U 88-oj godini života preminuo je Josip Žagar, rođen 1937. godine u Gornjoj Šumi pokraj Molvi, gdje je proveo svoje djetinjstvo.
Svoj život posvetio je šumi i prirodi ne samo kao djelu dugogodišnjeg svakodnevnog radnog okoliša, Hrvatske šume, veći i kao neiscrpnom izvoru i nadahnuću za izradu čudesnih kreacija od drveta te na posljetku i pisane riječi u zbirci poeziji Životni put.
Tih, smiren i samozatajan, a s druge umjetnički duhovno sveprisutan, posljednjih tridesetak godina, predstavio se kroz svoje skulpture i na posljetku poetske zapise, kojima zaokružuje svoj životni put i poslanje zbirkom poezije.
Izradio je više od četristo skulptura. Napisao tridesetak pjesama.
Pjesme je počeo pisati 2019. godine. u stihovima je opisao svoj život, dozivljaj prirode i otkrio nam vlastiti životni eliksir.
U razdoblju od 1992. do 2021. godine pripremio je jedanaest samostalnih izložbi. Sudjelovao na više od stotinjak skupnih te brojnim likovnim i humanitarnim kolonijama.
Bio je član Molvarskog likovnog kruga iz Molva i Likovno-kreativnog centra Koprivnica.
Uz kiparstvo i pisanje pjesama Žagar se bavio i pjevanjem. Dugi niz godina bio je aktivni član u podravkinom pjevačkom zboru te u klapi Kadenca.
I kao što je u svojim stihovima rekao:
Život je radost, blagost i dobrota
Što smo znali, to smo dali.
Posljednji ispraćaj Josipa Žagara biti će 07. lipnja 2025. godine u 12 sati na gradskom groblju u Koprivnici.
