Listopad je mjesec borbe protiv raka dojke. Mjesec je to tijekom kojeg liječnici nastoje intenzivnije potaknuti žene odazivu na redovite preglede, samopreglede i kontrole mamografijom kako bi se rak dojke otkrio na vrijeme jer je više od 90 posto pacijentica moguće izliječiti ako se ova vrsta raka otkrije na vrijeme. Rak dojke u Hrvatskoj je najčešća vrsta zloćudne bolesti od koje obolijeva četvrtina žena oboljelih od raka uopće. U emisiji „Zajedno do zdravlja“, u programu RKC-a ovog smo tjedna ugostili Ivanku Lukač, Koprivničanku koja je prošla kroz bitku s rakom, i predsjednicu Udruge žena oboljelih od raka dojke “Nada”, Željku Zetović, koja je ovog vikenda održala još jednu manifestaciju kako bi populaciju iznova osvijestili o ovom gorućem problemu. Željka Zetović kaže da svi premalo brinemo o svome tijelu.
Premalo brinemo
– Ne osluškujemo ga dovoljno, ne obraćamo pozornost na sebe, na svoje emotivno stanje i promjene na sebi. Olako prelazimo preko toga, a rak je taj koji tu našu tendenciju da se zanemarujemo iskorištava. Agresivan je i napada, a kod žena je najčešće na meti dojka. Uhvati nas nespremne, kad smo najslabiji, dok se osjećamo loše ili smo bezvoljni – rekla je Zetović te naglasila da bi se žene u svakom slučaju trebale redovito pregledavati pa i prije 40. godine života.
– Barem jedanput mjesečno, najbolje deseti dan nakon ciklusa, istuširati se, stati pred ogledalo i napraviti samopregled dojke. On se radi tako da se lijeva ruka digne u zrak i pregledava se lijeva dojka s desnom rukom tako da jagodicama prstiju dobro pritišćemo prema van, u smjeru kazaljke na satu. Isto treba ponoviti s desnom dojkom i lijevom rukom. Ako primijetimo bilo što, napipamo kakvu izraslinu ili anomaliju, odmah treba reagirati jer je već i tada kasno – pojasnila je predsjednica Udruge Nada. Da bi spriječili takve loše scenarije, iz godine u godinu provodi se nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke, putem kojeg žena na svoju kućnu adresu dobije poziv na pregled na kojem ju čeka tim medicinskih stručnjaka kako bi je pregledali.
– Ne treba značiti da svaka od nas nešto ima, no smrtnost od raka dojke izlječiva je u 90 posto slučajeva ako se otkrije na vrijeme. Kod nas u Koprivničko-križevačkoj županiji rak nastojimo otkriti u početnom stadiju, smanjiti smrtnost i u što većem postotku povećati kvalitetu života žena oboljelih od raka dojke. Program se provodi u Koprivnici, Đurđevcu i Križevcima, a odaziv je oko 58 do 60 posto, što je malo. Cilj nam je dostići barem 70 posto – rekla je Zetović, zadovoljna što je angažman Udruge Nada rezultirao povećanjem broja žena svjesnih da problem postoji.
– Mi ih na to podsjećamo u listopadu i ožujku na Danu narcisa, ali već nakon dva tri tjedna mnoge od njih na to zaborave, zanemare, misle „meni se to ne može desiti, to se dešava nekom preko puta“, ali ako se nešto ne daj Bože dogodi, onda bi svi trebali biti na raspolaganju samo njima i tog trenutka, što nije u redu jer su si same krive za to – naglasila je Zetović i apelirala na ženski spol da što ozbiljnije pristupi prevenciji ovog problema jer brojke potvrđuju da nažalost sve više žena u sve mlađoj životnoj dobi obolijeva od raka dojke, ali obolijevaju i muškarci.
