Na današnji dan prije 87 godina Bilogoru i Podravinu je pogodio jedan od najrazornijih potresa u modernoj povijesti. Tlo se zatreslo nešto iza podneva 27. ožujka 1938. godine na Bilogori, a magnituda potresa bila je 6,2 prema Richteru, što znači da je to bio ipak nešto slabiji potres od onog u Petrinji u prosincu 2020. godine čija je magnituda bila 6,4 prema Richteru. Kako piše na hrvatskoj stranici Wikipedije, u selu Rakitnici je srušeno 26 kuća, a isto toliko je oštećenih dok je čitava ostala samo jedna zgrada od ukupno njih 80. Nešto manje, ali vrlo jako stradali su i susjedni Šemovci, a najbolje je, nekim čudom, prošla Hampovica koja se nalazi između Rakitnice i Šemovaca.
Srušio se zvonik i bio uništen velik dio crkve svete Marije Magdalene u Kapeli, a šteta je nastala i u Koprivnici, Virju, Kloštru Podravskom, Novigradu Podravskom, Koprivničkim Bregima, Đurđevcu, kao i Bjelovaru i Virovitici. Ljudskih žrtava nije nigdje bilo, no među pučanstvom je tada vladalo veliko uzbuđenje i panika, pisali su tada mediji koji su izvještavali o razornom potresu koji se osjetio i u Zagrebu i Varaždinu gdje je osjetio zgradu škole.
O potresu na Bilogori u nedjelju, 27. ožujka 1938. godine pisao je i Nikola Cik na portalu Podravske širine i naveo je da o potresu postoji nekoliko pisanih svjedočanstava. Tako je đurđevečki župnik Jakov Novosel zapisao da se potres dogodio u 12 sati i 15 minuta. Piše da se najprije osjetila tutnjava karakteristična za potres, a iza toga se osjetio jak udarac potresa. Zapisivač svjedoči da je potres prouzročio dosta štete u Podravini pri čemu je čak bilo razrušenih kuća, srušenih dimnjaka i popucalih zidova. Primjerice, Stari grad u Đurđevcu je toliko stradao da njegove prostorije više nisu mogle služiti za aktivnosti koje su do tada ondje obavljane, a s nove župne crkve svetog Jurja otpala je žbuka. Sljedećih mjesec dana bilo je još pet slabijih potresa na tom području.
U Koprivnici su mnogi objekti bili oštećeni, pisao je tada zagrebački tjednik Hrvatska straža. Teško su oštećene neke javne zgrade, a u franjevačkoj crkvi srušio se na klecala zapadni dio svoda, dok je toranj na sjevernoj strani znatno napukao. Na franjevačkom samostanu su napukli i zidovi, srušilo se pročelje nove zgrade gradskog poglavarstva, napukao je dimnjak u gradskoj električnoj centrali, a oštećenja su vidljiva na župnom dvoru i crkvi te na pravoslavnoj crkvi i židovskom hramu, kao i na zgradama pučke škole i realne gimnazije. Srušeni su vrhovi dimnjaka dviju ciglana, a nastradale su i mnoge privatne kuće.
U Đurđevcu su stradale mnoge kuće, pisala je tada Hrvatska straža, pa ih dosta više nije bilo pogodno za stanovanje te su se morale zbog opasnosti odmah srušiti. Stradala je i srednjovjekovna utvrda Stari grad te župna crkva, a posebno su nastradale starije građevine. „Mnogi su ostali bez objeda, jer im se prolio iz posuda. Koji su se vozili biciklima, pali su na tlo, kao da ih je tko bacio, koji su bili na kanalu, kažu, da su se obale jedna drugoj nagibale, tako da se voda dizala u kanalu. Marva je po štalama poustajala, živad se skupila u hrpu i počela kriještati. Ljudi, koji su se nalazili u sobama, bježali su kud je koji znao i preko prozora su skakali“. Nastala je „velika panika“, i mnogi nisu htjeli spavati u kućama.
FOTO Ilustracija
