Dragutin Jagačić proveo je život u maloj sobici s rešetkama bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom. Zatvoren je bio od rođenja 1948. godine pa sve do ožujka 2007. godine. Navodno je obolio još kao beba od meningitisa, nakon čega je uslijedilo zaostajanje u njegovom psihičkom razvoju, a majka Veronika zbog teške bolesti odlučila ga je skrivati, da nebi bila izložena sramoti.
Skrivala ga je čak 59 godina, a mještani su ponekad noću kada je bilo upaljeno svjetlo, u kući viđali siluetu muškarca, no nisu znali da je riječ o sinu kojeg je majka zatočila. Susjedi s kojima su novinari razgovarali 2007., reklli su da Dragu nikada nisu vidjeli. Nevjerojatno, ali Dragu nikada nije vidjela čak niti supruga njegova brata, iako su prvih nekoliko godina braka, živjeli na istom kućnom broju i dijelili dvorište. Nikad nije upoznao druge ljude, niti prve susjede, niti je izlazio iz kuće udisati vriški zrak i osjetiti na koži toplinu sunca. Bio je 24 sata, 7 dana u tjednu, zatvoren u četiri zida svoje male sobe. Dodir sa svijetom nije imao niti putem radija ili TV ekrana. Nije čak znao niti čemu služi kupatilo. Tek nakon smrti njegove 87-godišnje majke Veronike, u veljači 2007. godine, stravična je priča izašla na vidjelo.
Prvih desetak dana, nakon dolaska u obitelj udomitelja, Drago bi, svaki put kada bi netko ušao u njegovu sobu, navlačio pokrivač preko glave. Nije se dao presvući, niti oprati. No situacija se s vremenom popravila, piše Večernji list.
FOTO: screenshot google maps