– U dva posto slučajeva ima i njih, pa i u Koprivnici ih je nekoliko, tako da nije to samo ženska bolest i tegoba, nego bi se i muški trebali posvetiti sebi, pregledavati se i biti oprezni – dodala je.
Dobila je bitku
Koprivničanka Ivanka Lukač (67) dobila je svoju bitku s rakom dojke. Kako je ispričala za RKC, godinama se redovito kontrolirala iz predostrožnosti jer joj je sestra 2005. godine oboljela od raka dojke.
– Išla sam na program svake godine, a moja se dijagnoza dogodila u međuvremenu, između dva pregleda. Taman sam očekivala novi poziv, a kad sam ga dobila već sam bila u programu, u liječenju. Kad sam napipala kvržicu, mislila sam da je riječ o cisti, nisam joj predavala previše pažnje. Bila sam kod svoje doktorice na kontroli zbog nečeg sasvim drugog i skoro joj zaboravila spomenuti taj detalj. Ona me odmah poslala na mamografiju i tad su mi rekli da nije dobro, da je nalaz loš, no ono što je najvažniji detalj je da sam u glavi bila pozitivna i tako je liječenje krenulo. Bilo je bitno da sam to otkrila u početku, kad je bila veličine 1,5 centimetar – prisjetila se Ivanka te 2022. godine, kada je usprkos svemu što je iznenada doznala ostala staložena i objeručke prihvatila situaciju koja ju je snašla. Osim mamografije, da stanje nije dobro potvrdila joj je i punkcija te su je tada uputili da potraži plastičnog kirurga.
– Ostala sam u čudu, kak’ da si to tražim? Nisam znala kud krenuti. No, srećom, već sam bila kod onkologinje koja mi je puno pomogla i poslala me kud god je trebalo. Na koncu, nije trebalo odstraniti cijelu dojku, nego sam taj tumor koji je bio manji od dva centimetra. Operirana sam u zagrebačkoj Dubravi, a poslije toga su uslijedila četiri ciklusa kemoterapije i 21 terapija zračenjem – ispričala nam je Ivanka koja je dosta dobro podnijela sve te izazove za organizam. Nakon prve dvije kemoterapije osjećala se dosta loše, imala je simptome gripe, bolove u cijelom tijelu, temperaturu, drhtavicu. Nakon toga joj je otpala i kosa, što je moment koji velik broj žena najteže podnosi, ali Ivanka se i s tim hrabro nosila. Bili su zimski mjeseci pa je umjesto uz periku taj period života prebrodila s kapom.
– Zračenje na Rebru počelo je sredinom prosinca, kamo sam svaki dan putovala vlakom. Ne znam, i danas se pitam koja je to snaga tad bila u meni da sam mogla izdržati ta putovanja, presjedanja u Križevcima, trku za tramvajima. Dobra stvar je da u bolnici upoznaš ostale bolesnike koji prolaze zračenje i nakon nekog ti vremena ti ljudi postanu svojevrsna obitelj. Puno znači čuti iskustvo drugih jer ni o čem nemaš pojma, ne znaš kakva prava imaš, gdje krenuti i to onda čuješ u čekaonici od drugih bolesnika. Nakon toga sam se odlučila uključiti u Udrugu Nada gdje sam dobila dodatnu podršku i preporučujem je svima, puno je lakše prolaziti kroz sav taj proces uz pomoć Udruge nego kao pojedinac – rekla je Ivanka koja je otkrila kako je nju osobno kroz kemoterapije spašavala vjera, odnosno crkvena zajednica. Ženama koje se bore s dijagnozom karcinoma dojke na kraju je poručila da se kontroliraju i odazovu na sve programe koji im se nude.
– Jednostavno je, odeš, snimiš i gotovo. Najvažnije je sve otkriti na vrijeme jer kad to ode dalje, liječenje je puno teže nego kad su stvari još na početku. A ono što je najvažnije je da vjeruju da će sve biti dobro – poručila je na kraju Ivanka Lukač.
FOTO Nikola Wolf
