Unazad nekoliko mjeseci hrvatsku je javnost šokiralo nekoliko napada pasa na ljude, poput onih u Bjelovaru gdje je ženska osoba zadobila teške tjelesne ozljede te u Čazmi, kad je osoba od zadobivenih ozljeda preminula. Ni naša županija nije pošteđena ovakve negativne statistike.
U napadu koji se prije dva mjeseca dogodio u Legradu, teško je stradala koprivnička profesorica. U privatnom dvorištu lovnika i vlasnika lovačkog psa Damira Varge dogodio se šokantan slučaj brutalnog napada na Mariju Alvađ, inače ljubiteljicu životinja i vlasnicu četiri mačke, koji je promijenio tijek njezina života. Pas je ničim izazvan ugrizao gošću dva puta za ruku te joj je, nakon ugriza za lice, odgrizao lijevi dio usnica. Sve se to dogodilo u trenutku kad ga je namjeravala podragati, mada je poduzela osnovne mjere opreza prilikom približavanja psu.
– Kolegica i ja bile smo poslovno u Prelogu i na povratku prema Koprivnici zastale smo kod njene mame i očuha koji su čuvali njeno dijete. U dvorištu je bila opuštena atmosfera, tu je bila kolegica, njena mama i njen sin. Primijetila sam i psa, a znala sam iz prijateljičinih objava na društvenim mrežama da je pas često u društvu nje i malog djeteta te djeluje vrlo zaigrano. Kad sam ušla u dvorište, prijateljičina mama rekla mi je samo da voli skakati, a ja sam to shvatila da je dobronamjeran i zaigran, baš kao na prijateljičinim objavama. Psu sam dala da mi pomiriši dlan iz opreza, jer kod kuće imam mačke i nije negativno reagirao, a od jutra sam nekoliko puta oprala ruke. Mačke ne spavaju sa mnom, niti su po meni previše da bi ostao njihov miris na meni. Tek kad sam pomaknula dlan da ga podragam po glavi, zario je zube u mene. Najprije me ugrizao za dlan, pa za pregib ruke u laktu, a onda mi je skočio ravno u lice i srušio iz čučnja na pod. Odgrizao mi je kut usana, fali mi mišić donje usne – podijelila je Marija ovo potresno svjedočanstvo.
Završila je na hitnoj operaciji u koprivničkoj bolnici. Usnice su joj šivane iznutra i izvana s ukupno 25 šavova, a oporavak će trajati najmanje godinu dana. No možda je najteže ono što tek slijedi, a to je nekoliko plastičnih operacija u Zagrebu, koje bi joj znatno pomogle u estetici i funkciji lica. Marija ne može normalno jesti i piti. Posebno zahvaljuje i doktorici Vlatki Kovačić Vrbanić iz koprivničke bolnice koja je odmah intervenirala, odradila prvu hitnu operaciju te je povezala s kirurgom u Zagrebu, doktorom Borisom Ivkićem, koji će voditi daljnje rekonstruktivne zahvate.
– Vidjela sam se u ogledalu prvi put nakon svega u autu, na putu prema hitnoj. Izgledala sam kao iz horora, rastrgano meso po licu i krv koja je tekla po meni. Nakon bolnice izbjegavala sam vlastiti odraz jer bih inače plakala. Sad se tješim riječima doktora Ivkića da će sve jednog dana biti u redu. Rana je dobro zarasla i manje boli, ali još uvijek imam funkcionalni problem, ne mogu jesti normalno, hrana mi ispada iz usta, mogu piti samo na slamku i ne mogu pričati kako spada – emotivno je ispričala Marija.
Pas boravio uz dijete
Ono što dodatno zabrinjava su okolnosti pod kojima se napad dogodio. Riječ je o Bretonskom španijelu, lovačkoj pasmini koja nije poznata po agresivnosti. Pas je bio na dvorištu, a žrtva nije provocirala životinju te joj je prišla uz dužnu pažnju.
– Vlasnici kažu da nikad nije pokazivao znakove agresije. Bio je zaigran te se igrao s malim djetetom. Meni ostaje veliki upitnik nad glavom, možda ga je nešto boljelo, možda je imao neku unutarnju tegobu, uglavnom ne mogu dokučiti razlog – rekla je Marija, tražeći uzroke agresivnog ponašanja životinje. U međuvremenu pokušava nastaviti sa svakodnevnim životom, a cijelo iskustvo je duboko promijenilo njezin odnos prema psima.
– Ne bojim ih se, ali ih ne želim dirati, nemam više tu želju- dala je do znanja Marija. Pas u vrijeme incidenta nije bio u boksu, koji je inače za psa napravljen čim ga je vlasnik kupio pa ključnu ulogu u razjašnjenju ovog slučaja ima i Damir Varga, vlasnik psa, koji nam je ispričao svoju verziju slučaja.
