Piše dr. Ivo Belan
Zaista je to paradoks našeg doba. Dok tisuće ljudi i djece u raznim krajevima svijeta svakodnevno umire od gladi, jer nemaju što jesti, dotle znatan broj mladih žena i muškaraca, koji žive u bogatstvu i izobilju, sami prisiljavaju sebe na gladovanje jer očajnički žele biti lijepi, vitki, u skladu s industrijom mode koja forsira koštunjave manekenke i istaknutu mršavost. Međutim, nije mali broj takvih koji završava kao zastrašujuće neprivlačne osobe, a koji put su i blizu smrti.
To sustavno, prisilno prekomjerno gladovanje je bolest, jedna vrst neuroze. Bolest se zove anoreksija nervoza. Javlja se skoro isključivo kod mladih žena, srednjeg i boljeg materijalnog stanja. Njima je gladovanje postalo način, stil života. Često se sa drastičnim dijetama počinje nakon što djevojka doživi poneko dobacivanje (“debela”) u šali ili zbog nekih loših iskustava na plesovima, gdje debela djevojka doživi zaobilaženje od strane dečki (“da sam samo malo mršavija”). Dakle, osoba prvo osjeti da je nešto malo deblja nego što je normalno i tada počinje s dijetom. Međutim, uskoro se nađe “uhvaćena u stupicu”, to jest osjeti prisilu da gubi još više od tjelesne težine. Dijeti se obično pridruži pretjerana tjelovježba. To sve vodi bolesnicu prema iscrpljenosti, jer je već izgubila mnogo kilograma. Ne treba zanemariti ni činjenicu da je gladovanje koje osoba sama sebi nametne vrlo djelotvorno i manipulativno pomoćno sredstvo pažnje na sebe ili za kažnjavanje neke druge osobe u bližnjoj okolini, na primjer u obiteljskom krugu. Mnogi psihijatri danas vjeruju da je gladovanje očajnički pokušaj od strane djevojke da se potvrdi i dokaže sebe.
Ima i takvih djevojaka koje zbog seksualnih poteškoća ili straha od zrelog doba pribjegavaju gladovanju da bi izbjegle probleme. Jer, svakako, pored ostalog, gladovanje će pridonijeti da djevojčine sekundarne osobine postupno iščezavaju; grudi se znatno smanjuju, menstruacije potpuno prestaju, tjelesna težina pada tako da njezino tijelo počinje podsjećati na tijelo predpubertetnog djeteta.
Riječ anoreksija znači “gubitak apetita”, međutim, kod tih djevojaka to nije. One ne jedu, a u stvari su gladne i nisu spremne to priznati. Tu se radi o voljnom obuzdavanju apetita. Ove djevojke koje su počele s drastičnom dijetom kako bi postale društveno više priznate, s dijetom koja ih praktički uništava, uporno žive u uvjerenju da ovako mršave zaista izgledaju dobro. I to usprkos svemu onome što im drugi govore. Na kraju one ipak dođu u ruke liječnika čija im je pomoć neophodna. Neke budu dovedene u bolnicu u tako lošem stanju da moraju biti odmah uključene u prehranu pomoću infuzije ako žele preživjeti. Druge, pomoću postupnog uzimanja visokokalorične dijete, lagano se vraćaju zdravlju. Ali, da bi takva osoba prihvatila taj porast tjelesne težine i povratak u život, potrebna je i psihoterapija koja će joj pomoći da ponovo stekne osjećaj vlastite vrijednosti. Preporučuju se razgovori u prisutnosti obitelji. Liječenjem se nastoji postići topli, ljudski kontakt, dobri prijateljski odnosi između terapeuta i bolesnice. Psihoterapijske metode pokazuju dobre rezultate ako je bolesnik u stanju postići novi stupanj zrelosti i preuzeti veću odgovornost za svoj život.
