povremeno zagrćivanje zemlje uz stabljiku, ima dvostruku funkciju: mehanički potiče razvoj dužeg, blijeđeg i sočnijeg dijela stabljike te štiti biljku od korova. Ova praksa je izuzetno važna ako želite povećati ne samo količinu već i tržišnu vrijednost uroda. Ponavljano nagrtanje tijekom vegetacije potiče biljku da izduži svoj bijeli dio, koji se najviše koristi u prehrani, a ujedno poboljšava i otpornost biljke na vjetar i sušu.
Zaštita od bolesti i štetnika još je jedan često zanemaren, ali vrlo važan segment proizvodnje. Poriluk je osjetljiv na porilukovu muhu i druge štetnike, a dugotrajan uzgoj bez adekvatne rotacije povećava rizik od zaraze. Najbolje je prakticirati plodored, odnosno ne saditi poriluk ili srodne biljke (luk, češnjak) na istom mjestu barem tri godine. Uz to, korisno je pokrivati usjev zaštitnim mrežama kako bi se spriječilo polaganje jaja insekata na biljke, a u slučaju potrebe, može se pribjeći selektivnoj upotrebi ekološki prihvatljivih insekticida. Važno je i preventivno praćenje stanja biljaka, kako bi se pravovremeno reagiralo na znakove bolesti poput plamenjače ili hrđe, koje u vlažnim uvjetima mogu potpuno uništiti usjev.
Na kraju, vrijedi napomenuti da sortiment poriluka igra presudnu ulogu u visini uroda. Nisu sve sorte jednako prinosne, niti jednako otporne na uvjete uzgoja. Ako vam je cilj utrostručiti prinos, birajte visokoprinosne sorte koje su prilagođene vašem klimatskom području.
FOTO ilustracija