– Čuo sam režanje psa i jauk, izašao sam iz kuće i vidio ženu kako sjedi na podu. Koliko je meni poznata situacija, ozlijeđena je išla dirati psa i on ju je ugrizao. Ja sam lovnik i nikad ne diram tuđe pse, a ozlijeđena nije ni pitala je li pas agresivan i može li ga se dirati. Puno puta sam vrtio ovu situaciju u glavi i jedino objašnjenje je po meni da je pas vidio svoj odraz u naočalama ozlijeđene pa je napao ili je pak, budući da je vezan uz malo dijete, iskazao svoj zaštitnički instinkt – naglasio je Varga. Bretonskog španijela, trenutno starog četiri godine, Damir je nabavio kao štenca.
– Nakon ovog nesretnog događaja, pripremio sam odmah sve potrebne papire u vezi sa psom, no nitko me nije kontaktirao. Ako dođeš na HBO, uvijek pitaju za okolnosti slučaja, no meni nitko ništa nije javio – pojasnio je inertnu situaciju po pitanju reakcije nadležnih službi vlasnik Damir Varga.
– Pas je još uvijek u dvorištu, no stavljamo ga u boks ako netko uđe, ali ne predstavlja nikakav sigurnosni rizik. Također je uredno čipiran i ima putovnicu. Kao vlasnik ne osjećam se odgovornim, jer se psu prilazilo, no teško mi je zbog cijelog događaja – dodao je Varga.
Kasna prijava
Kakav je postupak sa psima koji napadnu čovjeka i nanesu mu teške tjelesne ozljede pitali smo Marka Lukanca, doktora veterinarske medicine, specijalista za uzgoj i patologiju pasa i mačaka i voditelja skloništa „Ottova kućica“ iz Koprivnice. Kako navodi, svaki pas ili mačka koja ugrize osobu, mora proći obvezni veterinarski nadzor u trajanju od 10 dana, tzv. trokratni klinički pregled zbog isključivanja bjesnoće.
– Veterinarska inspekcija također može naložiti mjere poput karantene, testiranja socijalizacije pa čak i kastracije, dakle ovisno o utvrđenim okolnostima, može se odlučiti o daljnjoj sudbini psa – istaknuo je Lukanec.
O ovom slučaju obaviješteni su veterinarski inspektor i nadležni u javnom zdravstvu. Prvu informaciju o događaju dobio je Hrvatski zavod za javno zdravstvo po prijavi same ozlijeđene, tek 10. lipnja ove godine, i to po uputi doktorice obiteljske medicine, kako bi se pas testirao na bjesnoću, dok se sam napad dogodio tri tjedna ranije, 17. svibnja.
Procedura nakon ugriza je takva da se prvi, peti i deseti dan radi trokratni pregled na bjesnoću, no budući da je prošlo više od deset dana između incidenta i prijave HZJZ-u, više nije bilo zakonske osnove da se vlasnika obveže na obavezan pregled psa.
– Vlasnik se ne može prisiliti da psa dovede na pregled, osim u spomenutih 10 dana u kojima se vrši trokratni pregled i tu je nastao propust, jer da je slučaj prijavljen prije, vlasnik bi se tada bio dužan odazvati. Prijave obično dolaze od liječnika ili policije, no mi ju nismo primili, osim one od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Nakon proteka tri tjedna od ugriza, bjesnoću nema više smisla utvrđivati, jer bi se bolest pokazala u međuvremenu pa nije bilo ni reagiranja od strane veterinara. Pas također ne glasi na Damira Vargu, nego je upisan na vlasnika od kojeg je pas nabavljen, tako da ga nemamo registriranog u sustavu, a što je problem u ovakvim slučajevima kad je psa i vlasnika nužno locirati – pojasnio je Lukanec.
Veterinarska služba ovih je dana ipak uspjela stupiti u kontakt s Damirom Vargom i dogovoriti pregled psa u koprivničkoj veterinarskoj stanici o njegovom trošku pa se svi nadaju okončanju tog djela procesa. Prijavu nije zaprimila ni koprivnička policija, no na temelju našeg istraživanja, situacija se ipak pokrenula te su policijski službenici započeli istragu svih okolnosti događaja. Budući da se radi o slučaju za koji policija po prijavi pokreće potrebne radnje utvrđivanja okolnosti i činjeničnog stanja, čini se da je sve zapelo na Hitnom bolničkom odjelu koprivničke bolnice, koji je po svemu sudeći policiji propustio prijaviti ovaj slučaj. Mada smo poslali upit ravnatelju OB dr. „Tomislav Bardek“, Mati Devčiću, o obvezi prijave teške tjelesne ozljede zadobivene u napadu psa, očitovanje bolničke administracije nismo dobili do objave teksta. Iako u ovom slučaju, na sreću, nije bilo javno zdravstvene opasnosti, zbog mogućnosti ponavljanja incidenta sigurnosni rizik zasigurno postoji, no ono što nikako ne treba zanemariti je i emotivni i tjelesni šok koji prolaze žrtve napada.
Autor: Zvonimir Kušenić
Foto: Ustupila Marija Alvađ
