Da se vino u Podravini proizvodilo još prije više od šest stoljeća, nije samo pretpostavka, nego o tome postoje i pisani povijesni tragovi. Jedan od najzanimljivijih potječe iz isprave datirane 6. studenoga 1396. godine ili prije točno 630 godina, u kojoj se spominje krađa vina na području tadašnjeg đurđevačkog vlastelinstva. Premda nije poznato tko je vino ukrao, koliko ga je odneseno ni kako je slučaj završio, ovaj dokument pruža zanimljiv uvid u gospodarski život srednjovjekovne Podravine, a ujedno otvara pitanje gdje su se u to vrijeme nalazili vinogradi iz kojih je potjecalo ukradeno vino.
Kako u znanstvenom radu „Neodrživi razvoj ili kako je krčenje šuma u ranome novom vijeku omogućilo širenje Đurđevačkih pijesaka?“, objavljenom 2008. godine u časopisu Ekonomska i ekohistorija, navodi povjesničar Hrvoje Petrić, u ispravi od 6. studenoga 1396. spominje se vino opljačkano na području srednjovjekovnih naselja Loka, odnosno Lonka, i Neteč, odnosno Nechech. Ta su se naselja nalazila između rijeke Drave i Đurđevačkih pijesaka, na području tadašnjeg đurđevačkog vlastelinstva. Posebno je zanimljivo pitanje gdje se točno nalazilo grožđe od kojeg je vino proizvedeno, a Petrić smatra da je logičnije pretpostaviti kako su se vinogradi nalazili na pjeskovitom području oko današnjih Molva nego na udaljenijim obroncima Bilogore ili brežuljcima preko Drave. Molve su u to vrijeme bile jedno od naselja povezanih s pjeskovitim područjem, a takav zaključak upućuje na mogućnost da je vinogradarstvo na Đurđevačkim pijescima bilo razvijeno znatno prije nego što se dosad uobičajeno povezivalo s tim krajem.
O tome je pisao i Vladimir Miholek u radu o agrarnom iskorištavanju i pošumljavanju Đurđevačkih pijesaka, koji donosi pregled povijesti vinogradarstva na tom području. Prema tim istraživanjima, srednjovjekovni vinogradi najvjerojatnije su napušteni tijekom osmanskih provala u 16. stoljeću. Koliko je tadašnje gospodarstvo stradalo, najbolje pokazuje opis đurđevačkog vlastelinstva iz 1548. godine. U njemu se navodi da su vinogradi na području Đurđevca bili opustošeni i već deset godina neobrađivani zbog straha od Osmanlija. Zbog toga ni grad Đurđevac ni kaštel Virje nisu ostvarivali prihode od vina i žita.
No, vinogradarstvo na tom području nije zauvijek nestalo, pisao je Nikola Cik u članku „Vinogradi na Đurđevačkim peskima“ na Podravskim širinama. U zapisniku kanonske vizitacije iz 1655. godine, kada je obnovljena župa u Molvama, spominje se da su mještani ponovno počeli podizati vinograde. Štoviše, sa župnikom su dogovorili da će i njemu zasaditi vinograd na prikladnom mjestu između svojih nasada. Vinova loza uzgajala se u Molvama i tijekom 19. stoljeća, osobito na brijegu Krbuljinu, a manji vinogradi postojali su i uz kuće. Krajem 19. stoljeća vinogradarstvo na pijescima dobilo je i novu važnost. Nakon što su filoksera i peronospora poharale brojne vinograde u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, vlasti su odlučile na Đurđevačkim pijescima osnovati lozni rasadnik. Radovi su započeli 1885. godine, a 1891. službeno je formiran loznjak u kojem su uzgajane lozne podloge namijenjene obnovi uništenih vinograda. Tako je područje koje je stoljećima ranije možda bilo poznato po svojim vinogradima ponovno dobilo važnu ulogu u proizvodnji vinove loze.
FOTO ilustracija
